Biskup Gorski tumačeći evanđelje u svojoj homiliji istaknuo je da „Isus redovito u evanđelju čudesna ozdravljenja čini samim riječima, a ovdje miješa zemaljski prah u blato. Tim činom on krši vjerski propis prema kojemu se nije smjelo subotom dirati u zemlju ili liječiti. Stoga Židovi najprije nastoje osporiti čudo ozdravljenja prikazujući ga kao teološki neprihvatljivim jer ne poštuje subotu. A kada nisu mogli čudo osporiti ni teološkim niti zakonskim promišljanjem onda se okomljuju na čovjeka koji je progledao, osuđuju ga: ‘sav si se u grijesima rodio’. Smatraju se učenima, prosvijetljenima, a zapravo ne razumiju srž vjere, ne vide. Misle da Bog mora djelovati po ljudskim propisima, ali Bog nije vezan ničim i potpuno je slobodan u svojem djelovanju”.

„Svijet sebe smatra prosvijetljenim, slobodnim, na znanosti utemeljen, tehnološki napredan, sam sebi dovoljan bez Boga, a zapravo je zarobljen proizvodima svojih ruku i svoga uma. Svijet osuđuje sve koji nisu kao svijet, izruguje, odbacuje. I kada ne može činjenicama osporiti očitu istinu, onda se kao u evanđelju okomljuje na osobu ili zajednicu. Ne doduše riječima ‘sav si se grijesima rodio’, jer današnji svijet ne priznaje grijeh, nego ‘ti koji si zaostao primitivan, živiš u srednjem vijeku, ti ćeš nas učiti!”, naglasio je biskup Gorski i nadodao da „kada nestane argumenata počinje vrijeđanje i pri tome se ljudi vode logikom: ‘Ako nisam pametniji mogu biti bezobrazniji’. Mi kršćani se ne smijemo spuštati na tako niske razine. Slijep je svijet bez Boga, živi u tami koju naziva svjetlom”.

Predslavitelj je istaknuo da su kršćani djeca svjetla, ali nisu imuni na pogreške i osuđivanja te je potrebno da traže svjetlost. „Imati svjetlost, biti prosvijetljen, znači spoznati istinu o vlastitoj stvarnosti i stvarnosti svijeta. Ta stvarnost nije uvijek lijepa, nekad se i vlastite stvarnosti bojimo te poput noja guramo glavu u pijesak, no činjenice ne nestaju. One su tu. Suočavanje s činjenicama svojega života, svojih bližnjih, s činjenicama svoje domovine može biti bolno, ali je

spasonosno. Oči kojima gledamo tu istinu su oči vjere, ili kako nam Pavao piše: ‘istinovati u ljubavi’ – gledati onim pogledom kojim gleda Bog”.

Biskup Gorski naglasio je da je Krist Izazov. „Ne može se proći pokraj njega bez opredjeljenja. Samo su dva stava moguća: otpor vjeri ili predanje Kristu. Čovjek koji gleda očima vjere, koji se predaje Božjem vodstvu, ima sigurnost da nije sam, ima hrabrosti djelovati i živjeti i u najtežim situacijama i uvijek će sa psalmistom moći uskliknuti: ‘Gospodin je pastir moj, pa da mi je i dolinom smrti proći zla se ne bojim jer ti si sa mnom’. Doista s nama je Krist kao svjetlost naših duša i naših umova, brižni čuvar svetosti našega hrama, naše savjesti. Isus nam otvara oči u trenucima emocionalnih zabluda u kojima naši osjećaji preuzimaju vodstvo te idu u opasne krajnosti”.

„Sveti Josip koji je bio prosvijetljen Božjim svjetlom uči nas kako se tom snagom prihvaća i nosi život u svojoj redovitosti, kako se to svjetlo odsijeva prema drugima i svijetli u tami. I danas on svijetli primjerom očinske brige prema Isusu te ostaje zauvijek uzor očinstva i skrbi za djecu. Svijetli vjernom ljubavi prema Mariji i svima oženjenima pruža primjer ljubavi i usklađenih odnosa. Svijetli primjerom savjesnog rada u svojem zanatu i tako pokazuje onima koji se bave poduzetništvom, poslovima, gospodarstvenicima kako se poštenim radom može živjeti, zarađivati za obitelj i ostati častan. Svijetli tihim nošenjem odgovornosti tako potrebne ovom našem vremenu u kojem se odgovornost uvijek prebacuje na druge, a on preuzima odgovornost za život majke i djeteta, preuzima odgovornost za danu riječ. Svijetli primjerom beskrajnog pouzdanja u Boga u vremenu u kojem se više nitko ni u koga ne uzda. Sve su te vrednote tako potrebe našoj Crkvi i domovini”, zaključio je biskup Gorski.

Na kraju misnog slavlja biskupu i svima okupljenima zahvalio je rektor Nacionalnog svetišta sv. Josipa mons. Antun Sente, a prigodan dar biskupu je uručila peteročlana obitelj.