Ljuba (Seka) Mršić, prognanica iz Banje Luke, preminula je u 85. godini života. Na isti nadnevak prije 11 godina (2011.), na istom mjestu pokopan je njezin muž Joso, također prognanik iz Banje Luke.

Misu i sprovodne obrede uz biskupa Komaricu suslavio je domaći župnik Filip Rogić. Uz djecu, unučad i rodbinu te župljane, sudjelovala je i molitvena skupina iz župe Kaštel Novi u kojoj s obitelji živi pokojničina kći Slavica, gdje je u Domu za nemoćne ljude pokojna Ljuba proboravila posljednja dva mjeseca.

Biskup Komarica u homiliji je ukratko protumačio svetopisamska čitanja, osvijetlivši njima i životni put pokojnice. Kao jedno od najstarije djece u kršćanskoj obitelji s brojnom djecom, odgajana od svojih plemenitih, požrtvovnih i pobožnih roditelja, od svoje rane mladosti pomagala je roditeljima u podizanju odgajanju i školovanju svoje mlađe braće i sestara. Biskup Franjo nije propustio spomenuti da je i njega kao dječaka, umjesto spriječenih roditelja, dopratila do tadašnjeg banjolučkog biskupa, kad je bio odlučio krenuti putem Kristova zova u svećeništvo.

Spomenuo je i njezino vjerodostojno i zauzeto kršćansko djelovanje u novoj sredini svoga kršćanskog braka, što ju je karakteriziralo i cijeloga njezinog daljnjeg života. Naveo je također i brojne križeve koje je sa svojom obitelji osobno morala podnositi: od teškog prometnog udesa, koji je skrivio nesavjesni vozač, čije posljedice je morala nositi više od pet desetljeća, preko nasilnog progona iz njihovog obiteljskog doma tijekom ratnih godina u potpunu neizvjesnost, do bolesti i  smrti njezina muža i jednog od sinova, te konačno i vlastite bolesti koju je podnosila s velikom strpljivošću i predanjem u volju Božju.

Biskup je zaključio zahvalom Bogu što je pokojnicu dao za suputnicu i pomoćnicu mnogima u njezinoj životnoj sredini na njihovom zemaljskom putovanju prema vječnosti. Zajedno s vjernicima preporučio je njezinu dušu Božjem milosrđu i nagradi, koju je On obećao svima koji mu vjerno i postojano služe. A pokojnica je bila u svojoj i ranijoj i novoj životnoj sredini poznata kao vjerodostojna kršćanka.

To je naglasio u dirljivom oproštajnom govoru i njezin dugogodišnji župnik Rogić koji ju je dobro poznavao i u njezinoj bolesti često posjećivao podjeljujući joj svete sakramente. Naglasio je posebno njezinu veliku ljubav prema svetoj misi koja joj je jako nedostajala u njezinoj bolesti, i njezinu trajnu molitvu za svećenička i druga duhovna zvanja.