Nakon izvještaja o Isusovoj muci i smrti iz Evanđelja po Ivanu koji su na tradicionalni način otpjevali domaći župnik Robert Jakica te Hrvoje Kovačić i Marko Hinić, prigodnom homilijom okupljenima se obratio đakon Ivan Kuzmić.

Na početku je podsjetio na Pavlove riječi Galaćanima „Mi treba da se hvalimo križem Gospodina našega Isusa Krista, u kojemu je spas, život i uskrsnuće naše, po kojemu smo spašeni i oslobođeni“, istaknuvši da one predstavljaju jedan od prvih zapisa kršćanske povijesti, koje govore o raspetom Kristu.

Govoreći o pjesmi o Sluzi Jahvinom, propovjednik je rekao da Izaija govori o osobi koja je bila unakažena, potlačena i osuđena jer je bio zločinac. „No Izaija ga ipak u uvodu u tu pjesmu predstavlja tako da on ipak ne ispada zločinac, već onaj koji je dobar, koji je s razlogom poslan i stavljen na to mjesto, ali se zauzeo za zločince i da te zločince spasi, pristao je biti zločinac. U toj pjesmi vidimo zapravo dinamiku uskrsnuća i ovo Sveto trodnevlje… Ali zašto je on ubrajan među zločince, zašto je odlučio biti zločinac i zašto ga tako zovemo, ako je, kako kažu evanđelisti, hodao zemljom čineći dobro? Kako zločinac može činiti dobro? Zločinci smo svi mi postali onoga trenutka kada su se naši praoci Adam i Eva odlučili protiviti Božjem nauku. Postali smo zločinci učinivši nešto što nas udaljuje od Boga. Zbog tog događaja bilo je potrebno da Bog sam istupi iz svog bogatstva i ljepote i uđe u ovo naše siromaštvo i jadnost, a da bi nam nešto pokazao. To što nam pokazuje čuli smo sinoć i slušamo i danas. Sinoć smo čuli o prelijepoj zapovijedi ljubavi, Kristovoj gesti koji učenicima pere noge i u toj gesti ostavlja im svu svoju baštinu. Ljubite jedni druge kao što sam ja ljubio vas, rekao je. To je ono što nas čini dobrima i ono što iz nas uklanja naslov zločinaca“, poručio je propovjednik.

U nastavku je rekao da sve zapravo počinje i završava u vrtu; na mjestu gdje je započeo naš pad, počinje novo stvaranje. „Tamo Isus odlučuje biti predan na način na koji to nitko ne bi prihvatio, po poljupcu onoga kojeg je on ljubio. Ponovo je tu okrenuta zapovijed koju je dao. Ali Isus se ne buni, ne svađa se s progoniteljima, on ih ne napada, već odlučuje biti potpuno predan. Dolazi kod Pilata, kod onoga koji ga odlučuje kazniti bez razloga. Pilat tada govori jednu veliku rečenicu kada ga izvede pred svjetinu: Evo čovjeka! To je Adam, to je ono što si ti trebao biti čovječe. To je ono kakav si ti trebao biti. Nisi trebao željeti postati Bogom da se uzvisiš, već si trebao tako ljubiti da ćeš život položiti za drugoga. Pilat ga takvog predaje na križ, Isus biva razapet i mi dobivamo drvo. Dobivamo drvo koje poništava ono drvo u raju, dobivamo novo rajsko drvo koje ne govori nemoj uzeti moj plod, nego koje govori dođi i hrani se ovim plodovima. Drvo koje pokazuje da je taj plod Bog postao čovjekom. Drvo koje ne izbacuje iz raja već koje govori: već danas ćeš samom biti u raju. Zato se trebamo hvaliti križem Gospodina našega Isusa Krista“, zaključio je đakon Kuzmić.

Zatim je uslijedilo klanjanje križu, za vrijeme kojega je zbor pjevao korizmene napjeve što je doprinijelo snažnom iskustvu sjedinjenja s Isusovom patnjom.

U obredima su sudjelovali i bogoslovi te brojni vjernici.