No, u Valbandonu se ujedno već duže vremena prigodnim molitvenim sadržajima posebno obilježava svaki 24. u mjesecu, kao spomen na 24. kolovoza 1947., dan mučeništva bl. Miroslava Bulešića.

„Poštovani štovatelji bl. Miroslava Bulešića, svakog 24. u mjesecu okupljamo se u ovaj našoj policijskoj crkvi posvećenoj u čast našem dičnom mučeniku i trajnom zagovorniku pred Bogom“, rekao je preč. Jakovljević obraćajući se vjernicima. „Danas, po odluci CCEE, na području Hrvatske moli se za sve žrtve covida-19. Dok molimo za one preminule, još snažnije uzdižemo svoju molitvu za nas žive, posebno za one koji osjećaju posljedice korone na tijelu i duši. Mi vjernici, snagu pronalazimo u molitvu, a svaka naša patnja zadobila je smisao u Isusovoj patnji. Momenti patnje za vjernika, ali i svakog čovjeka, su trenutci duhovnog osnaživanja i približavanja Bogu. Onaj tko patnju doživljava kao kaznu ili prokletstvo taj se duhovno i emocionalno prazni. Postaje rob straha“, pojasnio je preč. Jakovljević.

„Vjernik nastoji patnju pretvoriti u vlastiti dobitak, jer za nas patnja, kao i smrt nema posljednju riječ. Ova patnja, koja je zahvatila cijeli svijet, kod vjernika i ljudi dobre volje budi osjećaj duhovnog zajedništva. Osjećamo da nismo sami, ostavljeni u ovoj patnji, već da djelima milosrđa i duhovnom povezanošću jedni drugima dajemo snagu i utjehu. Ova korona je ovom svijetu znak, kao što je Jona bio Ninivljanima, da se trgnemo iz svoje samodopadnosti i bezosjećajnosti za bližnjeg i svijet. Ova pandemija je šansa za čovječanstvo da pokaže svoju solidarnost s onim u potrebi“, naglasio je poticajno propovjednik.

„Često se znalo čuti kod vjernika da nemaju vremena za molitvu, za obitelj, za vlastitu duhovnu izgradnju. Korona nam je sve to omogućila, ali smo premalo iskoristili tu mogućnost. U susretu s mnogima doživljavamo njihovu duhovnu i emocionalnu ispražnjenost, jer nisu se uspjeli prilagoditi, ako tako mogu reći, osmisliti ovo teško stanje. Mnogi su duhovno i tjelesno klonuli; podlegli svakodnevnom crnilu koje je prevladava u društvenom prostoru. Otvorile su se još veće rane na duši i srcu. Počeli smo tražiti krivica i postali dnevni suci. To je još više ranilo naše međuljudske odnose. Molim danas za mentalno i duhovno zdravlje svakog od nas i cijelog čovječanstva“, potaknuo je preč. Jakovljević okupljene.

Podsjećajući na lik blaženog Bulešića propovjednik je podsjetio: „Bl. Miroslav u vrijeme drugog svjetskog rata i poraća liječio je svojim djelovanjem i molitvom rane na ljudskom srcu i duši. Molimo njegov zagovor za svako ranjeno ljudsko srce, za svaku osobu koja osjeća u svom životu strašne posljedice pandemije. Molimo za duhovno i mentalno ozdravljenje našeg naroda. Molimo za naše medicinsko osoblje; molimo za svakog čovjeka. Svako osuđivanje drugoga kod nas stvara ranu na srcu i duši. Nemojmo suditi, već ustrajnom molitvom mijenjajmo sebe pa će se promijeniti i svijet oko nas“.

„Dragi štovatelji bl. Miroslava, i mi večeras ovdje pred njegovim likom i relikvijama molimo da on svaku ljudsku ranu zamota u bijeli omot ljubavi. Taj bijeli omot ljubavi je Bog. I onda kad se osjećamo povrijeđenim molimo da naša osveta bude oprost. Nemojmo nikog osuđivati, već djelima ljubavi i milosrđa učinimo ovaj prostor u kojem živimo i djelujemo boljim. Ono što bacamo iz svog srca to na jedan način udišemo. Ono što govorimo i mislimo o drugima to mi sami postajemo“, rekao je preč. Jakovljević.

„Bl. Miroslave, zagovaraj svakog od nas. Isprosi nam od Gospodina potrebne milosti da sačuvamo duhovno i mentalno zdravlje te da jedni drugima pomognemo nositi križ pandemije s posljedicama. Molimo za sve naše preminule kao i one koji se u ovom času bore s posljedicama korone. Bl. Miroslave, moli za nas“, zaziv je kojim je preč. Jakovljević zaključio homiliju tijekom euharistije molitve za žrtve covida-19.