Na početku je prigodni pozdrav izrekao župnik domaćin vlč. Jordan Rovis, te je sve pozvao na molitvu sv. Mihovilu molitvom koja je svima uručena na prigodnim sličicama.

Istaknuo je da, iako nisu mogli biti osobno nazočni, u molitvi su tome slavlju sjedinjena još 4 svećenika rodom iz Žminja: preč. Marijan Pamić, preč. Željko Staver, preč. Ante Žufić i preč. Atilije Krajcar, koji ove godine obilježavaju svoj veliki svećenički jubilej, 60 godina svećeništva, a istu obljetnicu ove godine slavi i vlč. Dragan Domšić. Bili su zaređeni 21. 8. 1960. godine u pulskoj katedrali.

Župa u Žminju – jedna od najstarijih na istarskom području

Oni su povezani kaležom, misnicom, svećeništvom, ali isto tako i uzništvom, oni su bili progonjeni zbog kršćanske vjere i bili su u jugoslavenskim zatvorima. Mi ih pozdravljamo i čestitamo im veliki jubilej svećeništva i čestitamo im na tolikim godinama služenja Bogu i ljudima, rekao je vlč. Rovis.

Župnik je uputio pozdrav i čestitku za Dan općine načelniku Općine Žminj Željku Plavčiću, te pozdravio ravnateljice žminjske osnovne škole i vrtića, a na poseban način je pozdravio predstavnike Policijskih postaja u Puli i Rovinju, čestitavši im njihov dan, jer je sv. Mihovil i zaštitnik policije.
Biskup je u prigodnoj homiliji istaknuo kako je žminjska župa pra-župa, jedna od najstarijih na istarskom području i ima svetoga Mihovila kao zaštitnika već barem 1000 godina. Dan župe je dan kada se osjeća veće župno zajedništvo, dan kada su i iseljenici duhovno sjedinjeni sa svojom župom, dan je to kada se približavamo više Bogu molitvama i pristupanjem sakramentima, a i samim dolaskom na misno slavlje doprinosimo ljepoti slavlja, dok to slavlje čini da i mi postajemo bolji i duhovno bogatiji.

“Dan sv. Mihovila u Žminju uvijek je dan susreta žminjskih i susjednih svećenika, lijepo je ovdje oko oltara vidjeti vijenac žminjskih svećenika i tako iz godine u godinu”, pohvalio je mons. Milovan.

Ondašnji režim je za vrijeme rata pobio 650 svećenika, bogoslova i redovnica

“Ovo je dan kada redovito jedan od žminjskih svećenika predvodi središnje misno slavlje. Ove je godine bilo u planu da se tom prigodom proslavi 60. obljetnicu svećeništva preč. Ante Žufića i preč. Atilija Krajcara, no zbog mjera opreza u okolnostima pandemije koronavirusa oni nisu mogli nazočiti, pojasnio je biskup, te je istaknuo kako je lijepo da se ta župna zajednica, iz koje su oni potekli, tom prigodom sjeti i obilježi njihov jubilej. Zahvaljujemo Bogu za njihovo vjerno i tako dugo služenje Crkvi na raznim područjima i župama naše biskupije”, rekao je biskup.
“Kao što mnogi znate preč. Krajcar i preč. Žufić su već kao bogoslovi prošli “sito i rešeto”, stradanja, kao mladi su završili u zatvoru. Biskup je nadalje podsjetio kako je ondašnji režim za vrijeme rata pobio 650 svećenika, bogoslova i redovnica, nigdje u Europi se nije dogodio tako veliki prosjek stradanja svećenika kao u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Taj režim je i poslije rata nastavio slično, napose pritiskom na bogoslove i svećenike, kako je svoju knjigu na tu temu naslovio pok. mons. Grah, “Udarit ću pastira i stado će se razbjeći”.

“Mnogi se sjećamo i njihovoga ređenja, 1960. godine u pulskoj katedrali, rekao je mons. Milovan, i sam se sjećam toga događaja, kada je biskup Nežić zaredio četvoricu mladih svećenika od kojih su trojica još živući i sigurno prikazuju svoje molitve i žrtve za našu biskupiju i za svijet. Od godine svoga ređenja oni su bili poslanici Crkve po župama, na razne načine služeći Bogu i narodu, naviještajući evanđelje, dijeleći sakramente i okupljajući crkvene zajednice na način kako se najbolje znalo i moglo, upućujući na dobro, ohrabrujući, opominjući i tješeći, sve to spada u službu svećenika i župnika”.
“Tijekom 60 godina njihovog svećeničkog rada pokazali su se marljivi, vrijedni, hrabri i ustrajni svećenici. Vlč. Atilije je bio prvi iz naših redova koji se je usudio u ona vremena dati izraditi veliki medaljom našega mučenika, sada blaženoga Miroslava Bulešića. Oni su bili poslani u Božji vinograd, čupali su korov zla, sijali sjeme riječi Božje i njegovali rast vjere u narodu. Zahvalni smo Bogu za ovaj njihov jubilej, mada su oni danas odsutni, zasigurno su duhovno povezani s nama dok traje ova sveta misa, čestitamo im, ali čestitamo i vama dragi župljani jer su oni izrasli kao djeca ove župe”.

“Kako se Žminj diči tolikim vrijednim ljudima u raznim zvanjima i zanimanjima tako je Žminj bio uvijek plodan i duhovnim zvanjima koja su uvijek ipak plod svojih obitelji, dobrog primjera i poticaja svećenika, župnika, ali i plod duhovnoga ozračja svoje župe. Može se reći – ova župa je imala uvijek dobre župnike, dobre svećenike i davala je dobre svećenike. Sve to je sigurno povezano i s ozračjem, koliko se vjera kršćanska živi na području župe. Tamo gdje se ne trči samo za zabavama i za novcem, već se cijeni poštenje, obiteljski život i obiteljske vrijednosti, gdje se moli, gdje se poštuje nedjelja, gdje se ljudi trude živjeti životom evanđelja, takva župa ima i jednu dobru duhovnu budućnost”.

Na području župe živi četrdesetak osoba koje nose ime svetoga zaštitnika – sv. Mihovila 

Govoreći o značenju i smislu blagdana sv. Mihaela, Gabrijela i Rafaela arkanđela, biskup je istaknuo da po objavi Božjoj mi ulazimo u tajnu koja je uvijek zaokupljala ljude, odakle zlo u svijetu i dokle zlo u svijetu?
“Pogani su zamišljali različite sile i bogove, no po Objavi Božjoj, napose po Isusu Kristu doznajemo da je Bog sve stvorio na dobro. Čovjeka je stvorio na svoju sliku, dajući mu iskru razuma, sposobnost stvaranja i slobodnu volju, sposobnost da se slobodno opredijeli za dobro. U tome je veličina, ali nažalost i tragedija čovjeka. Zlo je uvijek plod krivoga odabira i izvire uvijek iz čovjekove slobode, najčešće pod utjecajem Zloga duha. Govoreći o tragedijama i stradanjima ljudi u 20. Stoljeću biskup je rekao kako su ona nadmašila stradanja prvih kršćana. Plod je to utjecaja Zloga na čovjeka. Isus se je htio, po privatnim objavama nekih Božjih ugodnika, objaviti kao je on samo milosrđe i dati čovjeku mogućnost da se obrati”.
“Blagdan sv. Mihovila potiče nas na molitvu svetim anđelima i na traženje njihove zaštite, no moramo se i trajno opredjeljivati za dobro. Pošast je modernog doba nova religija ljudskih prava, no premalo se pitaju o odgovornostima i premalo preuzimaju odgovornosti. Zato je uvijek iznova dobro sjetiti se važnosti ulaganja u mlade naraštaje, učiti mlade činiti dobro, treba im omogućiti da dožive da se osjećaju dobro kada čine dobro i to je onda njima veliki poticaj”.

Dan sv. Mihovila dan je zajedničke molitve, molimo ih za zaštitu, ali i sami trajno jačajmo svoju odluku spoznavati dobro i činiti dobro. To je naporno, ali, kako je rekao sveti papa Pavao VI., biti kršćanin jest naporno, ali i beskrajno lijepo, zaključio je biskup.
Župnik je u završnim zahvalama spomenuo podatak da na području te župe živi četrdesetak osoba koje nose ime svetoga zaštitnika.

Homilija porečkog i pulskog biskupa u miru mons. Ivana Milovana u Žminju