Susret je počeo večernjom misom zahvalnicom u varaždinskoj katedrali nakon koje su druženje u bratskom zajedništvu nastavilo u dvorištu Biskupskog dvora. Misu je predslavio biskup Radoš u zajedništvu s kanonicima preč. Josipom Koprekom i preč. Mariom Kopjarom te vlč. Tihomirom Kosecom i vlč. Markom Domiterom.

Uvodeći u misno slavlje biskup Radoš rekao je kako je svaka misa zahvalnica, ali “ovom na koju smo se okupili večeras varaždinska Crkva zahvaljuje za plodove nacionalnog susreta hrvatskih katoličkih obitelji, želimo kazati Gospodinu hvala na tom susretu, želimo kazati hvala i svim ljudima koji su sudjelovali u organizaciji. Svjesni smo da organizacija ovisi o organizmu, da smo mi jedan organizam, da smo Crkva i da kroz susrete ovoga tipa ovaj organizam raste i čisti se.“

U homiliji biskup je govorio o važnosti Isusovog pitanja „A vi, što Vi kažete, tko sam ja?“ Dok je najprije pitao što ljudi govore o njemu, te čuo odgovore koji ga smještaju među velikane bliže i daljnje povijesti izraelskog naroda kao što su, Ivan Krstitelj, Ilija, proroci, Isusu je posebno bilo stalo čuti kako ga doživljavaju njegovi učenici. Ta oni su imali posebno mjesto, priliku i uvid u njegovo naučavanje i život, protumačio je biskup. To pitanje Isus postavlja i svima nama i traži od nas da mu ne odgovorimo naučenom formom jer odgovor na ovo pitanje nije forma već sadržaj, sadržaj srca.

Apostol Petar brzo odgovara: „Krist – Pomazanik Božji!“ i daje savršen odgovor, razumio je tko ga je pozvao i za kim je pošao, rekao je biskup i objasnio kako je taj događaj i Petrov odgovor ključan trenutak Isusova života na zemlji jer će se od tada okrenuti svojim učenicima i samo će njih poučavati. Upozorit će učenike da nikome na otkrivaju da je Mesija, Krist jer svatko u Izraelu očekivao je Mesiju na svoj način, a Isusu je važno da apostole pouči o tome tko je Krist. Tada započinje učenicima otkrivati svrhu i smisao svog dolaska na zemlju, naviješta im svoj put u Jeruzalem, muku, smrt na križu i uskrsnuće.

Isus otkriva učenicima da će im Božju ljubav očitovati i posvjedočiti trpljenjem, smrću, a ne samo riječima. Mi ne znamo zašto je to tako „ali smo svjesni da je trpljenje ono koje produbi ljubav… Kada trpimo zajedno s drugima, kada zbog drugih trpimo, kada trpimo zbog nepravde, kada trpimo zbog djece. To je ona ljubav koja produbljuje čovjeka, koja daje snagu i vjerodostojnost ljubavi.“

Apostol Petar dao je točan odgovor na Isusovo pitanje, ali to nije bilo dovoljno da propovijeda, da svjedoči za Isusa kao Mesiju, da naviješta kraljevstvo Božje. „Možemo lijepo govoriti, možemo lijepo svjedočiti riječima, ali što širi evanđelje, što mu daje vjerodostojnost? Daje mu trpljenje, svakidašnja borba, poći zajedno s Kristom. I mi smo vjerodostojni kad idemo za Njim. Isus nije pokazao cilj gdje trebamo doći već je rekao: „Pođi za mnom!“ On stvara put, a mi idemo za njim“, rekao je biskup Radoš.

Ne možemo unaprijed znati koji ćemo to križu u životu trebati uzeti i ponijeti, ali znamo da ga možemo nositi s Isusom, ići njegovim putem, onako kako je on to činio, rekao je na kraju homilije biskup i pozvao okupljene da tako u svakodnevici života svjedoče svoju vjeru u Isusa.