Slavlje je započelo u dvorištu Obiteljskog centra Varaždinske biskupije gdje su se okupili vjernici, redovnice, redovnici, svećenici iz gradskih župa te središnjih biskupijskih ustanova predvođeni varaždinskim biskupom Božom Radošem. Nakon postajne liturgije te čitanja papine Bule proglašenja Redovnog jubileja godine 2025. formirana je procesija te su okupljeni, hodajući za križem i evanđelistarom, s pjesmom i molitvom na usnama hodočastili do varaždinske katedrale.

Ispred katedrale počašćen je Isusov križ te su njime blagoslovljeni hodočasnici prije ulaska u katedralu gdje je u 11 sati započelo svečano euharistijsko slavlje otvorenja Svete godine.

Na početku misnog slavlja blagoslovljena je voda u krsnom zdencu te je njome, u spomen na krštenje u kojem nas je Bog preporodio iz vode i Duha Svetog, biskup Radoš poškropio vjernike koji su ispunili varaždinsku katedralu.

U propovijedi je biskup Radoš najprije podsjetio kako u nedjelju nakon svetkovina Božića „svetkujemo, častimo, slavimo i molimo zagovor Svete obitelji“, a potom progovorio o otvorenju Jubileja koje je u svim biskupijama predviđeno baš na svetkovinu Svete obitelji te je u Varaždinskoj biskupiji, znakovito, samo slavlje otvorenja započelo u Obiteljskom centru koje želi biti mjesto okupljanja, molitve, razmišljanja, razgovora kako bi zajedno kao vjernici, kao jedna velika obitelj hodili u svjetlu Kristovu.

Istaknuo je potom kako je u Obiteljskom centru, polaznoj postaji današnjeg hodočasničkog hoda, naviješten evanđeoski odlomak u kojem Isus za sebe kaže da je On put, istina i život, te je u nastavku progovorio o Isusu kao putu našeg života. „Isus je put po kome se Bog spustio među nas. I tako se zove, Emanuel, Bog s nama, Bog koji je sišao s neba. To ispovijedamo u vjerovanju. Bog koji ima put do čovjeka, ima put do ljudskog srca. Najprije do srca Blažene Djevice Marije, do one koja u ime ljudskog roda otvara vrata i prihvaća ovaj put i dopušta da se Bog nastani među nama, da ima svoju kuću, da ima svoj stan, da ima svoje mjesto u ljudskoj povijesti. I on je za nas put po kome mi hodimo u ovom našem hodočasničkom životu prema Bogu. On nas prati na tome putu. Kad god polazimo prema Bogu, imamo ne samo putokaz, nego imamo Onoga koji nam je izgradio put i na tom putu nas prati prema očevoj kući“, kazao je biskup Radoš.

Spominjući kako je na čelu hodočasničke procesije smješten križ Kristov biskup je istaknuo kako nam svojim križem Krist pokazuje put do Očeve kuće, križ je most koji spaja nepremostivo za čovjeka, križ je zalog naše nade, po križu „nam Bog govori da nas željno čeka. Spreman je sve dati da bi mi došli u njegovu kuću. Pa i svoga sina da ga izloži, stavi nama „pod noge“, da možemo doći u očevu kuću“, naglasio je propovjednik.

U nastavku homilije biskup je govorio o dva hodočašća iz misnih čitanja; starozavjetnom hodočašću Ane s dječakom Samuelom, kojeg je izmolila od Gospodina, i kojeg će nakon hodočašća ostaviti u hramu da služi Gospodinu i novozavjetnom hodočašću Svete obitelji Isusa, Marije i Josipa u Jeruzalemski hram kad je Isus imao dvanaest godina.

Podsjećajući kako je Ana u hramu izmolila Samuelov život mons. Radoš je kazao kako je svetište mjesto susreta Boga i čovjeka, mjesto susreta sa živim Bogom koji daje život, pa su i hodočašća u svetišta prilika da ponovno oživi u nama naša vjera, prilika da Gospodina molimo za pomoć u našim životnim brigama i poteškoćama, prilika da obnovimo pouzdanje u Gospodina, ali i da zahvalimo za sve što nam je darovao.

Ističući potom slavlje svete mise kao najveću zahvalu Gospodinu biskup je naglasio kako je Isus „jedini put po kome će naše molitve, naš život doći Bogu“, kako svećenik sakuplja u svoje raširene ruke sve zahvale i prošnje vjernika u svetoj misi te ih prenosi Bogu „po Kristu, Gospodinu našemu“.

Osvrćući se na evanđeoski odlomak propovjednik je nadalje govorio o važnosti hodočašća u židovskoj tradiciji, ali i novosti koju donosi Isus u razumijevanju ‘mjesta’, ‘hrama’ u kojemu Bog prebiva. Istaknu je biskup kako Isusov odgovor ‘Niste li znali da mi je biti u onome što je Oca mojega?’ poručuje ono što će kasnije Isusu u svom životu objaviti, da nije Jeruzalemski hram mjesto susreta Boga i čovjeka, već se Bog i čovjek susreću u Njemu, „u Isusu Kristu se susreće božansko i ljudsko. I mi se susrećemo s Bogom u Njemu“, rekao je biskup. Protumačio je nadalje kako je Bog izvor života, darivatelj života, te On istovremeno daruje i put kroz život, „Isus ima put koji je već Otac odredio, to je put spasenja čovjeka“, naglasio je, te kazao da se ista dinamika očituje u životu svakog čovjeka i svake obitelji. Svatko od nas rađa se s određenom misijom i poslanjem, matricom po kojoj Gospodin želi voditi naš život te se zbog toga odgoj djece znači „gledati, pratiti i učiti. Znamo da djeca uče od roditelja, ali nam Isus danas kaže da i roditelji uče od djece. Marija je savršen primjer. Ona sve te događaje čuva u svome srcu, ona ih prebire, lista, ponavlja kao dobra učenica da bi spoznala ono što je dublje, ispod riječi koja je čula i koja je poruka ovih riječi i svih riječi koje dolaze od Gospodina“, pojasnio je mons. Radoš.

Na kraju homilije biskup je okupljene podsjetio kako su vjernici hodočasnici, ljudi na putu te pozvao da hodočaste u varaždinsku katedralu koja je u ovoj Jubilarnoj godini posebno sveto mjesto jubilejskog oprosta. „Zato vas pozivam da dođete hodočastiti. S molitvom tuge u srcu, kao što ima Ana, sa zahvalom kao što ima Ana. Kada izgubimo sebe, kada izgubimo jednu druge, kada izgubimo djecu, dođimo Ga potražiti na ovo mjesto. Jer Jubilarna godina je godina polaska nade u Očevu kuću. Pa mi, hodočasnici nade, pronađimo i ovo mjesto gdje se nada obnavlja kako bi mogli živjeti svoje poslanje, da budemo ljudi puta, hodočasnici, hodočasnici nade“, pozvao je vjernike mons. Radoš.

Hodočasnička mjesta jubilejskog oprosta za Varaždinsku biskupiju u Jubilarnoj godini 2025 su varaždinska katedrala Uznesenja Marijina te Svetište Predragocjene Krvi Kristove u Ludbregu objavio je na kraju svete mise otvorenja Jubilejske godine varaždinski biskup Bože Radoš ta najavio dva događaja u Ludbregu: susret mladih i krizmanika 26. travnja uoči Bijele nedjelje te biskupijski susret obitelji 14. lipnja 2025. godine.

Pjevanje su predvodili združeni pjevači varaždinskih župa kojima je dirigirao Mislav Lucić, a na orguljama ih pratio Višeslav Jaklin.