Koncelebrirali su umirovljeni šibenski biskup Ante Ivas, katedralni župnik don Krešimir Mateša i župni vikar u katedrali don Šime Pleadin.

Biskup Rogić je u homiliji poručio da su na Dušni dan vjerničke misli, srce i duša okrenuti sjećanju – uspomenama koje vjernike vežu uz one koji više nisu s njima. „Okrenuti smo zahvalnosti i molitvi za drage nam pokojne. Prebiremo uspomene, draga sjećanja i tragove dobrote, ljubavi, požrtvovnosti, znanja i vještina, događaja koji nas vežu s našim dragim pokojnicima.Kao da na današnji dan po molitvi, zahvalnosti i uspomenama imamo posebnu vezu s njima i sa vječnosti. Okićeni grobovi, zapaljene svijeće, tiho susretanje živih koji obilaze svoje pokojne svima daje do znanja da razmišljamo o smrti, pokojnicima i tragu koji su za sobom ostavili“, rekao je.

„U našoj Šibenskoj biskupiji, sjećamo se pokojnih biskupa, svećenika, redovnika i redovnica koji su ispunili svoje životno poslanje i mjeru dana koju im je Gospodin namijenio. Za sobom ostavili neizbrisivi trag upisan u mnoge ljudske duše, živote, u osobne ispovijesti vjere. Sijali su Božju Riječ, tražili izgubljenu ovčicu, slavili svetu euharistiju, dijelili sakramente, pronalazili utješnu riječ, otkrivali tragove Božjeg djelovanja i svjedočili vječni život s onu stranu groba. U duši sigurno nosimo spomen na neke nama poznate osobe iz vlastitog života, koje su puno dobra učinile, vjeru svjedočile i po njoj živjele, mnogo propatile, uvijek se Bogu molile, svih na dobro upućivale, pošteno i požrtvovno križ života nosile – i zato vjerujemo da su blaženu vječnost ostvarile“, naglasio je šibenski biskup.

Istaknuo je da vjernici ne smiju suditi, već se nadati i moliti, te protumačio zašto se u Crkvi moli za pokojnike. „Katekizam nas poučava: Oni koji umru u milosti i prijateljstvu s Bogom, a nisu potpuno čisti, iako su sigurni za svoje vječno spasenje, moraju se poslije smrti podvrgnuti čišćenju, kako bi postigli svetost nužnu za ulazak u nebesku radost (KKC 1030). To konačno čišćenje izabranih, koje se posve razlikuje od kazne osuđenih, Crkva naziva Čistilištem (KKC 1031). To je mjesto gdje idu duše po svršetku ovoga života ukoliko nisu bile potpuno čiste i savršene za izravni ulazak u Nebesku slavu. Čistilište je zapravo stanje pročišćenja, kada Božja ljubav uklanja s čovjeka sve što je Boga nedostojno, da bi mogao doći u vječno blaženstvo. Svaka pa i najmanja nesavršenost mora biti uklonjena“, objasnio je.

Upozorio je na važnost molitve za pokojne te naglasio da Dušni dan nosi snažnu poruku. „Ne poruku tuge i rastanka, kako to obično prevlada u doživljajima današnjeg dana. Nego poruku nade ponovnog susreta. Poruku da i mi želimo ostvariti, dostići blaženstvo vječnosti. O tome govori Isus na posljednjoj večeri svojim učenicima: Neka se ne uznemiruje srce vaše! Vjerujte u Boga i u mene vjerujte! U domu Oca mojega ima mnogo stanova. Da nema, zar bih vam rekao: ‚Idem pripraviti vam mjesto?‘ Kad odem i pripravim vam mjesto, ponovno ću doći i uzeti vas k sebi da i vi budete gdje sam ja. To je Isus rekao za sve koji će u njega povjerovati“, podsjetio je mons. Rogić.

„Vječnome Ocu dolazi se samo po Isusu. Isusovom zaslugom jer nas je na križu otkupio. Isusovim načinom života jer je živio za druge i pokazao da je to jedini put spasenja. U Isusu Kristu objavljena je sva istina o čovjeku, o životu i smrti, o vječnosti. Uskrsli Krist nosi rane koje više ne bole, samo podsjećaju na neizmjernu ljubav Božju, na Isusovo prihvaćanje da je križ put u vječni život. U Isusu je siguran put, nepobitna istina i vječni život. To za svoje pokojne molimo, pa ih time i dalje volimo. To će nam pomoći da i sami pogled sa zemlje uzdignemo k nebu! Ljudskih slabosti u nasljedovanju Krista biti će uvijek, zato smo svi potrebni milosrđa Božjega, samo po njemu možemo dostići nebo. To vjerujemo i to molimo za sve pokojne svećenike, biskupe, redovnike i redovnice naše Šibenske biskupije“, zaključio je.