Euharistijsko slavlje predvodio je zagrebački pomoćni biskup Ivan Šaško uz koncelebraciju provincijala Hrvatske salezijanske provincije sv. Ivana Bosca don Tihomira Šutala, župnika don Damira Stojića te pročelnika Katedre liturgike Katoličkoga bogoslovnoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu fra Ante Crnčevića.
„Uz svo proživljeno zlo prije dvadeset i devet godina, kojega su sažetak Vukovar i Škabrnja, Bog se očitovao: po nadahnućima danim domoljubima, po utjesi koja je učinila čudo u srcima onih koje je udario ili dodirnuo zločin, stegnula bol i patnja, razdirala tuga; po obrani od mržnje, po obrani istinom“, rekao je biskup Šaško u uvodu euharistijskoga slavlja, istaknuvši da koliko god godina prošlo, ne postoji ništa osim molitve, križa i uskrsnuća Isusa Krista, što može obuhvatiti ono što je u dušama hrvatskih branitelja i članova njihovih obitelji, u stradalnicima koji su prošli logore, doživjeli nepravde i poniženja, susreli se s razočaranjima i s pitanjima na koja ne dobivaju odgovore. Ništa osim otajstva Kristove ljubavi i našega predanja ne može obuhvatiti nove naraštaje, njihove nejasnoće i nesigurnosti. Ništa osim molitve u Kristu ne može povezati žive i preminule.

U homiliji, biskup Šaško posebno se dotaknuo pojma smisla i spomena na žrtvu. Na početku je podsjetio kako se u svakom liturgijskom slavlju otkriva i susreće duboki smisao života. Tumačeći prispodobu o mnama iz Lukina evanđelja, istaknuo je da će Isus doći i zatražiti račun o upravljanju, a nagrada za vjernost bit će ulazak u nebo. Vrijednosti koje nam je Bog povjerio ne služe tomu da netko bude imućniji pred ljudima, nego da se bogati u Bogu, da bude radostan i da druge obraduje. A uvećavati te vrijednosti ne znači škrto gomilanje nego velikodušno davanje. Istinska dobit nalazi se u darivanju, što je u konačnici jedini ispravan put ulaganja, istaknuo je biskup Šaško.

Naglasio je da je u spomendanu koji Crkva slavi, u njih uključen Bog. Rastumačio je da spomen čuva i vraća smisao, a hrvatski je smisao često pred prijetnjom te se treba zapitati što narušava smisao hrvatske domovine. Apostrofirao je da je bez nebeske vječnosti s Bogom, zemaljski život nepotpun i nerazumljiv, a branitelji su osjećali Božju pomoć po kojoj su činili naizgled nemoguće zbog čega se ne smije biti ravnodušan prema događajima iz prošlosti, ni prema nemaru da se utvrdi istina.