Pozdravljajući biskupa Škvorčevića, mjesni župnik i dekan Dragan Hrgić rekao je da se vjernici grada Slatine trude njegovati spomen na svoje velikane, osobito duhovne, među kojima se ističe župnik Julije Bürger, čije se 77. obljetnice ubojstva na ovom slavlju spominju. Podsjetivši da je spomenuti župnik sebe ugradio u ovu župu i grad Slatinu, ustvrdio je kako oni sada ubiru plodove njegova svećeničkog rada. U ime župne zajednice radost zbog biskupova dolaska u njihovu župu posvjedočio je jedan dječak, a curica uručila cvijeće.

Zahvaljujući župniku Hrgiću i djeci na izrazima dobrodošlice, i podsjetivši sudionike slavlja da je 8. prosinca 1944. godine, na samu svetkovinu Bezgrješnog začeća Blažene Djevice Marije, bio osuđen na smrt voćinski i slatinski župnik i dekan Julije Bürger, biskup Škvorčević je rekao: »Tom nasilnom smrću ušao je u krug onih hrvatskih ljudi koji su položili živote za ovu zemlju, za njezino dostojanstvo, za našu slobodu, za Crkvu Isusovu, za vrijednosti čovjeka i Boga. Dostojno je stoga da se takvih ljudi sjećamo, da ih pamtimo i poštujemo, a osobito da ih Bogu preporučujemo na ovaj način kako to činimo večeras«.

Napomenuvši da je Treća nedjelja došašća nazvana »Radujte se«, biskup je ustvrdio da se možemo radovati i onda kad se spominjemo tužne povijesne činjenice ubojstva jednog svećenika. Naime, sv. Petar je bodrio kršćane neka se raduju kad nešto pretrpe za ime Isusovo, jer su im imena upisana na nebesima. U tom svjetlu ove nedjelje gledamo i našega ubijenog župnika Julija Bürgera kao čovjeka čije ime je upisano na nebesima, naglasio je biskup. Potaknuo je nazočne da se na ovom slavlju spomenu i dvojice drugih slatinskih župnika, Franje Udovičića i Stjepana Mičevića, kojima su minulih dana također bile obljetnice smrti.

Zatim je biskup kazao da nas Nedjelja Caritasa, koju također danas slavimo podsjeća da smo bića srca, i da u pripravi za Božić trebamo provjeriti kako ono diše, osobito prema bližnjima, o čemu je pisao vjernicima Požeške biskupiju u Pismu što ga je tom prigodom uputio pod naslovom »Otac tvoj koji vidi u skrovitosti uzvratit će ti«. Pozvao je sudionike slavlja da se pokaju za sve ono što je u njima možda hladno za Boga i za bližnjega, kako bi mogli vjernički proslaviti sveta otajstva i spomenuti se naših poginulih i preminulih.

U homiliji biskup Škvorčevića je rekao da se uvijek ponešto iznenadi onima koji proučavaju prošlost i u tumačenju njezinih događaja ponašaju se kao da sve razumiju i znaju. Ustvrdio je kako bi on večeras volio točno znati ljudske i sve druge koordinate onoga što se dogodilo prije trideset godina u Voćinu, Slatini i drugdje u Hrvatskoj, kao i u onoj prošlosti prije sedamdeset i sedam godina, kad je ubijen župnik Julije Bürger. Istaknuo je da u događajima uvijek ima nešto više i dublje nego li mi možemo dohvatiti. U tom smislu u predvečerje tridesete obljetnice stradanja 47 nedužnih ljudi, koji su ubijeni 13. prosinca 1991. godine u Voćinu, kao i 24 mještana Balinaca, Četekovca i Čojluga, koji su ubijeni 4. rujna iste godine, želio bi zajedno sa sudionicima slavlja postaviti pitanje: zašto se spomenuto zlo zbilo, otkud je došlo, hoće li se opet dogoditi i što ono na koncu znači. Stavljajući u taj okvir ubojstva slatinskog župnika Julija Bürgera, voćinskog župnika Josipa Martinca, kao i župnika Ivana Đanića iz Orahovice i Augustina Dukovića iz Čačinaca pri koncu II. svjetskog rata i neposredno nakon njega, i promatrajući ta zlodjela u svjetlu vazmenog otajstva Isusove muke, smrti i uskrsnuća, biskup je ustvrdio da je u dnu svih tih teških i mučnih događanja bila prisutna Božja patnja s nama na našem životnom putu i da zbog toga nismo izgubljeni ni u najtežim umiranjima. Stoga je zahvalio Bogu što svojom supatničkom ljubavlju koju je objavio u Isusu Kristu unosi svjetlo u naš mrak.

Polazeći od naviještenih svetih čitanja, biskup je kazao kako nas prorok Sefanija u prvom čitanju, apostol Pavao u drugom čitanju iz Poslanice Filipljanima i sv. Luka u evanđeoskom ulomku potiču da se radujemo. Naglasio je kako nas sva trojica svetih pisaca uvjeravaju da je izvor i razlog naše radosti prisutnost Božja među nama. Upotrijebio je primjer iz svakodnevnog života te je kazao kako mu u novije vrijeme kad se pojavi u manjim sredinama ljudi često znaju reći da su tužni što njihova sela i naselja postaju sve praznija, manjka u njima prisutnost ljudi koja ih čini životnima i radosnima. Biskup je istaknuo kako ga to podsjeti na prazninu kakva se dogodi kad je Bog odsutan iz života ljudi, kad oni sebe stave na njegovo mjesto. Spomenuti župnici i druge žrtve ubijeni su zbog toga što su ljudi preuzeli njegovo mjesto i odlučivali o životu i smrti svojih bližnjih, ustvrdio je biskup Škvorčević.

Produbljujući govor o Božjoj prisutnosti kao izvoru i razlogu ljudske radosti, biskup je naglasio da je molitva najbolji način na koji se svakog dan živi u Božjoj prisutnosti. Ona nam doziva u svijest da je Bog prvi i najvažniji u našem životu te otvara prostore naše duše i srca za njegovu prisutnost. Naše obitelji i društvo vape za Božjom prisutnošću, što napose osjećamo u vremenu adventske priprave za Božić, ustvrdio je biskup. Prisutnost se ne ostvaruje u svađama i prepiranjima, u nadmetanju naših ljudskih taština, podjelama i sukobima, kojima smo svakodnevno svjedoci. Božić je prisutnost Božja u blizini, toplini, suosjećanju s čovjekom, jer nam se Bog upravo takvim objavio u betlehemskom djetetu: suosjećajan, blizak, siromašan, na rubu društva. Posvjedočio nam je kako ova zemlja nije prepuštena našoj nemoći i praznini, nego je puna njegove prisutnosti po onim ljudima koji su siromašni, bolesni i osamljeni, ustvrdio je biskup. Istaknuo je kako nas Nedjelja Caritasa potiče da oživimo u svijesti da kroz naš odnos prema bližnjemu omogućujemo Božjoj prisutnosti i da među nama bude vidljivija i opipljivija, a naš život puniji i smisleniji, jer se Gospodin Isus poistovjetio s najmanjom braćom.

Biskup Škvorčević je podsjetio kako Ivan Krstitelj u današnjem evanđelju potiče svoje suvremenike da jedni prema drugima budu pravedni i darežljivi, ustvrdivši da je u činu materijalnog davanja prisutna duhovna dimenzija, i da onaj koji drugome nešto daruje i sâm biva obdaren ne samo prisutnošću onoga kome daruje, nego i Božjom prisutnošću: jer što god učinimo jednome od najmanjih, učinili smo to Gospodinu Isusu, koji je sebe darovao za nas. On je posvemašnjim darom sama sebe za nas objavio svoju božansku veličinu, a nas uveo u zajedništvo svoje prisutnosti, vječnosti i smisla. Biskup je izrazio uvjerenje da sudionici slavlja osjećaju kako su Božje koordinate vjere drugačije od načina na koji mi ljudi pokušavamo dokučiti i doumiti događaje i ne uspijevamo do kraja. Kazao je kako bi želio da svi budemo više »budni u molitvi i raspjevani njemu na slavu«, kako molimo u adventskom predslovlju, spremniji dati sebe drugima i žrtvovati se za druge, kako su to činili naši mučenici. Završavajući homiliju biskup je zamolio Boga, Gospodara života da svećeniku Juliju Bürgeru i drugim preminulim slatinskim župnicima udijeli puninu života u slavi svoga uskrslog Sina, a sudionicima slavlja pomogne da mu uvijek budu zahvalni što im ih je darovao.

Na kraju mise zahvalio je župniku Hrgiću i suradnicima što se trude njegovati kulturu kršćanskog spomena pokojnih, osobito onih koji su se na poseban način ugradili u zajedništvo njihove župe. Sudionicima slavlja zahvalio je što su u Nedjelju Caritasa svojim milodarom i molitvom posvjedočili osjetljivost za braću u nevolji. Kazao je kako je ovo slavlje u Slatini bilo svojevrsni početak sutrašnjeg spomena tridesete obljetnice stradanja voćinskih žrtava, pozvavši sve koji su u mogućnosti da dođu na slavlje u Voćinu, a one kojima to neće biti moguće, da prate njegov izravni prijenos na Hrvatskoj televiziji.