Stražemanski župnik Robert Mokri pozdravio je na početku biskupa Škvorčevića. Izrazio je radost zbog srebrnog jubileja Požeške biskupije i činjenice da je biskup od samog početka svoje službe rado i često dolazio u stražemansku župu poticati župljane da rastu u vjeri, nadi i ljubavi zajedno sa svim drugim članovima Božjeg naroda u Požeškoj biskupiji.

Zahvalivši župniku za pozdrav, biskup Škvorčević podsjetio je da je na taj dan prije 25 godina, dva dana nakon velebnog slavlja uspostave Požeške biskupije i njegovog biskupskog ređenja, pohodio Stražeman kao prvu župu u svom biskupskom poslanju, te da su tada župljani učinili svojevrsni zavjet: da će moliti za Požešku biskupiju i za njega. Kazao je da zajedno s njima želi zahvaliti Bogu za 25 godina biskupije, u koju je ugrađena i njihova pobožnost, vjernost i zauzetost kao živog Božjeg naroda u njihovoj župi pod zaštitom sv. Mihaela arkanđela. Izrazio je radost što je mons. Josip Devčić, tijekom najvećeg broja tih godina sve do svoga umirovljenja, bio ne samo njihov župnik nego i jedan od biskupovih najbližih suradnika u Biskupskom ordinarijatu, te mu je izrekao zahvalu, kao i svim župljanima koji su ga u tim službama podupirali.

Kazao je da je među njima osobito bio i prvi zaređeni trajni đakon u Hrvatskoj, vjeroučitelj Zdravko Ticl, koji je prije dva dana odlikovan za svoje služenje medaljom Požeške biskupije s Poveljom zahvalnosti. Svim župljanima čestitao je svetkovinu nebeskog zaštitnika njihove župe.

U homiliji je biskup izrazio uvjerenje da sudionici slavlja dobro prate što se događa u Hrvatskoj i u svijetu, ali i ono što se zbiva u svemiru. Kazao je da pritom ne misli samo na klimatske promjene, koje su od svemirskog značenja, nego na poteškoće na koje nailazi NASA, američka stručna institucija koja se bavi istraživanjem svemira, u nastojanju da ostvari neke svoje istraživalačke projekte. Napomenuo je da je od događaja u svijetu i u svemiru, koji su složeni i teško razumljivi, kao što su primjerice rat u Ukrajini i neki drugi ljudski razorni pothvati s nesagledivim posljedicama, jednostavnije i lakše istraživati ono što se zbiva među nama i s nama. Podsjetio je da u ljudima postoji duboka znatiželja koja ih trajno pokreće u njihovim znanstvenim i drugim nastojanjima da upoznaju ono što trenutno ne znaju, a toga je jako mnogo. Ustvrdio je da ljudi ni uz pomoć najbolje moguće znanosti nikada neće moći spoznati sve što postoji, jer je stvarnost u kojoj su se rađanjem na ovaj svijet zatekli i u kojoj žive, duboka, visoka, neuhvatljiva i do kraja nespoznatljiva. Mons. Škvorčević napomenuo je da je pristup vjere kojim se prihvaća svoje postojanje i život koji se ostvaruje kao Božji dar najbolje i najdublje što se može.

Istaknuo je da je vjera sposobnost ljudskog duha da se izdigne u stvarnost koja je iznad onoga što je očima vidljivo i rukama opipljivo i pozitivističkim nastojanjima provjerljivo. Spomenuo je da naviještena Božja riječ u govori upravo o stvarnostima koje se događaju na tim višim razinama postojanja, koje uz sav intelektualni napor ostaju nespoznatljive, ali koje zbog toga nipošto nisu nestvarne, nego su baš suprotno, nešto najstvarnije što postoji. To se odnosi prvenstveno na mnogovrsne snage, nevidljive, a djelatne u životu. Božja objava uvjerava da postoje nevidljiva duhovna bića koja je Bog stvorio i stavio ih u svoju službu, a nazivaju se „anđeli“. Oni podsjećaju na istinu u koju su se vjernici i sami mnogo puta iskustveno uvjerili: da je život šire, punije i više od onoga što žive i mogu dohvatiti. Kad ljudi koji ne vjeruju ni u Boga ni u čovjeka, svedu svoj život samo na ono malo što jesu i što mogu, osuđeni su na nezadovoljstvo svojim zatvorenim postojanjem i na trajno prigovaranje i žaljenje kako ništa nije dobro, ništa ne valja, čemu gotovo svakodnevno svjedočimo u Hrvatskoj, ustvrdio je biskup.

Iskustvo kaže da se povjerenjem u druge i ljubavlju ulazi u svijet koji nije moguće doseći drugim putem. Potrebno je izaći iz skučenog svijeta samo ljudskih mogućnosti, i usuditi se vjerom stupiti u nevidljivi, ali stvarni svijet Božjih mogućnosti i pridružiti se anđelima u njihovu služenju Bogu i čovjeku.

Polazeći od svetih čitanja, biskup je kazao da sv. Ivan apostol u ulomku drugog čitanja iz Knjige otkrivenja upozorava da u tom nevidljivom duhovnom svijetu, uz dobre anđele koji u ljubavi služe Bogu, a ljudima pomažu, postoje i anđeli koji su se pobunili protiv Boga, prestali mu služiti i pretvorili se u sile zla, koje mrze Boga i sva njegova stvorenja te se na ovom svijetu ljudi nalaze usred borbe između dobra i zla, svjetla i mraka, ljubavi i mržnje.

Podsjetio je sudionike slavlja da se sv. Mihael arkanđeo, zajedno s drugim vjernim anđelima, svrstao na Božju pobjedničku stranu, u obranu Božje veličine i njegova prvenstva kao Stvoritelja svega vidljivoga i nevidljivoga, a time onda i u obranu dobra, života, odnosno svega onoga što je Isus Krist u Crkvi ostvario za spasenje čovjeka i svijeta. Kazao je da je o tom Božjem djelu spasenja u Isusu Kristu riječ i u ulomku prvog čitanja iz Knjige proroka Daniela i u Ivanovom evanđeoskom ulomku. Naime, starozavjetni prorok Daniel, slično kao i apostol Ivan u Otkrivenju, opisujući apokaliptičkim rječnikom nevidljivu borbu za prevlast i gospodstvo, uvjeravaju da svijetom ne vlada onaj tko ima najbolje oružje, kako neki moćnici na zemlji krivo misle, nego „netko kao Sin Čovječji“. U njemu kršćani prepoznaju Sina Božjega, Gospodina našega Isusa Krista. On je sebe nazivao „Sinom Čovječjim“. Predavši mu svu vlast na nebu i na zemlji, Otac ga je poslao k ljudima da ih svojim utjelovljenjem i vazmenim otajstvom svoje muke, smrti i uskrsnuća snagom Duha Svetoga oslobodi od zla, prolaznosti i smrti, te im podari život vječni.

Tko god nam dakle pripovijeda da je netko drugi moćniji od Isusa Krista, želi nas zavarati – ustvrdio je biskup. Rekao je da nitko nema tako moćan i prodoran pogled kao Isus Krist – koji je isti jučer i danas i uvijeke, kako ispovijeda u biskupskom geslu – jer nas on jedini vidi i onda kad mi mislimo da nas nitko ne vidi i ondje gdje mislimo da smo skriveni svačijem pogledu, u što se uvjerio Natanael kad mu je Isus u današnjem evanđelju rekao da ga je „vidio pod smokvom“. On i nama može dati moć da gledamo „otvoreno nebo i anđele Božje gdje uzlaze i silaze nad Sina Čovječjega“, odnosno da po vjeri budemo dionici njegove pobjede nad zlom i smrću i baštinici života vječnoga. Najbolje i najdalje u Hrvatskoj vide stoga oni koji vjerom gledaju Isusa Krista, u njemu prepoznaju svoj identitet, te u svjetlu njegove pobjede iščekuju budućnosti i raduju se vječnom životu koji im je po njemu i u njemu obećan – ustvrdio je požeški biskup.

Zamolio je sv. Mihaela arkanđela da im pomogne da se najprije u slobodi opredijele za pravu, Božju pobjedničku istinu u Isusu Kristu, i da cijeloga života ustraju u tom opredjeljenju. Da se ne daju zavesti ni prevariti te povjeruju nekim ljudskim naumima u kojima nema ni sadašnjosti ni budućnosti, nego da čvrstom vjerom prionu uz Božji naum o nama, koji vrijedi za svu vječnost.

Na svršetku slavlja mons. Škvorčević je zahvalama izrečenima na početku mise pridodao još zahvalnost župljanima stražemanske župe što s posebnim vjerničkim osjećajem nastoje hodočastiti u Voćin, a naročito za gostoprimstvo koje iskazuju hodočasnicima pješacima iz Posavine. Zahvalio je mons. Devčiću za njegov doprinos u obnovi voćinske crkve, koja je ove godine proglašena manjom bazilikom, a župljanima što su darovali krunu kojom je okrunjen lik Gospe Voćinske. Pjevačima je zahvalio za sudjelovanje u slavlju, i za vođenje pjevanja tijekom spomenutog pješačkog hodočašća u Voćin, kao i prigodom biskupijskih slavlja u katedrali i drugdje. Sadašnjem župniku Robertu Mokrom zahvalio je za sve što u suradnji sa svojim župljanima redovito nastoji činiti u župi, te kao ekonom u Biskupskom ordinarijatu. Tajniku Mateju Silukoviću, podrijetlom iz stražemanske župe, zahvalio je za požrtvovno vršenje njegove službe. Onima pak koji nose ime svetih arkanđela čestitao je imendan.