Svečanost je započela na Trgu slobode, ispred crkve Gospe od Anđela blagoslovom maslinovih grančica. Uslijedila je procesija starogradskom jezgrom Ulicom Decumanus i Ulicom sv. Eleuterija. Mnoštvo je u procesiji nosilo maslinove grančice, a članovi Neokatekumenskog puta palmine grane. Po dolasku u Eufrazijevu baziliku uslijedilo je čitanje Muke.

Biskup Štironja je na početku homilije podsjetio na procesiju u Jeruzalemu, u čast Isusu iz Nazareta, kojega je mnoštvo pozdravilo kao Mesiju s pjesmom na usnama, maslinovim grančicama u rukama i poklicima: „Hosana Davidovu sinu; blagoslovljen, koji dolazi u ime Gospodnje!“ Potaknuti gestom mnoštva onoga vremena i mi činimo nešto slično, na vanjski način, rekao je biskup dodavši da kršćani to čine s čvrstom vjerom u srcu da je Isus naš Bog i Kralj, naš Spasitelj i Otkupitelj.

Ozračje radosti i riječi dobrodošlice „Hosana“ u Jeruzalemu, u ono doba, kako nam kažu Sveta pisma, pretočilo se u: „Raspni ga“, jer mnoštvo nije prepoznalo u Isusu svoga Boga, otkupitelja i spasitelja. Mi kršćani svoj stav prema Isusu temeljimo na vjeri da je on naš Bog, naš spasitelj i otkupitelj, rekao je mons. Štironja. Naglasio je da je to je to ta razlika između mnoštva u Jeruzalemu i mnoštva kršćana koje se danas okupljaju u svojim crkvama da s vjerom u srcu i s pjesmom na usnama iskaže odanost svomu Spasitelju koji je radi nas i radi našega spasenja prihvatio smrt na križu.

Podsjetio je da se drama prihvaćanja ili neprihvaćanja Isusa kao Boga trajno odvija u svijetu, sve do naših dana. I danas neki postavljaju pitanje Isusu: „Što ti, čovjek, sebe Bogom praviš?“ Biskup je spomenuo i razlog zato se to događa. Razlog je, među ostalim, i u tomu što se čovjek želi prikazati svemoćnim, smeta mu da mu na putu njegove umišljenosti bilo tko stoji na putu. Tako se nešto može dogoditi svakomu pa i nama kršćanima, rekao je biskup.

Upozorio je da se ne bi trebali previše zamarati svijetom, što svijet i javnost misli, nego da bi glavno pitanje života trebalo bi biti: „Što se događa u mom i tvom srcu? Priznajem li Isusa kao Kralja, kao svoga otkupitelja i spasitelja? Priznajem li da silna djela koja učini, i danas čini u našim životima, samo ako mu se potpuno otvorimo. Isus i danas čini silna djela i po tim djelima on živi i prisutan je među nama?“

Biskup Štironja kratko se osvrnuo na naviješteno Evanđelje o muci Isusovoj, te naglasio da evanđeosko izvješće nije poziv na razmišljanje samo za jedan trenutak, samo za danas. „Ovo su riječi za cijeli Veliki tjedan, za cijelo uskrsno vrijeme, za cijelu godinu pa i za cijeli život. Predstavljeni likovi su poticaj na razmišljanje: Da nisam ja, Gospodine? Da nisam ja Gospodine onaj koji će te izdati; onaj koji će te zatajiti?“, rekao je.

Na kraju propovijedi pozvao je da vjernike im evanđeoski likovi budu poticaj na razmišljanje i ispit savjesti: da se nisu, kojim slučajem, skrili u njihova srca. „Nemojmo te negativce koji izvrijeđaše, izbičevaše, ispljuvaše i razapeše Isusa tražiti u mnoštvu. Tražimo ih u najužoj i najbližoj zajednici; u svojoj obitelji, u svom najbližem i najdražem društvu. Jer sve te jako ubojite sprave i naprave; te grešne strijele i koplja; svi ti otrovno grešni čavli i bičevi, čekići i sprave za raspinjanje dobrih ljudi nerijetko su pohranjeni u ‚ostavi‘ moga i tvoga bića, truju moju i tvoju dušu i duše onih s kojima živimo i s kojima se stalno susrećemo“, poručio je biskup.

Zato je ponovio poziv s početka korizme: „Sjeti se čovječe da si prah i da ćeš se u prah obratiti“, na što podsjeća i jedan od psalama: „Dani su čovjekovi kao sijeno, cvate k’o cvijetak na njivi; jedva ga dotakne vjetar, i već ga nema. Ne pamti ga više ni mjesto njegovo“ (Ps 103, 15 – 16). Ne odgađajmo trajni poziv Crkve, osobito ovih svetih dana: „Obrati se i vjeruj Evanđelju“, zaključio je mons. Štironja.

Misu su suslavili kancelar Porečke i Pulske biskupije mons. Sergije Jelenić, katedralni župnik vlč. Mladen Pranjić te vikar katedralne župe vlč. Boško Čatlak.

Obrede Nedjelje Muke Gospodnje su pjesmom pratili članovi Neokatekumenskog puta te članovi katedralnog zbora.