U obredima su sudjelovali i rektor pulskog Biskupijskog misijskog sjemeništa Redemptoris Mater preč. Alejandro Castillo, katedralni župnik vlč. Rikard Lekaj, v. d. ravnatelja Pazinskog kolegija vlč. Maksimilijan Ferlin, svećenik na službi u Rimu vlč. Petar Popović te umirovljeni svećenik vlč. Dragutin Petrović. Posluživali su đakoni Vid Grdadolnik i Tobija Matijević.

Obredi su počeli prostracijom svećenika ispred oltara. Uslijedila je Služba riječi. Nakon čitanja Muke biskup Štironja je okupljenom mnoštvu uputio homiliju.

Govorio je o Kristovu križu kao središnjem znaku Muke Gospodinove, o križu kao znaku slave i pobjede nad grijehom i smrću, te o križu koji je žrtvenik i oltar novoga saveza te put do svetosti i potpune slave.

Komentirajući naviješteno Evanđelje o muci i smrti Isusovoj, biskup Štironja je naglasio da svrha evanđeoskom izvješću nije protumačiti kako je Isus mučen i razapet, opisati što se i kako sve dogodilo, tko je sudjelovao u mučenju, kakvu je tko ulogu imao i kako se prema Isusu odnosio…

„Svrha je evanđeoskog izvješća o Muci Isusovoj je ponajprije pouka kako u trpljenju prepoznati svoga Spasitelja, prepoznati njegovu beskrajnu ljubav; škola kako nadvladati trpljenje i učiniti ga spasonosnim, prihvatiti ga kao lekciju za razumijevanje i prihvaćanje životnih križeva. Škola je to koja nas uči kako uzeti svoj križ i poći za Isusom koji poziva: ‚Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka ide za mnom‘ (Mt 16, 24)“, poručio je.

Biskup se u nastavku osvrnuo na „sedam riječi“ koje je Krist izgovorio viseći na križu, te prisutne vjernike pozvao da otvore svoje srce da bi osjetili osjećaje Kristova božanskoga srca i prepoznali:

1. Snagu Kristove ljubavi i razumijevanja prema grješniku: „Oče, oprosti im jer ne znaju što čine“;
2. Isusovu brigu za svakoga čovjeka kao i za zajedništvo ljudi, osobito između majki i djece: „Ženo! Evo ti sina! Evo ti majke!“;
3. Da Isus u potpunosti svojom krvlju pere grješnika, oprašta mu grijehe, te ga nagrađuje zbog kajanja i daruje mu raj – sretnu i radosnu vječnost: „Zaista ti kažem: danas ćeš biti sa mnom u raju“;
4. Da nikakva teškoća i muka ne može i ne bi smjela rastaviti čovjeka od Oca: „Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio“;
5. Komu pripada čovjekova duša, tko joj izvor i kamo se vraća: „Oče u ruke tvoje predajem duh svoj“;
6. Vapaj Isusov: Žedan sam“, koji poziva na služenje da bi svaki čovjek osjetio blizinu i evanđeosku ljubav braće i sestara;
7. te da posljednja Isusova riječ s križa najavljuje kraj svakoj zemaljskoj epizodi nakon koje dolazi novi početak, te naglasio da nakon te zemaljske epizode sumnji, mjerenja i vaganja, dolazi vječna epizoda gledanja Boga licem u lice: „Počinje epizoda prepoznavanja i priznavanja da je Isus zaista Sin Boga života, da je naš otkupitelj i Spasitelj, onaj koji je došao u ime Gospodnje, kako ga je Otac nebeski i predstavio na Gori: ‚Ovo je Sin moj, Ljubljeni! … Slušajte ga!‘ (Mt 17,5).

Obredi su nastavljeni klanjanjem križu i svetom pričesti.

Pjevanjem su predvodili članovi katedralnog zbora pod ravnanjem Paole Batel.