Biskup Svalina predvodio misu te blagoslovio novopostavljeni oltar i kip Srca Isusova
FOTO: Tiskovni ured Đakovačko-osječke nadbiskupije / Misa o svetkovini Presvetog Srca Isusova i blagoslov novopostavljenog oltara i kipa Srca Isusova
Srijemski biskup Fabijan Svalina predvodio je u petak, 7. lipnja svečano večernje misno slavlje o svetkovini Presvetoga Srca Isusova u istoimenom svetištu u Rezidenciji Družbe Isusove u Osijeku te je blagoslovio novopostavljeni oltar i kip Srca Isusova, koji su u osječko svetište dopremljeni iz Zagreba, a rad su pokojnog isusovca p. Marijana Gajšaka, koji je jedno vrijeme djelovao i u Osijeku.
Uz srijemskog biskupa u koncelebraciji je bio fra Juro Šimić, gvardijan kapucinskog samostana u Osijeku, isusovac p. Boris Jozić te superior Rezidencije Družbe Isusove u Osijeku, p. Ivan Matić, a prisutan je bio i časni brat iz franjevačkog samostana u osječkoj Tvrđi, fra Miroslav Petrac. Pjevanje tijekom misnoga slavlja animirao je SKAC band.
Isusovo srce – simbol ljubavi i žrtve
Započinjući svoju homiliju biskup Svalina istaknuo je da svetkovinom Presvetoga Srca Isusova slavimo iskonsku Isusovu ljubav. „Probodeno Isusovo Srce simbol je Božje ljubavi i žrtve podnesene na križu za spas čovjeka. Taj simbol u današnjem svijetu pomalo gubi svoje značenje“, napomenuo je, a zatim istaknuo višeznačnost pojma srca u Bibliji. „Biblijski pisci, osim što pojmom srca označavaju tjelesni organ, puno veću pozornost poklanjaju značenju riječi i pojma srce u smislu središta čovjekova osjećajnog i misaonog života… Srce je središte ljudskog bića gdje se čovjek susreće sam sa sobom i s Bogom. Susret srdaca najhitniji je susret. Razumijevanje srcem ne može se s ničim usporediti. Susret Boga i čovjeka događa se u srcu, središtu bića čovjekova pa tako i Božjega. Srce je ono čime se čovjek povezuje s drugim ljudima i s Bogom. Ondje nastaju veze koje vežu i privlače užima ljubavi“, uputio je mons. Svalina.
Srce se izražava i tijelom. Na licu se vidi i očituje ono što nekome leži u srcu. No, iz srca proizlaze i zla djela, ono može biti dvolično, uputio je biskup i nastavio: „Boga, pak, čovjek ne može prevariti. Bog gleda što je u srcu, a ne na oči kako gleda čovjek. Bog čovjeka promatra iz njegove nutrine, on istražuje ljudsko srce i bubrege. Pokazivanje lijepog lica i vanjska ljepota za njega nemaju vrijednost ako su proizvod prevrtljivog srca. Zato Bog po prorocima poručuje svome narodu kako valja promijeniti srce“.
Put obraćenja srca
Ističući kako se radi o pozivu na nutarnju promjenu koja vodi prema novom odnosu prema Bogu i braći, biskup Fabijan je naglasio: „Potrebno je shvatiti kako nikakva vanjska pobožnost i dobrota nije dovoljno dobra ako ne proizlazi iz srca. Bog odgaja svoj narod, privlači ga svome srcu, uporno i stalno objašnjavajući i poručujući kako put dvoličnosti i izvanjskosti vodi u propast, a put obraćenja srca vodi prema spasenju. Odreći se starog načina mišljenja i življenja, promijeniti srce, nije moguće čovjeku bez Božje pomoći. Onome tko je dovoljno ponizan moguće je shvatiti i priznati kako mu je srce, nutrina, mišljenje i prosuđivanje krivo te da ga je potrebno zamijeniti novim“.
Napominjući kako je poniznost preduvjet bitnoj promjeni u čovjeku, biskup je uputio: „Ponizan čovjek sluša Božje upute i s puno povjerenja u Boga usklađuje svoj život s njegovom riječju. To usklađivanje trebalo bi ići dotle da sam čovjek postane vidljiva riječ Božja, da se Božja riječ nastani u njemu te postane izvor njegova života, njegovo srce. Tako privržen Bogu i njegovoj riječi čovjek ostvaruje s Bogom savez ljubavi. Bog u njemu živi i on u Bogu. Takvo jedinstvo i povezanost ljudskog srca s Bogom ostvarilo se u Isusu Kristu. Njegovo srce je stalno privrženo Ocu u poniznosti i poslušnosti do smrti na križu“.
Ljubav ne bi bila ljubav kad bi se do nje dolazilo nasiljem, rekao je mons. Svalina te na kraju svoje homilije poručio: „Slaveći danas Presveto Srce Isusovo budimo svjesni činjenice da je i nama Bog po Kristu udijelio mogućnost promijeniti svoje srce i srca drugih ljudi. Djelujmo isto kao i on: blago, bez nasilja i ponizno slušajući njegovu riječ“.
Poziv na hodočašće u Srijem
Uslijedio je blagoslov oltara i kipa Srca Isusova. Poslije popričesne molitve superior Matić zahvalio je svima koji su na bilo koji način bili uključeni u organizaciju proslave svetkovine Srca Isusova u osječkoj Rezidenciji, napose osječkim župama i župnicima koji su predvodili misna slavlja devetnice. Izrekao je i riječi zahvale svim angažiranim vjernicima koji svojom molitvom, prisutnošću, radom i financijskim darom pomažu osječke isusovce kako bi mogli djelovati i obnavljati Rezidenciju.
Na samom kraju misnoga slavlja biskup Svalina predstavio je drevnu Srijemsku biskupiju koja s usponima i padovima postoji od prvih stoljeća Crkve sve do danas. Istaknuo je drastičan pad broja katolika nakon Domovinskog rata, a sve prisutne pozvao je na hodočašće u Srijem, pa da i na taj, ali i bilo koji drugi način, daju potporu i ohrabrenje braći i sestrama u ponosnom Srijemu. Istaknuo je i njihovo utjecanje Gospi Snježnoj koja se časti na Tekijama, a čiju je ikonu Eugen Savojski uvijek nosio sa sobom te se iz bitki vraćao kao pobjednik.
Tijekom dana održano je sedam misnih slavlja, a prije posljednje, svečane mise pjevala se Zlatna krunica, molila posveta Presvetom Srcu Isusovu te su vjernici primili blagoslov s Presvetim oltarskim sakramentom.
