Blagoslov novog ambona i oltara u župnoj crkvi Uznesenja Marijina u Đelekovcu

U zajedništvu s biskupom suslavili su župnik Silvije Košćak i biskupov tajnik Marko Domiter.

Prije početka svete mise općinska načelnica Lara Samošćanec poželjela je dobrodošlicu varaždinskom biskupu te pozdravila sve okupljene vjernike, ujedno zahvalivši i župniku Košćaku na inicijativi, brizi i požrtvovnosti kojom brine za župu Đelekovec. Nakon nje, kratkim riječima pozdrava i dobrodošlice biskupu se obratila predsjednica Općinskog vijeća i članica župnog Pastoralnog vijeća Ivana Serdarušić.

Ako tko želi biti prvi, neka bude od svih posljednji i svima poslužitelj

U svojoj je homiliji okupljenim vjernicima biskup Radoš progovorio o značenju stola riječi Božje (ambona) i stola euharistijske žrtve (oltara) za vjernički život.

„Božji govor je Božji govor ljubavi. I ovdje s ovoga mjesta osjećamo, vjerujemo, da živi Bog koji je prisutan među nama, nama tako jasno govori, ako mu dopustimo da prođe kroz naše uši, kroz našu dušu, očistit će život, dat će snagu, uputit će nas na pravi put“, rekao je biskup Radoš i nastavio lomiti naviješteni evanđeoski odlomak u kojem Isus silazeći s gore prema Kafarnaumu svojim učenicima putem govori i naviješta svoju muku, smrt i uskrsnuće. No, učenici su putem razgovarali o drugim stvarima.

Prepoznali su u Isusu Mesiju, budućeg Kralja, iako nisu razumjeli o kakvom je kraljevstvu riječ, oni promišljaju i međusobno razgovaraju o vlastitim pozicijama časti i moći u Isusovom novom kraljevstvu. No Isus nije spreman sjesti na prijestolje koje očekuju njegovi učenici. U Petrovoj kući u Kafarnaumu Isus im tumači kakvo je njegovo kraljevstvo, kakvo je kraljevstvo kralja koji će se predati u ruke ljudima, koji će biti uhvaćen, osuđen, koji će umrijeti na križu, ali i treći dan uskrsnuti. U Isusovom kraljevstvu veličina se ne mjeri po časti, moći i ugledu nego po služenju.

„Ako tko želi biti prvi, neka bude od svih posljednji i svima poslužitelj!“ Ovo će im još zornije pokazati za stolom Posljednje večere kada On, Domaćin i Gospodar, poslužuje, pere noge te tako govori svojim učenicima da „oni koji su oko stola Gospodnjega, oko stola Posljednje večere trebaju služiti.“

Djeca Isusovog vremena nisu bila u središtu pažnje, kao što je to danas

Ovoj moćnoj riječi i pouci o služenju, nastavio je biskup Radoš, Isus pridodaje jedan mali znak, uzima u sredinu dijete, zagrli ga i poučava učenike kako trebaju služiti onima najmanjima, neznatnima u društvu. Naime, pojasnio je biskup, djeca Isusovog vremena nisu bila u središtu pažnje kao što je to danas, djeca nisu imala nikakvu ulogu, bila su zadnja, na rubovima društva. Isus ih stavlja u sredinu, u središte poslanja i služenja Isusovih učenika: „Tko god jedno ovakvo dijete primi u moje ime, mene prima. A tko mene prima, ne prima mene, nego onoga koji mene posla.“

Što to Isus vidi u djeci, zapitao se biskup i pojasnio kako djeca znaju i osjećaju da ih roditelji ljube i prije njihovih zasluga. Dijete Božje zna da ne može i ne treba zaslužiti Božju ljubav, Bog je dobar prema nama bez obzira kakvi smo mi. Do kraja nas je ljubio i taj znak ljubavi nam ostavio zauvijek u sakramentu euharistije gdje nam se uvijek iznova iz ljubavi predaje. „Ako ne postanete djeca koja su spremna primiti dar kruha od nebeskoga Oca koji daje ovdje svećenik jer predstavlja Krista, ne možete ući u Kraljevstvo nebesko.“

Završno je Biskup potaknuo okupljene vjernike da se okupljaju oko Isusovog oltara, oko oltara njegovog služenja kako bi hraneći se njegovim Tijelom otkrivali tajnu Isusovoga križa i postali kruh za druge ljude.

Nakon homilije uslijedio je obred blagoslova ambona i oltara, a nakon toga euharistijska služba.

Prije završnog blagoslova župnik Silvije Koščak zahvalio je još jednom biskupu Radošu na zajedničkom euharistijskom slavlju i blagoslovu oltara i ambona. U svom je govoru podsjetio i na gotovo osam stoljeća povijesti župe na ovim prostorima, a potom zahvalio svima koji su bili dionici današnjeg slavlja, ali i gradnje novog oltara i ambona u župnoj crkvi. Posebno je istaknuo kako su ambon i oltar “simbol ljepote izgrađenog zajedništva i vjere u Krista koji je živ, prisutan među nama“.