Budi dio naše mreže
Izbornik

Bogoslužje u Svjetskoj molitvenoj osmini kod osječkih evangelika

Osijek (IKA)

Tradicionalno u ekumenskom hodu Svjetske molitvene osmine za jedinstvo kršćana u Osijeku sudjeluje i Evangelička Crkva koja je i u izvanrednim pandemijskim okolnostima održala 23. siječnja večernje bogoslužje u svom crkvenom prostoru u Gornjem gradu bez nazočnosti predstavnika kršćanskih Crkava i zajednica vjernika laika.

Molitveno okupljanje evangelika pretposljednjega, četvrtoga dana Svjetske molitvene osmine, prema rasporedu Ekumenske koordinacije osječke regije, pozdravio je dr. sc. Samir Vrabec, prezbiter Evangeličke crkvene općine Osijek, razloživši kako je u šestom danu molitvenoga hoda (koji se usporedno odvijao i kod osječkih pravoslavnih u Donjem gradu) predviđena tema razmatranja „drugima iskazivati dobrodošlicu“, a za koje je izabrano geslo iz biblijskoga teksta Ivanova evanđelja (Iv 15, 16b): „Postavih vas da idete i rod donosite i rod vaš da ostane“. Bogoslužje ispunjeno molitvom i Božjom riječju vodio je Vrabec pojasnivši da koristi molitve iz materijala za molitvenu osminu 2021. godine koje su pripremile monahinje iz Grandchampa.

U propovijedi je prezbiter Vrabec promišljao o pročitanom biblijskom tekstu z Knjige Postanka (Post 18, 1-5) koji govori o Bogu u gostima kod Abrahama i Sare. „Blagoslovljeni su oni koji Božju Riječ slušaju, u srcu je svome nose i po njoj žive. Ovo nam je dobro poznata priča o Abrahamovoj i Sarinoj gostoljubivosti prema trojici nepoznatih gostiju koji su ih posjetili kod hrasta Mamre. Prastara židovska povijest je shvaćana na način da je Abrahama posjetio jedan Gospod u tri različite osobe, pa je ona u kršćanskoj tradiciji tumačena potkrepljujući učenje o Trojstvu. Dok se na početku Abraham obraća trojici, u nastavku obraćanja izmjenjuje jedninu i množinu da bi obraćanje na koncu u desetom retku završilo u jednini. Premda bismo se pri čitanju ovoga teksta mogli usredotočiti na učenje o Trojstvu, pri čemu valja naglasiti da je to naše kršćansko razumijevanje ovoga teksta strano hebrejskoj vjeri, danas nam ova biblijska priča govori o nečemu drugome: o iznenadnom susretu, o gostoljubivosti i prihvaćanju Boga kao gosta. Kod hrasta Mamre, Abraham postavlja radikalni, etički obrazac gostoljubivosti… Budemo li gostoljubivi prema Bogu, tada će Bog biti milosrdan prema nama“, kazao je propovjednik pripominjući da je u susretu s gostima bila prisutna Božja milost i tako „Bog gleda na svoj narod s naklonošću, a milost uvijek dolazi prva i, zato što je milost ondje, Božji narod može odgovoriti s onim najboljim“. „Stekavši naklonost u Božjim očima, moguće je da mu iskažemo dobrodošlicu gostoprimstvom i velikodušnošću kao dragom i dobrodošlom gostu. Abrahamovska radikalna gostoljubivost stoji u srcu judeo-kršćanske etičke tradicije. Koliko smo se mi suvremeni kršćani odmaknuli od toga zahtjeva? Jesmo li spremni za otvoreno susretanje, za razgovor s drugima i različitima, za prihvaćanje? Biti sveti narod za Izraelce je značilo skrbiti se o strancu. Isus je učio da gladnoga treba nahraniti, žednoga napojiti, stranca primiti, gologa zaodjenuti, bolesnoga liječiti i zatvorenika pohoditi, te upozoravao na teške posljedice za one koji to ne učine (Mt 19, 25 – 44). Pavao kao jedan od uvjeta za izbor biskupa navodi gostoljubivost. Ne zaboravimo niti mi izmoliti našu tradicionalnu luteransku molitvu prije jela za stolom: ‘Dođi, Gospodine Isuse; budi naš gost; i blagoslovi ono što si nam dao.’ Prisjetimo se da se Bog poradi nas utjelovio kako bi podijelio s nama naše brige i tjeskobe, radosti i tuge, naš smijeh i suze. On nam nije morao ‘doći u goste’, ali je to učinio iz svoje obilne milosti i ljubavi. Stoga, prihvatimo ga gostoljubivo! Abraham je ugostio tri stranca ne znajući da iskazuje gostoljubivost Bogu. Mi prihvaćajmo jedni druge uvijek očekujući da time iskazujemo gostoljubivost našem Gospodinu! Mir Božji koji nadilazi svaki ljudski razum, neka čuva naša srca i naše misli u Kristu Isusu“, zaključio je propovjednik. Budući je dogovorom Ekumenske koordinacije predviđeno da se molitveni susret održava unutar pojedine Crkve bez „gostiju“ poslije bogoslužja nije održano druženje kršćana na čajanci kako se običavalo tijekom više desetljeća ekumenskih susreta u Osijeku.