Tom je prigodom u sarajevskoj katedrali Srca Isusova slavljeno zahvalno euharistijsko slavlje pod kojim se molilo za budućnost te i svih karitativnih ustanova u mjesnim biskupijama i župnim zajednicama. Na poseban način su se iskazale molitve kako bi Caritas u današnje vrijeme i na bosansko-hercegovačkim prostorima ostvario svoje poslanje u životu Katoličke Crkve.

Svečano misno slavlje predslavio je predsjednik Caritasa BiH vrhbosanski nadbiskup i apostolski upravitelj Vojnog ordinarijata u BiH Tomo Vukšić uz koncelebraciju predsjednika Nadzornog vijeća Caritasa BiH mostarsko-duvanjskog biskupa i trebinjsko-mrkanskog apostolskog upravitelja Petra Palića, predsjednika Hrvatskoga Caritasa varaždinskog biskupa Bože Radoša, predsjednika Caritasa Bugarske pomoćnog biskupa Sofijsko-plovdivske biskupije Rumena Staneva, banjolučkog biskupa Željka Majića; provincijala Franjevačke provincije Bosne Srebrene fra Zdravka Dadića te petnaestak drugih svećenika.

Uvodeći u misno slavlje nadbiskup Vukšić je rekao: „Biskupska konferencija Bosne i Hercegovine osnovana je 8. prosinca 1994. godine. I u skladu s osnovnim poslanjem Crkve da bude svjedok Božje ljubavi u svijetu, već na svom prvom zasjedanju, koje je održano u Mostaru, biskupi su 18. siječnja 1995. osnovali ‘Caritas Biskupske konferencije BiH’ koji je, slijedeći kasniji običaj naziva ovakvih ustanova u drugim zemljama, u jednom trenutku preimenovan u ‘Caritas Bosne i Hercegovine’“.

U propovijedi mons. Vukšić je istaknuo da je karitativno djelovanje Crkve u svijetu povlašten način evangelizacije i naviještanja. „Čovječanstvo, naime, ne treba sȁmo dobrotvore, nego i ponizne osobe koje će, kao Isus, znati biti blizu braći i sestrama. Ljudi trebaju znakove nade, a izvor nade je u Kristu koji ljubi. To je razlog zbog kojega je potreban Caritas. Ne samo zato da bi organizirao dobrotvornu službu, nego zato da bude znak Kristove ljubavi, znak koji će donositi nadu“, naglasio je.

Pjevanje je vodio Katedralni mješoviti zbor „Josip Stadler“ pod ravnanjem vlč. Marka Stanušića.

Nakon misnog slavlja, proslava je nastavljena svečanom akademijom u Svećeničkom domu Vrhbosanske nadbiskupije u Sarajevu na kojoj je sudjelovalo oko 150 uzvanika iz Bosne i Hercegovine, Bugarske, Austrije, Hrvatske, Italije i Slovenije.

„Mjesto susreta svih dobrotvora je čovjek u potrebi, a takvo djelovanje je uvijek dobar primjer izgradnje društvene sloge i jačanja općega dobra“, rekao je u uvodnom obraćanju nadbiskup Vukšić.

Potom se sudionicima obratio predsjednik Hrvatskog Caritasa mons. Bože Radoš koji je uputio pozdrave uime Hrvatskog Caritasa i Hrvatske biskupske konferencije, istaknuvši neraskidivu povezanost karitativnog djelovanja i poslanja Crkve. Istaknuo je kako mu je „osobita čast i radost“ što se može obratiti uime gotovo svih ravnatelja nadbiskupijskih i biskupijskih Caritasa u Hrvatskoj. Njihovu prisutnost protumačio je kao znak stvarnog zajedništva.

Govoreći o odnosu dvaju Caritasa, mons. Radoš je Caritas Bosne i Hercegovine opisao kao „mlađega brata“, podsjetivši da je Hrvatski Caritas svoju 30. obljetnicu proslavio ranije. Izrazio je radost zbog svakog dobra koje Caritas BiH čini te posvjedočio da se u njegovu djelovanju jasno prepoznaje evanđeosko nadahnuće. „Osobno vidimo, uočavamo kolike ste drame preslikali iz evanđelja i živjeli s onima koji su u središtu, koji su u srcu“, naglasio je.

Govoreći o tridesetogodišnjem hodu Caritasa, mons. Radoš je primijetio da se iza svakog razdoblja kriju i križevi i znakovi Božje blizine, rekavši da „nema ni jedne godine da se nešto veliko ne dogodi“, bilo u obliku tragedije, bilo u iskustvu Božje pomoći. Pritom je ponovno istaknuo misao da je „statut, program Caritasa evanđelje“, dodajući kako su smjernice evanđelja ujedno i temeljne smjernice karitativnog djelovanja.

Posebno se zadržao na evanđeoskim slikama koje opisuju poslanje Caritasa, navodeći Isusove riječi upućene Ivanu: „Slijepi vide“, jer je Caritas mnogima „koji su bili u tami, nisu znali put, pokazao put svjetla“. Nastavio je riječima „gluhi čuju“, podsjećajući na one koji su bili isključeni iz komunikacije i kojima je bila potrebna ruka posrednika da bi ponovno pronašli svoje mjesto u zajednici. Osvrćući se na evanđeosku sliku hromih koji hode istaknuo je: „Caritas je onaj štap koji je štap od Boga da se mogu nasloniti i da mogu hoditi.“

U nastavku je naglasio da Caritas ne može učiniti sve, ali da Bog od svojih službenika traži temeljni stav: „da svakoga vrednujemo onako kako ga Bog vidi, a to je prije svega da je čovjek, da je dijete Božje“. Podsjetivši i na Isusve riječi „gubavi se čiste“, potaknuo je na služenje onima koje društvo čini nepoželjnima i isključenima, dodavši da se upravo u tome jasno očituje djelovanje Caritasa BiH.

Na kraju govora mons. Radoš kazao je kako u Hrvatskoj s iskrenim poštovanjem promatraju djelovanje Caritasa BiH naglasivši da „od vas puno toga možemo učiti“. Posebno je istaknuo plodnost rada u teškim okolnostima, rekavši da se „s toliko malo sredstava, u neprilikama ili teškim prilikama, čini zaista čudo“. Obraćanje je zaključio riječima molitve, zahvale i potpore, poručivši da je ruka Hrvatskog Caritasa uz Caritas Bosne i Hercegovine „tako čvrsta da nikada neće oslabiti“.

U nemogućnosti dolaska, u nastavku svečane akademije video-porukama sudionicima su se obratili generalni tajnik Caritasa Internationalis Allistair Dutton te generalna tajnica Caritasa Europa Maria Nyman. Nakon upućenih poruka prikazan je promotivni film o Caritasu BiH u kojem je predstavljen njegov rad u proteklom periodu.

Uslijedila je dodjela plaketa i zahvalnica. U završnom obraćanju predsjednik Nadzornog vijeća Caritasa BiH biskup Palić osvrnuo se na proteklih trideset godina djelovanja Caritasa BiH te istaknuo kako se iza brojnih ostvarenih projekata i programa krije, prije svega, trajna i ustrajna služba ljubavi Crkve prema čovjeku u potrebi.

Govoreći o proteklim desetljećima, biskup Palić podsjetio je na razmjere karitativnog djelovanja Caritasa BiH, navodeći kako bi „brojke vjerojatno bile zapanjujuće“ kada bi se moglo obuhvatiti sve ostvareno: „bezbroj obroka podijeljenih gladnima, obitelji kojima je osiguran krov nad glavom, izbjeglice primljene raširenih ruku, bolesnici posjećeni u svojoj samoći, siromašni podignuti iz očaja“. Naglasio je da je riječ o „trideset godina odgovaranja na krizu za krizom“ u kojima su se isprepletali programi, organizacija, upravljanje resursima i donošenje teških odluka.

U središnjem dijelu govora biskup Palić se zaustavio na geslu obilježavanja 30. obljetnice Caritasa BiH, preuzetom iz Prve poslanice Korinćanima: „Neka sve što radite bude u ljubavi“. Istaknuo je da to geslo pred sve uključene u karitativno djelovanje stavlja važno i zahtjevno pitanje identiteta: „Jesmo li jednostavno humanitarna organizacija koja je slučajno katolička? Ili smo doista vidljiva služba ljubavi Crkve u Bosni i Hercegovini?“ Pritom je podsjetio da sveti Pavao te riječi upućuje zajednici opterećenoj brojnim problemima, ali im na kraju daje temeljno načelo koje treba prožimati sve: „Neka sve što radite bude u ljubavi.“

Naglašavajući kako se vrijednost karitativnog djelovanja ne može mjeriti isključivo učinkovitošću i statistikom, biskup Petar je poručio da je presudno pitanje „Ostaje li ljubav trajno načelo svega što se čini?“. U tom je kontekstu citirao encikliku pape Benedikta XVI. ‘Deus caritas est’, istaknuvši: „Oni koji rade u crkvenim karitativnim ustanovama moraju se isticati po tome da se ne ograničavaju samo na to da izađu ususret trenutačnoj potrebi, već da se posvećuju drugima s iskrenom pažnjom koja izvire iz srca, tako da oni osjete bogatstvo njihova čovještva“. Dodao je kako je, uz stručnu osposobljenost, nužna i „izobrazba srca“.

Govoreći o društvenom kontekstu Bosne i Hercegovine, biskup Palić je istaknuo da Caritas svjedoči „nešto revolucionarno“, da Crkva „nije samo djelitelj pomoći, nije tek još jedna nevladina organizacija s vjerskom motivacijom, nego zajednica ljubavi koja služi zbog onoga što Bog u sebi jest“. U tom je svjetlu podsjetio na misao sv. Augustina: „Ljubi i čini što hoćeš“, pojasnivši da ondje gdje ljubav doista oblikuje srce, sva djela postaju usklađena s Božjom voljom.

Zaključujući obraćanje, biskup Palić izrazio je želju da budućnost Caritasa BiH ne bude obilježena prvenstveno postignućima, nego svjedočanstvom ljubavi: „Jer na kraju, ljubav je ono što ostaje. Kada svi naši programi završe, kada se sve naše zgrade uruše, kada se sve naše statistike zaborave, ostat će ljubav. Bog je ljubav.“

Svečanu akademiju moderirao je Ante Bender, a glazbeno pratio Zbor bogoslova Vrhbosanskog bogoslovnog sjemeništa „Stjepan Hadrović” pod ravnanjem rektora VBS-a i profesora liturgike na KBF-u preč. Ivana Rake. Druženje je nastavljeno u Svećeničkom domu uz prigodni domjenak, izvijestila je KTA.