Onu svetu, apostolsku Crkvu i majku koja govori svim jezicima, koja je jedna i katolička, rođena na Duhove, kada su se apostoli susreli u Jeruzalemu zajedno sa Židovima koji su ondje živjeli, ali i s Partima, Međanima, Elamljanima i mnogim drugim narodima iz raznih zemalja koji su ih čuli govoriti na njihovim jezicima, papa Franjo vidi u novom Kardinalskom zboru koji se u subotu 30. rujna proširio s 21 kardinalom, od kojih je 18 izbornika i 3 bez prava izbora.

U propovijedi na konzistoriju održanom na Trgu svetoga Petra, na kojemu su se u mnoštvu od otprilike 12.000 vjernika isticale crvene kardinalske kapice iz cijeloga svijeta, Papa je istaknuo različito podrijetlo svojih najbližih suradnika uspoređujući ih s orkestrom.

Kardinalski je zbor pozvan nalikovati simfonijskom orkestru koji predstavlja sklad i sinodalnost Crkve.

Sinodsko obilježje Crkve je – prema riječima pape Franje – poput simfonije u kojoj različiti instrumenti daju svaki svoj prinos, katkada sami, katkada ujedinjeni s nekim drugim, a katkada svi zajedno. Ali različitost je potrebna, neizostavna, iako – objasnio je – svaki zvuk treba pridonijeti zajedničkom nacrtu, te je zbog toga temeljno međusobno slušanje; svaki glazbenik treba slušati druge, dok je ravnatelj orkestra u službi te vrste čuda koje je svaki put izvedena simfonija. Njegova je zadaća slušati druge više od svih, te pomoći svakomu i cijelom orkestru razviti do maksimuma kreativnu vjernost, vjernost djelu koje se izvodi.

Upravo slika orkestra uči biti sve bolje skladna i sinodalna Crkva; zbog toga ga papa Franjo predlaže kardinalskom zboru, u utješnom pouzdanju da kao ravnatelja – kako je rekao – imamo Duha Svetoga; unutarnjega učitelja svakoga i učitelja zajedničkoga hoda koji stvara raznolikost i jedinstvo i koji je sâm sklad.

Sveti Otac je više puta citirao evanđeoski odlomak koji govori o krštenju Duha Svetoga, daru evanđelja primljenom na različitim jezicima, koji treba pobuditi divljenje i zahvalnost za Radosnu vijest koja je do nas stigla na našim jezicima, na usnama i u gestama naših djedova i baka i naših roditelja, kateheta, svećenika, redovnika, koju i na dijalektu prenose majke i bake.

Evangelizatori smo u onoj mjeri u kojoj u svojemu srcu njegujemo divljenje i zahvalnost što smo bili evangelizirani. Štoviše, što smo evangelizirani, jer riječ je zapravo o uvijek aktualnom daru, koji traži da ga se stalno obnavlja u sjećanju i u vjeri. Budite evangelizirani evangelizatori, a ne dužnosnici.

Duhovi nisu prošlost nego stvarateljski čin koji Bog neprestano obnavlja, uvijek aktualno otajstvo po kojemu Crkva i svaki njezin član žive – istaknuo je Papa te dodao da Crkva ne živi od prihoda, a još manje od arheološke baštine, nego živi Božju današnjicu, po djelovanju Duha Svetoga.

Danas, u svjetlu Riječi, možemo shvatiti tu stvarnost: vi novi kardinali došli ste iz raznih dijelova svijeta i isti Duh koji je oplodio evangelizaciju vaših naroda sada obnavlja u vama vaš poziv i poslanje u Crkvi i za Crkvu.

Nakon propovijedi papa Franjo je kreirao nove kardinale, izgovarajući njihova imena, a zatim ih pozvao da ispovjede svoju vjeru u Boga i odanost Crkvi.

S novim kardinalima, Kardinalski će zbor brojati 242 kardinala, od kojih njih 137 imaju pravo glasa na sljedećim konklavama, a tri četvrtine njih izabrao je papa Franjo. To je za 17 više od tradicionalne granice 120 – koju je postavio papa Pavao VI., a koja je već „kršena“. Evo imena novih kardinala:

1. mons. Robert Francis Prevost, OSA, (1955.) prefekt Dikasterija za biskupe, SAD;

2. mons. Claudio Gugerotti, (1955.) prefekt Dikasterija za Istočne Crkve, Italija;

3. mons. Víctor Manuel Fernández, (1962.) prefekt Dikasterija za nauk vjere, Argentina;

4. mons. Emil Paul Tscherrig, (1947.) apostolski nuncij, Švicarska;

5. mons. Christophe Louis Yves Georges Pierre, (1946.) apostolski nuncij, Francuska;

6. mons. Pierbattista Pizzaballa, OFM, (1965.) jeruzalemski latinski patrijarh, Italija/Sveta zemlja;

7. mons. Stephen Brislin, (1956.) nadbiskup Cape Towna (Kaapstad); Južnoafrička Republika;

8. mons. Ángel Sixto Rossi, S.J., (1958.) nadbiskup Córdobe, Argentina;

9. mons. Luis José Rueda Aparicio, (1962.) nadbiskup Bogote, Kolumbija;

10. mons. Grzegorz Ryś, (1964.) nadbiskup Łódźa, Poljska;

11. mons. Stephen Ameyu Martin Mulla, (1964.) nadbiskup Jube, Južni Sudan;

12. mons. José Cobo Cano, (1965.) nadbiskup Madrida, Španjolska;

13. mons. Protase Rugambwa, (1960.) nadbiskup koadjutor Tabora, Tanzanija;

14. mons. Sebastian Francis, (1951.) biskup Penanga, Malezija;

15. mons. Stephen Chow Sau-Yan, SJ, (1959.) biskup Hong Konga, Hong Kong;

16. mons. François-Xavier Bustillo, OFM Conv., (1968.) biskup Ajaccia, Španjolska/Francuska;

17. mons. Américo Manuel Alves Aguiar, (1973.) pomoćni lisabonski biskup, Portugal;

18. don Ángel Fernández Artime, SDB, (1960.) vrhovni poglavar Salezijanske družbe, Španjolska.

Zajedno s njima Papa je pridružio članovima Kardinalskog zbora dvojicu nadbiskupa i jednog redovnika koji su se istaknuli svojim služenjem Crkvi, a prešli su kanonsku dob kada mogu birati budućega papu (80 godina). To su:

– mons. Agostino Marchetto,(1940.), umirovljeni tajnik Papinskog vijeća za pastoral migranata i selilaca, Italija;

– mons. Diego Rafael Padrón Sánchez, nadbiskup u miru Cumaná (1939.), Venezuela; te

– fra Luis Pascual Dri, OFM Cap., (1927.) ispovjednik u svetištu Naše Gospe od Pompeja u Buenos Airesu, Argentina.

Znatno promijenjena struktura Zbora

Kada bi se konklava održala na 30. rujna, zemljopisni pregled 137 kardinala izbornika pokazao bi sljedeće:

Europa: 53 izbornika (uključujući 15 Talijana)

Sjeverna Amerika: 15 (SAD 11, Kanada 4)

Latinska Amerika: 24

Afrika: 19

Azija: 23

Oceanija: 3

Kad se to usporedi s konklavom koja je Jorgea Maria Bergoglia izabrala za papu 13. ožujka 2013., može se vidjeti koliko je papa Franjo dosta promijenio kolegij izbornika u proteklih 10 godina. Na konklavi 2013. bilo je nazočno 115 izbornika iz 48 zemalja i pet kontinenata: Europa je imala 60 izbornika (od toga 28 Talijana), Latinska Amerika 19, Sjeverna Amerika 14 (SAD 11, Kanada 3), Afrika 11, Azija 10 i Oceanija 1 (Australija).

Imenovavši 21 novog kardinala, kao što je to učinio i 2022., papa Franjo je očito uzeo u obzir da će od sada do kraja godine sedam izbornika navršiti 80 godina i tako izgubiti pravo glasa u biranju pape. Također, između 1. siječnja i 31. prosinca 2024. još 13 izbornika navršit će kanonsku dob te neće moći sudjelovati u konklavi. Te bi promjene, dakako, utjecale i na geografsku ravnotežu. Činjenica da će 20 izbornika izgubiti pravo sudjelovanja na konklavi od sada do kraja 2024. znači da bi papa Franjo mogao održati još jedan konzistorij krajem 2024.

Tijekom stoljeća bilo je samo 30 kardinala koji su birali pape. Potom je Siksto V., 1586., povećao taj broj na 70. Kardinalski zbor je postupno dozrijevao najviše tijekom 20. st.

Papa Pavao VI. imenovao je 143 kardinala, proširujući popis zemalja njihova porijekla, te je tako, primjerice, imenovan prvi kardinal s Novoga Zelanda, Madagaskara, Šri Lanke…

S papom Wojtyłom Kardinalski zbor je u potpunosti postao “globalan”. Tako je on imenovao 231 kardinala iz 70-ak zemalja u devet konzistorija.

Konzistorij 2001. bio je rekordan jer je tada imenovao njih 42.

I tijekom papinstva Benedikta XVI. u Kardinalski zbor je ušlo 90 kardinala u pet konzistorija.

Papa Franjo je, među ostalima, kreirao najmlađega kardinala Dieudonnéa Nzapalaingu, koji je tada, 2016. godine, imao 49 godina, a kao metropolit Banguija ujedno je bio prvi kardinal rođen u Srednjoafričkoj Republici.