Bogoslove, na čelu s vicerektorom, dočekao je domaćin don Gianmarco Lupini, svećenik na službi u Župi svetoga Luke u Ascoli Picenu. Putovanje i posjet  bio je svojevrsna kruna godišnjega đakovačkoga tečaja, a bogoslovi su i u Italiji imali organiziranu poduku talijanskoga jezika, pod vodstvom prof. Guida Mateuccija, profesora talijanskoga i engleskoga te orguljaša u četirima župama biskupije Ascoli Piceno.

Svakoga dana bogoslovi su sudjelovali na misi na talijanskomu jeziku. Osim učenja jezika, koje je bilo okosnica boravka, bogoslovi su s vicerektorom obišli sam grad Ascoli Piceno, ali i hodočastili u tri velika talijanska svetišta.

Prvo hodočasničko odredište bilo je Isola di Gran Sasso u kojem se nalazi svetište sv. Gabrijela od Žalosne Gospe, koje godišnje posjeti oko tri milijuna ljudi. Sveti je Gabrijel zaštitnik mladeži, a napose bogoslova te su bogoslovi ondje sudjelovali na misnomu slavlju te svetome bratu Gabrijelu, koji je  bio redovnički pripravnik pasionista, preporučili potrebe đakovačkoga sjemeništa i čitave Đakovačko-osječke nadbiskupije.

Drugo hodočasničko odredište bilo je Loreto u kojemu se nalazi marijanska bazilika unutar koje se nalaze ostaci kuće za koju se vjeruje da je rodna kuća Blažene Djevice Marije, a za Hrvate osobito je značajna zbog predaje kako su Kuću anđeli prenijeli u Loreto s Trsata ponad Rijeke.

Svete Stube u Campliju posljednje su svetište koje su bogoslovi obišli. Svete su stube replika onih u Rimu po kojima je Krist, po predaji išao k Pilatu, a obdarene su papinskim potpunim i djelomičnim oprostima od vremenitih kazni. Na koljenima ići tim stubama bilo je za njih, kako svjedoče, neopisivo i duboko duhovno iskustvo.

Ovo putovanje poslužilo je i kako bi se bogoslovi samostalno okušali u pripremanju obroka. Uz učenje jezika, zajedništvo i duhovnu dimenziju posjeta, našli su vremena i za kupanje u moru, odmor i druženje.