Liturgiju časoslova predmolio je đakovačko-osječki pomoćni biskup Ivan Ćurić, u zajedništvu s đakovačko-osječkim nadbiskupom Đurom Hranićem, odgojiteljima Bogoslovnog sjemeništa, svećenicima središnjih nadbiskupijskih ustanova, bogoslovima te nekolicinom redovnica Družbe Milosrdnih sestara sv. Križa i studentima s Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Đakovu.

Liturgijsko pjevanje su vodili i u asistenciji bili bogoslovi, dok je tradicionalni referat o Mariji održao duktor bogoslovske zajednice Stjepan Kuharić. Duktor Stjepan na početku referata iskoristio je citat iz propovijedi umirovljenog profesora Svetog pisma, mons. Luke Marijanovića, u kojoj je rekao: „O Mariji samo reći da je Majka Božja – odmah sa sigurnošću mogu stati i ne nastaviti ništa više govoriti o njoj.“ Duktor je zatim rekao da te riječi potiču da strahopoštovanje i poniznost budu putokaz koji će se slijediti u govoru o Mariji te je progovorio o odnosu hrvatskoga naroda i Marije i nazvao ju „Majka i nada roda moga.“

Naglasio je da taj naslov i pohvalu Mariji povezuje Jubilej nade koji se slavi na razini opće Crkve te sjećanje na 1100. obljetnicu uspostave Hrvatskoga kraljevstva. „Povijest našega hrvatskog naroda, nakon primljena krštenja, davno prije 14. stoljeća, oduvijek je bila trajno vezana uz Krista, katoličku vjeru i usko povezana s Petrovim nasljednikom u Rimu“, rekao je duktor i istaknuo da svaka marijanska zemlja treba imati osobine bogoljublja i majčinstva.

Istaknuo je zatim da u lokalnom govoru hrvatskoga naroda postoji smetnja koja ne dozvoljava da živimo Marijine vrijednosti, ta smetnja jest psovka koja je postala prepoznatljiv trend, a najgori i najprisutniji oblik postala je bogopsovka. Blaženi kardinal Alojzije Stepinac u jednoj je homiliji naglasio da će „Hrvatski narod propasti zbog svoje psovke, ako se ne obrati“, uputio je duktor i naglasio da se u Mariji mora tražiti rješenje protiv psovke te svoj nagovor zaključio molitvom: „Marijo, Bezgrešna Djevice, Majko i nado roda moga, Kraljice Hrvata, na braniku stoj čuvaj našu svetu vjeru i hrvatski dom.“

Pri kraju II. Večernje prisutnima se obratio i rektor Bogoslovnog sjemeništa, preč. dr. Stjepan Radić. „Opijenost došašćem postala je takva da se uz Božić ono doživljava jednim frapantnim bijegom iz vremena, štoviše predstavlja jedno paralelno vrijeme idile, a ne obnavljajuće vrijeme u vremenu.“ Naglasio je kako je s razlogom svetkovina Bezgrješne proglašena na početku došašća jer ovo vrijeme u izvornom kršćanskom smislu odiše mirom, šutnjom i misterijem koji će se iščekivanjem otkriti u djetetu. Nasuprot tome je „advent ispunjen očitim nemirom, pritiskom i žurbom svake vrste, neprestanim brbljanjem i reklamiranjem do nepodnošljive razine, kao da nam se nastoji ubiti samo iščekivanje u šutnji i sabranosti. A upravo je sveopće brbljanje i reklamiranje na svakom uglu poljuljalo povjerenje u riječi i lišilo ih njihove stvaralačke i nositeljske snage, kako je to ustvrdio J. Henry Nouwen“, rekao je.

Rektor je nadalje istaknuo da je Marijin život drugi advent jer je ona ispunjena mirom, šutnjom i prihvaćanjem misterija utjelovljenja. Ona je uzor svakog duhovnog poziva jer svaki poziv pokazuje zebnju „a kako će to biti“, izvijestio je Tiskovni ured Đakovačko-osječke nadbiskupije.