Prof. Šimunović na početku je kazao da je sv. Josip hrvatskom narodu drag svetac. „To potvrđuje Nacionalno svetište sv. Josipa u Karlovcu, kao i mnoge crkve, kapele i oltari podignuti njemu u čast na tlu Lijepe naše. Nije zanemariva činjenica da je sv. Josip proglašen zaštitnikom Hrvatske“, kazao je. Dodao je da se ove godine slavi 150 godina izlaženja Glasnika sv. Josipa „koji je nadahnut važnom osobom i njezinim djelovanjem u određenom trenutku povijesti spasenja. No, ta osoba i danas jako puno govori i poručuje Katoličkoj Crkvi koja se nadahnjuje na njoj i njezinom ostvarenju poslanja. Nažalost, nema ni jedne njegove riječi zapisane u evanđeljima, ali njegova bez rječitost itekako govori.“

Kazao je da je, uz uvodne misli, dobro se zapitati koliko kao narod kojemu je sv. Josip zaštitnik uopće razmišljamo o sv. Josipu kao poticaju za osobno, obiteljsko, crkveno i društveno djelovanje. „Odabir teme ‘Pastoralno-katehetski poticaji apostolskog pisma Patris corde – Očevim srcem pape Franje’ svoju motivaciju pronalazi u pokušaju davanja odgovora na postavljeno pitanje. Potrebno je priznati da je spomenuta motivacija odabira teme predavanja bila potpomognuta i činjenicom svečane proslave 150 godina izlaženja Glasnika sv. Josipa koja se obilježava i ovim znanstvenim skupom. Glasnik sv. Josipa je dobrodošlo evangelizacijsko sredstvo u svim godinama izlaženja, a ima ih. Glasnik sv. Josipa je i vjerni svjedok određenih crkvenih i društvenih stvarnosti“, rekao je prof. Šimunović.

Govoreći o spomenutom apostolskom pismu, predavač je kazao da je ono darovano Katoličkoj Crkvi u prigodi 150. obljetnice proglašenja sv. Josipa zaštitnikom sveopće Crkve. „Oslonjen na Glavara Nazaretske obitelji i prisjećajući se proglašenja sv. Josipa zaštitnikom sveopće Crkve, papa Franjo proglasio je Godinu sv. Josipa, uputio apostolsko pismo te istaknuo svrhu samoga apostolskog pisma, a ona je ‘uvećati ljubav prema ovom velikom svecu, potaknuti zazivanje njegova zagovora i da se nasljeduju njegove krjeposti i njegov žar’“, istaknuo je.

U nastavku je predavač predstavio apostolsko pismo Patris corde – Očevim srcem pape Franje rekavši da Papa govori o sv. Josipu kroz sedam naslova ili vrlina, a to su: Ljubljeni otac, Otac u nježnosti, Otac u poslušnosti, Otac u prihvaćanju, Otac kreativne odvažnosti, Otac radnik i Otac u sjeni.

Dekan KBF-a u Zagrebu potom je govorio o apostolskom pismu u svjetlu poticaja za pastoral i katehezu. „Kao poticaj prve kvalitete odnosno vrline, istaknute u apostolskom pismu – ljubljeni otac, župna zajednica imajući pred sobom lik sv. Josipa može se propitivati koliko uopće smatra sv. Josipa nadahnućem za njezino pastoralno i katehetsko djelovanje. Govori li sv. Josip današnjim pastoralnim i katehetskim djelatnicima? Koliko ima mjesta za sv. Josipa u svakodnevici župnih zajednica? One župne zajednice koje su posvećene sv. Josipu trebale bi na ova pitanja afirmativno odgovoriti te svoje odgovore aktualizirati konkretno svojim djelovanjem“, istaknuo je.

Osvrćući se na drugu obrađenu vrlinu sv. Josipa u apostolskom pismu – otac u nježnosti, prof. Šimunović je rekao da ta vrlina „nedvojbeno očekuje iskreno razmišljanje o sakramentu pomirenja u životu Isusovih učenica i učenika te o (ne)ostvarivanju međuljudskih odnosa.“

„Kroz vrlinu ‘otac u nježnosti’, kada razmišlja o sv. Josipu, papa Franjo opravdano želi potaknuti i na preispitivanje o odnosima među ljudima na svim razinama susreta i kontakata. Vrlo je važno prihvatiti sebe, vlastite slabosti i vlastitu krhkost da bi se ispravno gradili odnosi s drugima. Ispravni međuljudski odnosi pridonose izgradnji cjelovite osobe, ali i zajednica u kojima osoba prolazi svoj osobni, tjelesni, intelektualni i vjerski rast i razvoj. Korisno se zapitati kako uopće komuniciramo s bližnjima, s drugima koji na razne načine dijele život s nama“, naglasio je predavač govoreći o trećoj vrlini sv. Josipa u spomenutom apostolskom pismu.

Za poticaj treće kvalitete ili vrline sv. Josipa – otac u poslušnosti, kazao je da je vrlo jasan. Usmjeruje na vjeru u životu Isusovih učenica i učenika. „U svjetlu treće osobine ili vrline sv. Josipa – otac u poslušnosti, svakako možemo razmišljati i o mogućnostima ostvarivanja biblijske zajednice u župnoj zajednici. Biblijska zajednica ima svoje mjesto u životu župne zajednice jer pomaže vjernicima u shvaćanju i prihvaćanju Božje riječi kao korisnoj pripravi za slušanje Božje riječi u euharistijskom slavlju i kao trajnom izazovu vjerničkom i svjedočkom djelovanju u konkretnoj životnoj svakodnevici“, naglasio je prof. Šimunović.

Nadalje je kazao da „nećemo pogriješiti ako kažemo da su danas u našim župnim zajednicama žene nositeljice životnosti i mnogih pastoralno-katehetskih aktivnosti i djelovanja. Odnos sv. Josipa prema Mariji koji je naglašen u kontekstu vrline ‘otac u prihvaćanju’, poziva muškarce na josipovski odnos prema ženama u svakodnevnom poslovnom i obiteljskom životu, kao i na josipovski odnos prema ženama u Crkvi, pa tako i u župnim zajednicama. Takav odnos uključuje prihvaćanje žene u njezinoj cjelovitosti, poštivanje žene kao sebi jednakog bića te davanje priznanja ženi za njezin rad, trud i angažman u crkvenom životu.“

Govoreći o sv. Josipu kao ocu kreativne odvažnosti, predavač je rekao da se onda može postaviti pitanje o kreativnosti svake Isusove učenice i svakog Isusovog učenika u izvanrednim situacijama života, pogotovo u onim situacijama koje nemaju predznak ugode, lakoće i lijepoga. „Kako Isusova učenica i Isusov učenik reagira u takvim situacijama kada se nad životne dane nadviju teškoće? Mogu se predati i dopustiti da ih teškoće nadvladaju ili mogu nadvladati teškoće angažirajući se na neki način, poput sv. Josipa“, poručio je.

Pretposljednja vrlina sv. Josipa povezana je s radom – otac radnik. „Dobro je poznato stanje u Republici Hrvatskoj što se tiče (ne)zaposlenosti i vrednovanja rada. Ne želimo širiti temu, nego samo spominjemo činjenično stanje koje je bolna rana mnogima u Republici Hrvatskoj. Ekonomska, društvena, kulturna i duhovna kriza našega vremena može za sve predstavljati poziv na ponovno otkrivanje vrijednosti, važnosti i nužnosti rada za stvaranje nove ‘normalnosti’, u kojoj nitko neće biti isključen. Zato vrlo životni poticaj i aktualizacija vrline sv. Josipa – oca radnika jest molitva da svatko pronađe posao za dostojan život koji će osigurati razvoj sposobnosti, primjenu i nadogradnju znanja stečenih tijekom školovanja“, istaknuo je predavač.

Na kraju je prof. Šimunović kazao da predstavljeni poticaji zasigurno nisu jedini. „Razmišljanje nad apostolskim pismom Patris corde – Očevim srcem, kao i kreativno pastoralno planiranje i programiranje i katehetsko djelovanje, stvaraju mogućnosti, o kojima nismo govorili, a mogu učiniti čuda“, zaključio je.

Predavanje prof. dr. sc. Josipa Šimunovića održano je u okviru znanstvenog skupa „Protector Croatiae“ u povodu 150 godina objavljivanja Glasnika sv. Josipa u Hrvatskom nacionalnom svetištu sv. Josipa u Karlovcu pod pokroviteljstvom zagrebačkog nadbiskupa dr. sc. Dražena Kutleše, predsjednika Hrvatskog sabora Gorana Jandrokovića, Karlovačke županije i Grada Karlovca, u organizaciji Zagrebačke nadbiskupije, Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i Hrvatskoga nacionalnog svetišta sv. Josipa u Karlovcu.