Fra Vladimir je propovijed počeo pitanjem „poznaješ li sv. Antuna“ ili „koliko ga poznaješ?“, nadovezavši se: „Premda je deveti utorak, hajdemo ovoga utorka staviti svoj pogled na bitno. Nećemo doći ovdje pred sv. Antuna i moliti ‘sv. Ante zagovaraj ili usliši me po pojedinim nakanama’, premda su one tu. Ali hajdemo danas kao vjernici, koji svoju vjeru ozbiljno doživljavaju, hajdemo dati odgovor koliko poznajem sv. Antuna. Jer kada dolaziš kod nekoga pretpostavlja se da si dobro upoznat s njegovim životom i onim što mu je bitno.“

„Sv. Antun Padovanski živio je davno, 1231. je preminuo, nije tada bilo televizije ni društvenih mreža gdje su se mogle prenositi njegove propovijedi, a ostalo je zapisano živo svjedočanstvo onih koji su čuli sv. Antuna, doživjeli. Zar ne bi to bilo isprazno da on nije ostavio dojam istinski svetog čovjeka, osobe koja je drugačija? I taj primjer svijetli i danas. Siguran sam da je to razlog zašto smo ovdje“, kazao je fra Vladimir.

„Samo mi kao ljudi s bitnoga stavimo svoj pogled na nebitno, pa se usredotočimo na sebe. A Sv. Antun ti drugačije govori: ‘Stavi Krista u središte života’. To je on cijeli život propovijedao. Nije težio za ovozemaljskom slavom, nego mu je bilo bitno da svaka osoba koja njega susretne stavi Isusa Krista u središte života“, rekao je fra Vladimir, potaknuvši vjernike na ispit savjesti: „Koliko je Krist prisutan u tvome životu? A koliko si ti prisutan sam u svome životu? Nisu li i molitvene nakane koje molimo znak sebičnosti? Hajdemo biti pošteni!“

A, kako je protumačio, sv. Antun drugačije govori svojim životnim primjerom.

Prema riječima fra Vladimira, sv. Antun na prvome mjestu govori svojim životom da je prije svega bio čovjek. „Tako jednostavno. Nije bio nadčovjek, svetac koji je sišao s neba i ušao u ovaj svijet i prostor. Imao je svoje sumnje. Imaš ih i ti. Imam ih i ja. Imao je svoje poteškoće. Imamo ih i mi. Je li imao svoje sigurnosti? Itekako! Zar nije njegova odluka da će otići u učeni red znak sigurnosti njegova života? Dok je slijedio sebe, dok je bio sam sebi u središtu života, nije daleko dogurao. Prošlo je točno 828 godina od njegova rođenja i 792 godine od njegove smrti. Ne mogu se nadiviti tolikome mnoštvu svih nas jer dolazimo jer u sv. Antunu nešto vidimo“, protumačio je fra Vladimir.

Nadalje je u propovijedi spomenuo najboljeg prijatelja sv. Antuna Padovanskoga bl. Lucu Belludija potaknuvši na promišljanje o važnosti prijateljstva.

„Zašto je prijateljstvo bitno u našem vjerničkom životu? Prijatelji su osobe koje su stavljene na tvoj životni put i koje si ti prihvatio i dopustio da uđu u tvoj intimni prostor. To je dopustio i sv. Antun Padovanski. Nismo na ovome svijetu sami. U vremenu izrazitog individualizma, egocentrizma, govoriti o zajedništvu, o potrebi bližnjega, o potrebi drugoga koji je poput tebe, itekako je važno! Mi kao Antunovi štovatelji, koji žele nasljedovati Isusa Krista po njegovu primjeru, moramo to poput njega još bolje shvatiti i utvrditi u životu. Svi smo mi povezani. Otiđi s ovoga slavlja sa sviješću da na tvom životnom putu, ovom životnom hodočašću ovom zemljom, a za mnoge često i dolinom suza, nisi sam. Prate te prijatelji, obitelj, sve osobe kojima dopustiš da uđu u tvoj životu. Upoznaj toga bližnjega s kojim dijeliš svakodnevicu. Dopustiti, ako treba, biti i izranjen i razočaran, ali i oduševljen bližnjim koji ti je dar“, pozvao je fra Vladimir.

Istaknuo je da su svi pozvani na svetost bez iznimke i da je to imperativ vjerničkog života.

U propovijedi je naveo i dva temelja sv. Antuna Padovanskoga na kojima počiva njegova cjelokupna duhovnost. Prvi stup je molitva. Molitva potpunoga predanja, stavljanja povjerenja svoga života u Božje ruke, bez kalkuliranja, bezuvjetno. Drugi stup je njegov pogled čvrsto usmjeren na Isusa Krista. „Svi franjevački velikani shvatili su važnost kristocentričnosti. Isus Krist je u središtu. Neprestano gledajući u Kristov križ, gledajući sebe u njemu, poput zrcala, gledajući na sebi i rane koje si proživio i život koji te nije mazio, ali i slavu uskrsnuća. Zato je pogled na Kristov križ toliko spasonosan. Kada bismo ovaj svijet, život i vrijeme, naše živote gledali Kristovim očima s križa, zar ne bi naš pogled bio drugačiji? Zar ne bi naši odnosi bili u bitnome drugačiji? Bez sebičnosti, bez egoizma. Jer kristocentrizman briše egocentrizam“, pojasnio je fra Vladimir.

Kao voditelj Pučke kuhinje istaknuo je značenje sv. Antuna u životu siromaha.

„Sv. Antun je svojim pogledom, identičnim onom Kristovom s križa, u siromahu gledao brata, ljubljenu sestru, i svoj život i snage i sve svoje mogućnosti stavljao na raspolaganje kako bi pomogao onima koji su bili pomoći potrebni. Nemojmo se oglušiti o taj primjer svečeva života. Ima siromaha danas, i možda više siromaha duhom koje je veliki problem. Lako je nahraniti gladne i dati kruh danas onome koji nema, ali puno teže je nahraniti duh, a tu zadaću preuzima svatko od nas na sebe svjedočeći vjeru i pripadnost Isusu Kristu. Tu nam ne trebaju financijska sredstva. Tu smo mi, ovakvi kakvi jesmo, stavljeni u službu dragome Bogu. Svjedočimo pripadnost Isusu da ljudi po nama vide da smo ispunjeni Duhom Božjim, da budemo svjetlo svijeta, da iz nas isijava Kristova prisutnost. Tu logiku sv. Antun je itekako usvojio i životom živio i ohrabruje i tebe i mene upravo na takvo življenje“, zaključio je fra Vladimir.

Prijenos pobožnosti „13 utoraka“ sa Svetog Duha može se pratiti utorkom u 19 sati u programu Hrvatskoga katoličkog radija, na Facebook stranici HKR-a i na Laudato TV.