U uvodnom dijelu svoje homilije fra Tomislav Faletar istaknuo je želju za ustrajnim nasljedovanjem primjera sv. Antuna Padovanskog. “Čudesa koja je sv. Antun Padovanski činio ostavljaju čovjeka zadivljena i bez teksta kada čuje što je sve Bog učinio po sv. Antunu. S druge strane, imamo primjer koji želimo nasljedovati jer ako Bog čini tolike stvari po jednome svecu, onda nas zanima kako je to moguće da ga Bog tako “sluša”, i “čini” usluge, možda osjećamo prema njemu više nego drugim svecima tu zagovornu moć. Sv. Antun nije se rodio kao svetac, jer toga nema, osim Gospodina i Bl. Djevice Marije. Mi ljudi, tek rođenjem počinjem disati, rasti kako bismo postigli nešto u životu”, rekao je fra Tomislav Faletar.

U nastavku je spomenuo da je sv. Antun vidjevši mučenike iz Maroka kako im tijela vraćaju kući, sv. Antun osjetio je želju za mučeništvom iz ljubavi prema Bogu. “Ali, Bog kao da mu govori da neće ići tim putem, da neće ići kako on želi, već kako je On odredio. Veličina sv. Antuna jest u tome da prihvaća ono što Bog želi. Prihvaća Božju volju. Tako je sv. Antun ušao u franjevački red, ali Bog ga odvraća na svoj način i ide onamo kamo ga Bog želi odvesti. Sv. Antun privlači mnoge jer se Bog kroz njega očituje i djeluje, čini mnoge stvari. Upravo primjer njegova života pokazuje da kada mi sebi odredimo planove, onda Bog dolazi sa svojim prijedlozima, koji su nam, nekada malo i teški. Zapravo, danas vidimo koliko je u društvu i mentalitetu teško ostati Bogu vjeran. Ostati čist u ovom svijetu je teško, mislim pritom na svoju savjest. To govorimo jer smo mi u svijetu i svakodnevno se suočavamo s pozivima svijeta da činim njihovu volju ili Božju, ono što Bog želi za mene”, naglasio je fra Tomislav Faletar.

Fra Tomislav nastavivši istaknuo je da Bog prihvaća i poštuje našu slobodu, nudeći nam pritom svoje obilne milosti i dobra. “Često je Bog darivatelj puno većeg dobra. Bog, na neki način kao da se miješa. Ne želi nam nasilno nametnuti svoju volju jer bi to značilo kao da smo poput robota, bez slobodne volje ili kao robovi. Bog nije takav prema nama. On nam nudi, daje, uvjerava nas, daje nam znakove u životu, samo kako bismo prihvatili ono veće dobro za nas! Kada nam Bog nudi veće dobro, moramo biti svjesni da smo kao ljudi ograničeni i ne možemo sve sami. Postoji samo jedan koji je neograničen, sveznajuć, svemoguć. Ako u Njemu ne nalazimo ono potrebno za naš život, stalno ćemo se suočavati s onime što ne priznajemo kod sebe, ne priznati da nismo svemogući i svijest da postoji Bog koji zna sve, o meni, svijetu i životu. U sv. Antunu vidimo ljepotu života, u smislu da on nije bježao svaki put kada bi se razočarao kada se njegovi planovi nisu ostvarili. Već očito, čovjek kao i svi mi, koji se moramo boriti s time, s Božjom voljom, čak se i hrvati s Njime, da prihvatimo da je to ono bolje za mene, moj život”, istaknuo je fra Faletar.

Zaključivši svoju homiliju, fra Tomislav Faletar rekao je da smo na ovoj zemlji da bismo zahvalili Bogu i kažemo :”Bože, vidim da si prisutan u mome životu, da si među mojim bližnjma, stvarima koje ne mogu biti, a da nisu od tebe. Kada je čovjek zahvalan, kada je svjestan što je sve dobio od Boga, onda sigurno ima jaču i snažniju vjeru koja se može pronositi drugima i donositi plodove u našim životima”, zaključio je fra Faletar.