Don Anton Šuljić na trećoj korizmenoj tribini u Požegi

Nakon molitve Anđeoskog pozdravljenja, moderator tribine Miroslav Paulić, profesor hrvatskog jezika u Katoličkoj gimnaziji u Požegi, pozdravio je biskupa i sve nazočne sudionike tribine. Predstavljajući predavača između ostalog je rekao: »Izvjesno je da se radi o darovitu čovjeku, pa onda i svestranom, budući da darove nije zakopao, o čovjeku koji nam o ljepoti i moći riječi može progovoriti iz više perspektiva. O riječi koja je u suvremenoj kulturi obescijenjena, koja sve više gubi na autentičnosti, kojom se danas, jasno i glasno, javno i privatno razbacuje i nabacuje polupismeni polusvijet. Ovaj bodul, otočanin, baštinik otočke glagoljske tradicije, zaljubljenik u pasionsku baštinu, svoje je znanje i iskustvo stjecao od Paga preko Istre do Zagreba, odnosno od Novalje preko Pazina do Zagreba. […] Budući da se okušao u pisanju ni manje ni više nego i na staroslavenskom jeziku, pred nama je očito čovjek zavidne erudicije, ljubitelj tradicije, zdrave kršćanske intuicije«.

U uvodu don Antun je pozdravio biskupa Škvorčevića, koga iznimno cijeni, te je izrazio nadu da će se u svom predavanju moći barem malo dotaknuti onoga što biskup svojim zauzimanjem u Požegi poduzima, a što se na razini Hrvatske vidi kao nešto vrijedno. Kazao je da je rado prihvatio poziv da kao gost predavač na korizmenoj tribini u Požegi i u dragoj mu Slavoniji bude u službi Božje riječi te da će njegovo predavanje biti svojevrsni panoramski prikaz percepcije i tretiranja Božje riječi, odnosno Svetog pisma i Crkve u suvremenoj hrvatskoj kulturi i umjetnosti. Naglasio je da je Kristovim utjelovljenjem savršena i transcendentna Božja riječ ušla u naš nesavršeni, zlom, grijehom, političkim intrigama i zavrzlamama zahvaćeni svijet, i u njega unijela božanski smisao.

U središnjem dijelu predavanja don Anton je ustvrdio da je, nakon što se je posljednjih dvjestotinjak godina u društvu dogodio rascjep, raskol između Crkve kao navjestiteljice Božje riječi, s jedne strane, te kulture i umjetnosti, s druge strane, suvremeni svijet postao teško mjesto za prihvaćanje Božje riječi. Tvrdnju je potkrijepio onime što povjesničar Ivo Banac piše u svojoj knjizi »Hrvati i Crkva. Kratka povijest hrvatskog katoličanstva u modernosti«. Kazao je kako su tog raskola i jaza između kršćanske vjere i kulture, odnosno razlaza između crkvene institucije i značajnog broja umjetnikâ bili svjesni biskupi na Drugom vatikanskom saboru, tragajući za načinom kako premostiti spomenuti jaz, kao i postkoncilski pape Pavao VI. i osobito Ivan Pavao II., koji je 1980. godine rekao kako su nekoć sadržaji kršćanskog vjerovanja stvarali teme i motive umjetnosti, te da je Crkva dugo slovila kao majka umjetnosti, a da se danas snažno osjeća tendencija da kršćanstvo u suvremenom društvu sve više marginalizira i da se Crkva i njezina vjerska tematika više ne tretira ozbiljno u umjetnosti. Zatim je predavač u kratkim crtama prikazao stanje odnosa vjere i kulture u pojedinim granama umjetnosti (književnost, likovna umjetnost, arhitektura, glazba, kazalište, film), spominjući imena pojedinih umjetnika i navodeći primjere vrijednih umjetničkih ostvarenja, te je pritom načelno ustvrdio kako su se negativne posljedice spomenutog raskola najmanje osjetile na području glazbe i književnosti, a najviše u kazališnoj i filmskoj umjetnosti.

U završnom dijelu predavanja don Anton je ustvrdio kako Crkva ne smije odustati od naviještanja Božje riječi u suvremenom svijetu, te da dijalog između vjere i kulture, unatoč navedenim poteškoćama, nema alternative. Pritom je pred kršćanskom teologijom zahtjevni zadatak da se u naviještanju uvijek aktualne i spasonosne Božje riječi znade služiti jezikom i umjetničkim izričajem koji je razumljiv suvremenom čovjeku.

Nakon izlaganja uslijedila je rasprava tijekom koje je don Anton odgovorio na nekoliko postavljenih pitanja. Na kraju tribine biskup Škvorčević kazao je da želi završiti sa zahvalnošću don Antonu i svim sudionicima. Podsjetivši ih da su na prvu korizmenu nedjelju čuli Isusa koji kaže da čovjek ne živi samo od kruha, nego i od riječi. Zar je riječ tako moćna, zapitao je biskup odgovorivši, da nam iskustva koje imamo ovih dana s obzirom na rat u Ukrajini svjedoči kako riječ može i ubiti. Takvu riječ izgovorio je onaj koji je pokrenuo rat. Koliko li umiranja, smrti zbog te riječi? Ali ima jeda potresna riječ Gospodina našega Isusa Krista s križa, koji nam je svojom mukom, i smrću poručio: „Bog te voli!“ To je riječ koja oživljava, ustvrdio je biskup. Podsjetivši sudionike tribine da je ta riječ posvjedočena i u Svetom pismu, pozvao ih je da ove korizme na osobiti način u svojim životnim nastojanjima druguju s njome. Zahvalio im je što otvaraju prostore svoga duha da u njima odjekuje riječ koja je život.

Moderator Paulić zahvalio je na kraju predavaču, najavljujući četvrtu korizmenu tribinu na kojoj će o mjestu i značenju katoličkih škola u odgojno-obrazovnom sustavu Republike Hrvatske govoriti Jasminka Buljan Culej.