Don Franjo Glasnović o imenovanju brata Roka dubrovačkim biskupom

Za vrijeme boravka u Kistanjama, don Franjo je komentirao i imenovanje svoga brata Roka za dubrovačkog biskupa. „Sve nas je iznenadilo to imenovanje. Prihvatili smo to kao Božji dar, radosno, s pouzdanjem u Gospodina, s molitvom za našeg brata i novog biskupa, u želji da ga Gospodin prati u novoj službi koju mu je povjerio za narod koji mu je povjeren“, rekao je don Franjo.

Braća Glasnovići rođaci su mostarsko-duvanjskog biskupa Petra Palića  

Imenovanje brata Roka biskupom don Franjo promatra i u duhu vraćanja Hrvata Janjevaca svojoj domovini Hrvatskoj. „Vidim to i kao izraz onoga što smo mi kao Hrvati koji smo živjeli u Janjevu, sada na neki način vratili svojoj domovini. Ono što smo mi kroz stoljeća primali od svoje domovine, sada vraćamo. Kroz misli mi prolaze i puste godine koje smo prošli u Janjevu i na Kosovu. U zadnjih 30-ak godina najveći broj ljudi doselio se u Hrvatsku. Morali smo otići iz našeg zavičaja da bismo se mogli vratiti i dati domovini biskupe, svećenike i sve vrijedne ljude koji u našoj domovini Hrvatskoj nastoje biti istinski građani ovoga društva i slaviti Gospodina kao vjernici“, rekao je don Franjo.

Iz male zajednice Janjevaca u zadnje četiri godine potekla su dvojica biskupa. Među Janjevcima su i mnoga duhovna zvanja. „To je vjera. Odnos prema vjeri i ljubav prema Gospodinu. Onima koji ljube Gospodina, koji su vjerni Gospodinu i Crkvi, Gospodin vraća na svoj način. I biskup Petar Palić je naš rođak. Ali, netko je lijepo rekao da su to zasluge i naših djedova. Jer moj djed je bio toliko vezan uz Crkvu, ne samo u ljubavi prema Crkvi, nego proživio je i komunističke torture zbog Crkve i biskupa. Naš djed Tuna je 1948. g. branio biskupa Smiljana Čekadu i svetište Majke Božje Letničke u Letnici“, rekao je don Franjo, istaknuvši da novo dubrovačko imenovanje vidi kao “plod obiteljskog života, vrijednosti vjere i molitve naših djedova i baka, moje pokojne tete časne sestre Rozeline Glasnović i mnogih koji su molili”.
“Te vrijednosti nosimo iz svojih obitelji. To je plod života u obiteljskom ozračju koje je prožeto ljubavlju, vjerom, Bogoljubljem i domoljubljem. Imamo još jednu rodicu redovnicu u Dubrovniku“, rekao je don Franjo.

Devet je osoba u duhovnim zvanjima iz obitelji Glasnović i Palić

Iz obitelji Glasnović i Palić zasad je devet osoba u duhovnom zvanju: dvojica biskupa, dvojica svećenika, četiri redovnice i jedan rođak koji je rumunjski pravoslavni svećenik.

U Kistanjama žive stric i tete Franje i Roka Glasnovića. „Rado dođem u Kistanje jer tu su naši rođaci i sv. Nikola kojeg častimo, zaštitnika Janjevaca. Gospodin zna što je potrebno i iskazuje nam ljubav. Marija je na najbolji način zahvalila Gospodinu pa ćemo i mi zajedno s Marijom zahvaliti Bogu što pogleda na neznatnost svih naših službenika i cijelog našeg Janjeva. Naša obitelj će i dalje moliti za naše nećake, ali i za duhovna zvanja. Kako su rekli naši mama i tata, još više ćemo moliti za novog biskupa, za sve naše svećenike i naše obitelji“, poručio je don Franjo Glasnović.

U Kistanjama živi i Ana Antić, sestrična braće Roka i Franje Glasnović. Očevi Ane i Roka su braća. „Bili smo sretni, ponosni i uzbuđeni kad smo čuli da je Roko imenovan biskupom. Krase ga smirenost, poniznost, te odlike imao je i kao svećenik. Stare žene, stare bake u Šibeniku govorile su uvijek prije za Roka: ‘To je već biskup, on je već biskup’. Tako da se to potvrdilo. To je stvarno dar od Boga, milost. Moj pokojni djed, Tuna Glasnović, koji je i Rokov djed, obranio je svojim tijelom u Janjevu biskupa Čekadu kad je bio napad na njega. Da je naš djed Tuna doživio trenutak da čuje da je Roko biskup, on bi toga trenutka umro od sreće. On se bio izložio, branio je biskupa svojim životom, bio je u zatvoru u vrijeme komunizma. I sada, da mu je unuk biskup… Onda znate našu sreću“, rekla je Ana Antić.

Ana Antić, sestrična Roka i Franje Glasnovića: Nadam se budućem svećeniku ili časnoj sestri i u mojoj obitelji

Ana je majka sedmero djece, četiri kćeri i tri sina. „Jedva čekamo ređenje u Dubrovniku. Odlike don Roka imaju i njegovi roditelji. Oni su skromni, ponizni, svaki dan idu na misu. I mene kao majku potiču na molitvu, odlazak u crkvu. Moj sin Mihael je rekao da će biti svećenik, pogotovo kad je čuo svjedočanstvo don Roka. Don Roko je bio u Kistanjama kad je bila proslava bl. fra Serafina Kodića Glasnovića. Don Roko je pričao s mojom djecom, svojim nećacima. Riječi don Roka potaknule su djecu da idu češće na misu, čak i na molitvu krunice, što im je kao djeci bilo malo teško. Nadam se budućem svećeniku ili časnoj sestri i u mojoj obitelji“, poručila je Ana Antić. (dolje na fotografiji s obitelji, don Franjom Glasnovićem i šibenskim biskupom mons. Tomislavom Rogićem, op. IKA).