omiliju je uputio riječki nadbiskup koadjutor Mate Uzinić. Na početku je izrazio radost što će mjesna Crkva od sada biti bogatija za dva mladića koji su odlučili svoje svećeništvo živjeti u Riječkoj nadbiskupiji. Govoreći o pročitanom evanđeoskom ulomku (Mt 8, 5 – 17) i tome kako živjeti svećeništvo u aktualnom trenutku, kao primjera vjere naveo je satnika – čovjekoljupca. Bio je vojnik okupatorske vojske, ali je bio dobar prema građanima zemlje u koju je došao, kao i prema sluzi tj. robu za kojega se založio. Primjećuje one koji su na rubu i iako je u službi robovlasničkog sustava i okupatorske politike, svojim odnosom prema sluzi i narodu daleko nadilazi svoje vrijeme i mentalitetom pripada našem vremenu u kojemu svaki čovjek ima ili bi trebao imati isto dostojanstvo i vrijednost, rekao je mons. Uzinić.

Ređenicima je poručio da na tom ljudskom temelju mora izrasti njihovo svećeništvo jer samo tako se može živjeti Kristovo svećeništvo. Bez ljudskog temelja – biti dobri ljudi – sve što ćete činiti bit će bezvrijedno. Bez tog ljudskog temelja vjera nije vjera i svećenici postaju gurui i vračevi, upozorio je propovjednik. „Naš Bog je čovjekoljubac i to uključuje poštivanje onih koji su nam povjereni, ali i više od toga – ta vjera uključuje poštivanje svih ljudi, naroda vjera i kultura.“ Potaknuo je ređenike da uvijek imaju na umu poruke pape Franje iz enciklike „Fratelli tutti“ u kojoj poručuje da prava vjera nikad nije protiv drugih. Ona ne može biti nezainteresirana, ravnodušna i licemjerna. Ona se uvijek, ne samo retorički, nego i aktivno zauzima za druge živote. To je vjera koju ste pozvani propovijedati, ali i sami živjeti, poručio je mons. Uzinić.

Kao drugu smjernicu svećeničkog poziva naveo je – biti svećenik otvorenih vrata, biti gostoljubiv. Danas je nedovoljno čekati na vratima, nego je potrebno brinuti za braću i sestre. Treba izaći kako bi se pronašli oni koji su napustili Crkvu, ali ne da bi ih se prekorilo, nego zagrlilo. Krist je uvijek imao otvorena vrata i ta vrata moraju ostati otvorena, kao i vaša srca. Na srce im je stavio buduću ispovjedničku službu poručivši im da neće biti samo suci, nego „liječnici“.

Na kraju, kao treću točku istaknuo je svećenika na nogama, onoga koji služi. „Način na koji ste vi od danas poslani vršiti prezbitersku službu, trebate to činiti na nogama imajući na umu uvijek Gospodinove riječi: Sin Čovječji nije došao da bude služen, nego da služi i život svoj dade kao otkupninu za mnoge.” (Mk 10, 35 – 45) U tome nemojte biti ograničeni, osobito predrasudama prema ljudima. Nemojte se sužavati pravilima, nego širite svoja srca kako biste doista mogli služiti, a ne gospodariti ljudima, poručio je ređenicima riječki nadbiskup koadjutor.

Na kraju slavlja prigodnu riječ u svoje i u ime don Hrvoja Mandića, uputio je don Luka Klarica. Na početku je podsjetio na riječi sv. Pavla da se svaki svećenik uzima od ljudi za ljude i nitko sam sebi ne prisvaja tu čast, nego samo onaj koji je od Boga izabran. „Zato ovaj milosni dan nikada ne smatrajte vlastitom svojinom, jer što imate a da niste od Boga primili i ono što ste primili, nemojte se hvaliti jer sva hvala pripada jedinome živome i dragome Bogu.“ Nastavno na apostrofirane Pavlove riječi, prvu zahvalu uputio je Bogu, zatim Majci Mariji te riječkim nadbiskupima na povjerenju i milosti što je kao tajnik proveo devet mjeseci u zajedničkom suživotu s njima. Braći svećenicima izrazio je nadu da će kao braća u zajedničkom suživotu širiti i otvarati kraljevstvo nebeskog među dušama u Riječkoj nadbiskupiji jer je u zajedništvu to jedino moguće. Riječi zahvale uputio je sjemenišnim poglavarima kao i ocima isusovcima u Zagrebu, duhovnoj obitelji Omnia Deo, roditeljima na žrtvi i ljubavi te braći franjevcima, čuvarima svetišta Majke Božje Trsatske. Zaključujući zahvalni govor izrazio je zahvalu svima koji su svojim dolaskom uveličali taj veliki i radostan trenutak za ređenike i Riječku nadbiskupiju kazavši da je duhovni poziv mozaik i svaki čovjek na njihovom životnom putu je ugrađeni kamenčić podrške.

Po završteku liturgijskog slavlja don Luka i don Hrvoje udijelili su mladomisnički blagoslov zajedno s braćom mladomisnicima don Stipom Brekom i don Juricom Vekićem iz Porečke i Pulske biskupije.

U misi ređenja – tom važnom činu za svaku katoličku zajednicu sudjelovali su i brojni vjernici i obitelji ređenika, a svećenici nadbiskupije polaganjem ruku simbolično su izrazili zajedništvo s novim prezbiterima. Liturgijsko pjevanje predvodio je zbor duhovne obitelji Omnia Deo. Uz rektora riječkog Bogoslovnog sjemeništa „Ivan Pavao II.“ vlč. Maria Gerića, u liturgiji je sudjelovao don Josip Radić, utemeljitelj javnog vjerničkog društva „Omnia Deo“ koje je nastalo od članova duhovne obitelji Euharistijske zajednice Srca Isusova i Marijina, zajednice kojoj pripadaju don Klarica i don Mandić.