Na početku razgovora sugovornik je izrazio nadu da bi TPT mogao otvoriti i neka krucijalna pitanja, poput sagledavanja protekloga razdoblja. „Je li naša vjera zrelija sada u slobodi ili je bila zrelija u neslobodi?“, upitao je među ostalim sugovornik. Govoreći o teškoćama pristupa suvremenomu čovjeku, dr. Kalem jedan od potencijala vidi u prepoznavanju uloge vjernika laika kao izvrsnoga kanala prema ljudima u njihovim prirodnim situacijama. „Smatram da su laici koji su kadri živjeti svoju vjeru samim tim kadri i prenijeti je. To već imamo u obitelji: roditelji prenose vjeru na djecu. A onda se taj krug može proširiti na susjede, na kolege s posla, na šire društvo… bez nužne organizacije, tečajeva i sličnoga“, kazao je dr. Kalem. Sugovornik se među ostalim osvrnuo i na stanje u suvremenoj teologiji, pa i u Crkvi općenito. Problem je što vjeru mnogi „interpretiraju izvanjski, gotovo isključivo fenomenološki“. „Čini se ponekad kao da nemaju ništa s tim sadržajima. To nije način teološkoga mišljenja. Teolog se mora dati uvući u otajstvo vjere, dati da ga to otajstvo posjeduje, a onda iz te uvučenosti tumačiti i posredovati vjeru. Ako se netko ne ‘uplete’ u događaj objave, za njega je on puki fenomen. Odatle prilagodbe trendovima, umjesto da se vjera tumači, posreduje, čuva…“, rekao je dr. Kalem. Zreli je vjernik u svakom slučaju krajnji cilj pastorala i katehizacije odraslih. A „među razloge zbog kojih treba promišljati o zrelosti vjere odraslih treba svakako ubrojiti i sve više nejasnoća i zbunjenosti glede važnih pitanja vjere i morala, koje dolaze, kao što vidimo, djelomice i iz samih crkvenih struktura“, protumačio je sugovornik.