Dr. Tanja Baran održala predavanje „Sv. Josip u hrvatskoj književnosti i tradicijskoj kulturi“

Sveti Josip snagom je svoje muževnosti i očinske figure golicao mnoge hrvatske umjetnike. Dr. sc. Baran predstavila je i analizirala na koji su ga način doživjeli hrvatski umjetnici riječi, pisci, tijekom hrvatske prošlosti, ali i predstavnici naroda u usmenoknjiževnom izričaju. U predavanju je govorila o običajima na hrvatskom prostoru koji se vežu uz svetkovinu sv. Josipa 19. ožujka.

Sveti Josip nadahnjivao je hrvatske književne klasike, ali i neznane autore. „To su ponajprije bili pjesnici, ali i prozaici kao i oni koji su pisali dramske izričaje, ponajprije igrokaze u božićnom vremenu gdje kao dio svete obitelji u prvi plan dolazi i sveti Josip“, rekla je dr. sc. Baran.

U hrvatskom pjesništvu sveti Josip je prikazivan u cijelosti ili je u pjesmi spomenut. Najprije se osvrnula na pjesmu Tihi svetac katoličkog književnika, dominikanca Rajmunda Kuparea koji Josipu odaje počast bez spomena njegovoga imena. Naziva ga tesarom, a koristi jednostavan i razumljiv leksik, primijetila je dr. sc. Baran.

Književnik i prevoditelj Dubravko Ivančan u lik Josipa kao dijela Svete Obitelji unosi motiv golubova. „Slike su tesarski alat, Isus i Marija, spominju se trenuci smrti, a golubovi su dodatak. Dok sveti Josip umire na postelji, kroz prozor ulaze golubovi i lete sobom“. Također, književnik i prevoditelj Luko Paljetak, spomenula je, napisao je opsežnu pjesmu Bijeg u Egipat koja je posvećena čitavoj Svetoj Obitelji.

„Pjesma je životna, a autorova mašta silno dolazi do izražaja“, kazala je. Josipu u čast pisao je i pjesnik i prevoditelj Danijel Načinović vezano uz Josipov blagdan, kazala je doc. dr. sc. Baran govoreći o djelima književnika gdje je sv. Josip u fokusu.

Lik sv. Josipa djelomično je spomenuo pjesnik i prevoditelj Tin Ujević u pjesmi Božić. Ujeviću je u toj pjesmi Isus u fokusu, ali u njoj se on dotiče i sv. Josipa, rekla je. Čini to i književnik Jeronim Korner u pjesmi Betlehem kao i Kešimir Šego u pjesmi Božićna noć, zaključila je predavačica.

Nadalje, spomenula je teološko-književne meditacije, poetske ili prozne oblike u kojima se tematiziraju teološki elementi, ali koji nisu iskazani u odsutnosti poetike, poput djela don Antona Šuljića – Josip i ja i Obiteljska sveta zadaća te Josipe vjerni dekana Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu prof. dr. sc. Josipa Šimunovića. Uz ove je autore spomenula i knjigu Blizi Isusu Stanka Jerčića, generalnog vikara hvarske biskupije u nakladi Glasa Koncila.

„Riječ je o knjizi intervjua odnosno eseja, izmišljenih razgovora s osobama iz Isusovog okruženja koje prati pjesma koja sadržajno poetizira prozni tekst“, istaknula je predavačica i kazala kako Jerčić u tom djelu opovrgava tri klevete: da je Josip bio starac, da je „mutavi tutle“ te da je Josip sumnjao u Mariju.

Da Isusov poočim i u suvremenosti nadahnjuje mnoge dokazuje uglavnom poezija, visokih, ali i ne nužno visokih umjetničkih vrijednosti, već više kao izraz vjerničke blizine i zahvalnosti, ustvrdila je dr. sc. Baran.

Također, kazala je da ima i umjetničkih iskaza u drugim književnim žanrovima naglasivši kako se narod o sv. Josipu uglavnom izražavao u lirskim formama, ponajprije u poeziji, a svakako i u molitvenim zazivima punima pouzdanja u Josipovu zaštitu te uz učestalo iskazivanje emocija prema omiljenom zaštitniku obitelji i cjelokupnoga hrvatskoga naroda.

U običajnim tradicijama uz sv. se Josipa ni izbliza nisu vezali određeni godišnji ili radni običaji kao što je to uz neke druge svece, no na hrvatskim je prostorima ipak zabilježeno više običaja koji se vezuju uz Josipov sveti lik, istaknula je predavačica.

Predavanje naslovne doc. dr. sc. Tanje Baran održano je u sklopu znanstvenog skupa „Protector Croatiae“ povodom 150. godina objavljivanja Glasnika sv. Josipa u Nacionalnom svetištu sv. Josipa u Karlovcu pod pokroviteljstvom zagrebačkog nadbiskupa dr. sc. Dražena Kutleše, predsjednika Hrvatskog sabora Gorana Jandrokovića, Karlovačke županije i Grada Karlovca, a u organizaciji Zagrebačke nadbiskupije, Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i Nacionalnog svetišta svetog Josipa u Karlovcu.