Druga srijeda Velike pobožnosti svetom Josipu posvećena obitelji i posvojenju djece

U homiliji prožetom tematikom ljepote obitelji, don Vjenceslav podsjetio je vjernike na važnosti obitelji kao zajednice muškarca i žene, te između ostaloga kazao: „Obitelj je tihi kutak sreće u kojemu su sveti plamen ljubavi zapalila dva bića, a taj isti plamen je podržavan i blagoslivljan od samoga Boga. To je mjesto u kojemu čovjek dolazi na ovaj svijet, ali se rađa i za drugi svijet. Ovakve riječi je lijepo čuti, no nažalost danas tako nije. Mnoge naše obitelji su danas opustjele jer umjesto kutka sreće i one Crkve u malom, ostala je ruševina. Danas je više nego ikada potrebno moliti da sveti Josip zaštiti od razaranja svaku obitelj, a sve one obitelji koje su istim tim rušenjem i razaranjem ranjene da ih na poseban način prati i vodi do Onoga koji pokušava sve ranjeno iscijeliti. Svjedoci smo rušenju obitelji jer u nekim obiteljima nema mjesta za Boga. Pokušajmo zajedno moliti da u našim obiteljima zavlada sklad i ljubav. Sve ono što je iskonsko, što dvoje ljudi spaja. Neka to zaživi u svakoj obitelji i neka muškarac i žena koji osnivaju obitelj ne zaborave nikada one riječi koje su jedno drugome obećali – vjernost u dobru i zlu, zdravlju i bolesti u sve dane života svoga. Ne zaboravimo kako su naši biskupi posvećujući narod Gospodinu obećali da hrvatska katolička obitelj dnevno moli i nedjeljom slavi misu. To je obitelj koja je temelj naroda i temelj svete Crkve. Takve obitelji su jamstvo života naroda i Crkve“. Don Vjenceslav govorio je i o važnosti ljubavi prema domovini:. „Cijenimo i volimo svoju domovinu. Volimo svoju prošlost i ljubimo ju. Radimo za dobro domovine i sve od sebe dajmo da domovina u budućnosti bude sretna“.

Koncelebrirali su rektor svetišta mons. Antun Sente te župnik Župe sv. Franje Ksaverskog – Švarča vlč. Duje Kurtović.

Misu su animirale sestre Lucija i Ana Peretin koje vode zbor mladih u župi Švarča.

U sklopu pobožnosti svjedočanstvo vjere iznijeli su članovi zajednice „Josipove“. Prvo svjedočanstvo podijelila je tročlana obitelj Nenad, Ivona i Leon Šikman. Tu obitelj i cijelu zajednicu „Josipove“ krasi njihovo djelo ljubavi posvajanja djece. „Nakon što smo postali sretna i blagoslovljena tročlana obitelj posvojivši našeg 1,5 godišnjeg sina, u meni je titrala silna želja da zahvalim Gospodinu što nas je na tako čudesan način darovao. Suprugu i meni je Gospodin ubrzo jasno prozborio kako naša priča o posvajanju traži da je se čuje, te smo svjedočeći dobivali razne upite o procesu posvajanja, kako i gdje krenuti te na taj način ohrabrivali one kojima je svaka informacija bila bitna. Dopisujući se s nekoliko majki posvojiteljica ili onih koji još razmišljaju o posvojenju krajem 2019. godine u meni se stvorio poticaj da se okupimo, za sada u WhatsApp grupi, da pružamo jedna drugoj odgovore na sva silna pitanja i situacije koje prolazimo. Na početku nas je bilo četiri, a sada nas je pedeset i četiri žene“, istaknula je u svjedočanstvu Ivona Šikman.

U zajednici „Josipove“ trenutačno su 54 žene, neke su posvojile djecu, neke još čekaju posvojenje, a neke tek razmišljaju o posvojenju djece.

„Osim majki posvojiteljica, u zajednici su i žene koje su potencijalni posvojitelji i čekaju svoj blagoslovljeni poziv, kao i one žene koje tek razmišljaju o posvojenju te kroz naša iskustva produbljuju svoja promišljanja. Naravno, i muževi su tu prisutni, ne konkretno kao članovi u zajednici, nego kao tihi slušači. Jedan od ciljeva nam je i povezati našu djecu, da se oni jednog dana međusobno sastaju, komuniciraju, upravo iz razloga da shvate koliko su vrijedni, dragocjeni, da nisu usamljeni u društvu, da se u svojim emocionalnim lunaparkovima imaju s kime voziti, da imaju pravu osobu koja će ih razumjeti, ponekad čak bolje od roditelja, neke svoje osjećaje objasniti“, rekla je Ivona Šikman.

Otac obitelji Nenad Šikman počeo je moliti tridesetnicu svetom Josipu i hodočastiti u Nacionalno svetište svetog Josipa kada je saznao da ne može dobiti dijete sa svojom ženom. Kako i sam ističe, sveti Josip i Nacionalno svetište za njega je tada počelo dobivati puno veći smisao: „Zajedno sa svetim Josipom prolazimo kroz život lakše, trudimo se biti strpljivi i ponizni“.

Mons. Sente prihvatio je molbu da bude duhovnik zajednici „Josipove“ te im obećao molitvenu i svaku drugu duhovnu pomoć kako on osobno tako i uz već postojeće obiteljske i zajednice mladih koje djeluju pri svetom Josipu u Karlovcu.

Mise u Nacionalnom svetištu svetog Josipa održavaju se uz sve propisane epidemiološke mjere, vjernici su, u skladu s propisanim razmakom, raspoređeni u samoj crkvi, bočnoj kapeli, Pastoralnom centru mons. Marijan Radanović te ispred ulaza u crkvu, a veliki broj vjernika prati srijede Velike pobožnosti svetom Josipu i putem prijenosa na Laudato televiziji.