Nadahnjujući se na Evanđelju dana, vlč. Nestić protumačio je Isusov susret s farizejima i pismoznancima koji mu postavljaju zamke, ali ne zbog traženja istine i promjene svoga života, već zbog uvjerenosti u svoju pravednost koja je njihov bog, a od Isusa očekuju da je potvrdi. Slično je i s našom pravednošću koja se često nameće drugima kao božanstvo, kao bog koji treba zasjesti na Božje prijestolje. Isusova pravednost nisu obavljanje slijepih rituala i molitava bez odnosa s Bogom. Pismoznanci i farizeji, elita židovskog društva, znali su sve zakone i stotinu uredaba i odredaba, revno su ih vršili i zato su se držali savršenim. Isus je narušio tu njihovu uhodanu praksu., poručio je propovjednik.

Isusove učenike farizeji su uhvatili u nepridržavanju Zakona o pranju ruku prije jela. Isus odgovara na primjedbu pismoznanaca tako što ih „naziva licemjerima od grčke riječi hypokrosis koja znači gluma. Naziva ih glumcima. I ovdje bi bilo pogrešno likovati i razmišljati u sebi: E neka im je tako rekao, tako im treba. Ovo oštro upozorenje ide i mene ako sam samo jednom bio glumac, kada sam glumio svoju pravednost, svoju pamet, svoju svetost – ova riječ usmjerena je prema meni. I nema namjeru učiniti me malodušnim – već upravo suprotno – poniznim i jasnim kada se radi o pitanju moje privrženosti uz Isusa Krista“, istaknuo je vlč. Nestić.

U nastavku homilije, između ostalog je rekao da su učenici već stvorili svoj odnos prema Isusu Kristu, svaki za sebe i svi zajedno kao zajednica i zato svoje djelovanje nadahnjuju na tom odnosu. To im daje autoritet i stav. U tom stavu mirne savjesti uzimaju hranu neopranih ruku. Velika je stvar kad imamo kršćanski stav u našem pogledu prema životu, prema svijetu i prema Bogu, prema svemu vidljivom i nevidljivom. Izgrađivati svoj stav svaki dan na Kristu Isusu i na njegovoj Riječi, hraneći se njegovim Tijelom, odričemo se svoga glumačkog stava i postajemo slični Kristu Isusu, suobličujemo se njemu. „Iz toga stava je i Alojzije Stepinac na onom montiranom suđenju prekinuo galamu rulje kada je rekao: Znajte, Isus Krist je Bog! Za Njega smo spremni umirati… Jesmo li? Ne znam, svatko zna za sebe!“

Na kraju homilije predslavitelj je poručio vjernicima da dozvole Riječi Božjoj da ih oblikuje, da ih provocira, izbaci iz takta, da im poremeti planove, da ugrozi njihovu pravednost… „Ako bismo samo slavili Stepinčevo, eto iz nekog vjerničkog ponosa, navike, tradicije, političkih uvjerenja – to je čisti promašaj – to je gluma. Svako slavlje svetaca poziva nas na vlastitu preobrazbu prema smjernicama Evanđelja i po konkretnom primjeru. Stepinac je bio sav Isusov, kršćanin, vjernik, teolog povijesti, molitelj, vjeran Crkvi i papinstvu, rodoljub.“

„I dobro je rekao nuncij Giorgio Lingua: Zadatak svakog Hrvata je da bude drugi Stepinac! To je moja briga; kako ću ja biti svet kao Stepinac!? Nije moja briga kada će ga i tko proglasiti svetim, to nek’ misle oni koji su za to određeni… moja briga je da budem potpuno Božji i dosljedan Božjemu! Daj Bog da po zagovoru našeg Alojzija Stepinca tako i bude!, “ zaključio je vlč. Nestić.

Slavlju su se pridružili ministranti i čitači: Ivona Kubalo, te Šimun i Marija Jurilj, kao i vjerni blaženikovi štovatelji. Pjevanje su predvodile čuvarice svetišta pod ravnanjem s. M. Bonite Kovačić, OCD, a narod, koji je ispunio sva mjesta u Crkvi, im se pridružio.