Dr. Vuković razmatranje je temeljio na aktualnoj koronakrizi koja traje više od godinu dana i još uvijek ne popušta pred invazijom novih sojeva. To je teška situacija u kojoj ljudi ostaju bez posla i na rubu su ekonomskog, psihičkog i duhovnog sloma. Na tu krizu se nude razni horizontalni odgovori u vidu epidemiologa, farmakologa i infektologa, a zanemaruje se vertikalna, duhovna, kršćanska dimenzija. Upravo je tu poziv kršćanima da ponude vjernički odgovor na ovu krizu, poručio je.

Koronakrizu predstavio je u pet etapa. Prvenstveno je ona prilika za obraćenjem, da se obnovi kršćanska vjera i da se čovjek ponovno okrene Bogu. Drugi korak je borba protiv straha od virusa. Naglasio je da je jedini strah kojeg vjernik treba imati strah Božji i strah od grijeha. Čovjek u kriznim situacijama treba biti ispunjen snagom vjere i Božjom ljubavlju i takav onda tješiti, hrabriti i oslobađati druge od pretjerane brige. Tu se pozvao na Johna C. Lennoxa i njegovo djelo Gdje je Bog u doba korona virusa u kojoj se poziva na C. S. Lewisa i da se treba ponašati razumno i ne pretjerivati u toj situaciji. Nadalje, duhovna dimenzija borbe protiv pandemije je i ljubav prema bližnjemu. Krist je ostavio zapovijedi ljubavi i primjere koje je potrebno nasljedovati. Snažno svjedočanstvo ljubavi i solidarnosti u ovom vremenu su liječnici i medicinske sestre kao i svećenici koji su dijelili sakramente. Kršćanski odgovor na ovu krizu ne smije biti socijalna distanca jer su ljudi jedni drugima potrebni već se kroz fizički razmak treba spriječiti širenje zaraze, u razboritoj mjeri. Ova kriza je podsjetila čovjeka kako je lomljiv i prolazan i da ne treba tražiti pomoć samo u medicini i tehnologiji nego i kod Boga, međutim taj dio je zaboravljen i došlo je do rastaka kršćanstva. Zaboravlja se kako najveće dobro nije zdravlje već sam Bog i vječno spasenje. Upravo je to zadnji korak, misao na vječnost i nada u vječni život.

Nagovor je završen citatom Tina Ujevića iz Svakidašnjih jadikovki koji upravo govori o potrebi jake i moćne, Božje riječi u životu.

Nakon razmatranja uslijedila je prilika za svetu ispovijed, a nakon nje križni put i misa koju je predslavio vlč. Vuković, a suslavio duhovnik studentskog doma vlč. Antun Japundžić. U homiliji se dotaknuo razmatranja i rekao da su krize uvijek dio života, ali da treba ostati ukorijenjen u Bogu jer tek utemeljeni u Kristu vjernici mogu donijeti plod, nadu i smisao. Za to im je potrebna redovita molitva, sakramenti i djelotvorna Božja Riječ.