Ekumenska očekivanja nakon izbora Porfirija za patrijarha SPC-a
Tašev, Zečević, Petrović i Tatalović
Zagreb (IKA)
Moguće poboljšanje odnosa između katolika i pravoslavaca na našim područjima, nakon izbora mitropolita Porfirija Perića za patrijarha Srpske pravoslavne Crkve, bila je jedna od tema Argumenata HKR-a 25. veljače.
Predsjednik Biskupske komisije HBK za dijalog sa SPC-om splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić naglasio je da su izbor mitropolita Porfirija za patrijarha hrvatski biskupi dočekali s optimizmom, nadom i radošću. Kako je rekao, “izabran je čovjek koji je dobro upoznat sa situacijom u Hrvatskoj i koji se zauzima za dijalog”. “Uvjeren sam da možemo, uz sve poteškoće koje su tu, i ne možemo bježati od njih, zajedno sa svima nama, s našim patrijarhom koji danas ima veći prostor za slobodu potaknuti i ohrabriti episkope u Hrvatskoj, na svoj način, i u Hrvatskoj i u Srbiji, početi pisati nove stranice humane i kršćanske budućnosti.”
Na pitanje o zadovoljstvu dosadašnjom suradnjom sa SPC-om, nadbiskup Barišić je rekao: “Dobro znam da su različite brzine, ali nam je isti put ekumenizma. Različiti su pristupi, ali ista je istina. Na kraju, tu su i različiti izazovi ali isti je Krist Gospodin. Ti prostori naše suradnje su nevjerojatno široki. Primjerice, pravni problemi, pastoralna pitanja, pitanje krštenja, vjenčanja, naših ljudskih susretanja i zajedništva. Sve to govori da smo svi braća i sestre, svi ljudi a posebno mi kršćani možemo reći da smo braća i sestre u Isusu Kristu.” Ali pred vjernicima i objema Crkvama još su zahtjevni koraci. “Sazreli smo, i s jedne i druge strane, da počnemo iskreno razgovarati. A kad se kaže ‘otvoriti novu stranicu’, to ne znači sada zaboraviti našu prošlost nego osloboditi se lažne prošlosti i pokušati na svoj način čitati te nepročitane stranice u svjetlu istinoljubivosti. Tako ćemo početi pisati doista nove stranice ljudskih i kršćanski odnosa, što je na ovim prostorima važno za nas kršćane, jer ne želim dijeliti na katolike i pravoslavce.”
Đakon Mitropolije zagrebačko-ljubljanske i profesor na Bogoslovnom fakultetu u Beogradu dr. Vladan Tatalović pojasnio je da izbor patrijarha Porfirija nipošto nije neočekivan. Štoviše, “Porfirije nije nepoznata figura, nego vrlo komunikativna osoba koja se osvjedočila kroz brojne, vrlo neočekivane, pothvate u samoj Srbiji. Ne samo da smo imali figuru koja je fundirana u monaškoj tradiciji, nego je otvorena za kulturu, koja je istovremeno napravila velike pothvate u formiranju kršćanski utemeljenih terapija, koja je okupljala veliki broj mladih ljudi u pravoslavnom svijetu i, napokon, koja se u Hrvatskoj već u pristupnoj besjedi 2014. godine deklarirao kao kršćanin koji će graditi mostove i koji će pritom biti svjestan da će se i s jedne i a druge strane naći netko tko će ga ‘gađati kamenjem.’ U pitanju je zaista osoba koja je dosta privlačila medijsku pažnju, ali i pažnju duhovnog i kršćanskog svijeta. U tom smislu, mnogi su u Porfiriju vidjeli priliku da Srpska pravoslavna Crkva nastavi dalje, i da se uđe u neki bolji odnos sa samim društvom da se na kreativan i konstruktivan način otvore razne društvene teme.”
Vanjskopolitička urednica na Novoj TV Ivana Petrović dodala je da nije iznenađena izborom patrijarha Porfirija. “Očekivala sam da će on biti izabran kao najmlađi, najsposobniji i najpomirljiviji kandidat. On je profil episkopa koji će u svakom slučaju raditi na unutarnjoj koheziji. Pritom mu neće biti nimalo lako u konkretnim crkvenim i političkim okolnostima, pogotovo povezanima s naslijeđem patrijarha Irineja. Izbor poglavara svake autokefalne Crkve uvijek je i političko pitanje. U nastupnom obraćanju nije koristio retoriku o Kosovu kao ‘svetoj srpskoj zemlji’, nego je govorio o identitetskom pitanju. Koristio je sasvim drugačiji izričaj od svojih prethodnika i čeka ga velik posao ali, posluži li ga zdravlje, dugo će biti patrijarh”, naglasila je Petrović i zaključila: “U zadnja dva pontifikata, i sveti Ivan Pavao II. i papa Benedikt XVI. su htjeli otići u Beograd jer je Beograd bitna kopča prema Moskvi. Sada su se ti odnosi unutar pravoslavlja promijenili. Vjerujem da i papa Franjo želi otići u Srbiju. Nijedan papa neće otići samo na poziv države, a da nema suglasnost crkvenih poglavara. Za jedan takav posjet potrebno je ispuniti određene uvjete, koji se tiču i katoličkog svijeta na tom području. Mislim da papa neće otići u Beograd prije nego što kanonizira kardinala Stepinca.”
Pročelnik Katedre ekumenske teologije zagrebačkog KBF-a dr. Juro Zečević-Božić naglasio je da Katolička i Srpska pravoslavna Crkva nisu sestrinske Crkve, nego da i jedna i druga moraju imati obilježja i katoliciteta i ortodoksije, inače nisu Kristova Crkva. Ističući kako odnosi dvaju Crkava imaju svjetlije i tamnije trenutke, prof. Zečević podsjeća: “Moram reći da sam i ja optimist u ovoj situaciji. Dijalog između Katoličke i Pravoslavne Crkve događa se na tri razine. Na svjetskoj razini vidimo da je Srpska pravoslavna Crkva otvorila dinamični način komunikacije i sa središnjicom u Rimu i diljem Europa i svijeta. SPC je doista u dobrim odnosima s katoličkim episkopatom diljem svijeta.” A optimizam nakon izbora novog patrijarha prof. Zečević temelji i na tome da je patrijarh Porfirije dokazano čovjek dijaloga: “Mitropolit Porfirij je kao zagrebačko-ljubljanski mitropolit pokazao veliku otvorenost i zainteresiranost za dijalog. Ono što se može vidjeti kao problem jest institucionalna suradnja. Naime, već više desetljeća imamo ustanovljenu Biskupsku komisiju HBK za dijalog sa Srpskom pravoslavnom Crkvom i adekvatnu komisiju Svetog arhijerejskog sabora. Za vrijeme patrijarha Pavla komisije su se često susretale, ali u posljednje vrijeme nije bilo susreta.”