U svojoj homiliji biskup Petanjak je ukazao na primjer svetoga Franje koji se odrekao bogatstva jer je osjetio da ga ono sputava u radikalnom življenju evanđelja, osjećao je da mu je, kako je rekao biskup Petanjak, ono „omča oko vrata“. Podsjećajući na epizodu iz Franjinog života kad je javno svukao sa sebe svu odjeću i vratio je svome ocu, biskup Petanjak je primijetio da taj čin svlačenja, lišavanja odjeća svetoga Franje ima više teološko nego stvarno značenje. Tim svlačenjem odjela svoga oca, naime, Franjo kao da je svukao sa sebe staroga čovjeka i obukao se, što bi rekao sveti Pavao, u novoga čovjeka. Svukao je sa sebe staroga Adama i obukao se u Isusa Krista. Sad je samo svojina Isusa Krista. Franjo je svukao sa sebe sve ono što ga je sputavalo da bude poput Isusa koji je oplijenio samoga sebe, uzeo lik sluge i postao ljudima sličan.

Kroz povijest franjevaštva naglasak je stavljan na siromaštvo i bilo je bitno da u samostanima bude uniformnost, da se svi jednako oblačimo a Isus Krist je nekako ostao po strani, u drugom planu. Pomiješani su uzrok i posljedice. Sveti Franjo je oduševljen Isusom i želi živjeti poput Isusa a onda budući da je uvidio da ga to materijalno sputava odrekao se sveg materijalnog bogatstva. Ako se pomiješaju uzroci i posljedice onda nastane kaos. Ako je u središtu Isus Krist, ako je on razlog da sam izabrao živjeti evanđelje poput svetoga Franje, ali uvijek imajući Isusa Krista pred sobom, onda sve ono drugo što mi smeta pada u drugi plan, sveg drugog ću se odreći, to je samo posljedica onoga za što sam se ja oduševio u svome životu, rekao je biskup Petanjak te je ukazao na primjere svetaca, među kojima je bilo i plemića i okrunjenih glava, koji nam mogu poslužiti kao primjeri na koje se možemo ugledati u svome vjerničkom životu i življenju evanđelja.

Tumačeći Evanđelje današnje liturgije biskup Petanjak je istaknuo kako je najveći problem bogataša iz prispodobe bio taj što nije vidio čovjeka pored sebe i zbog toga je završio u paklu. U prispodobi ne piše da je činio velike grijehe i da je nemoralno živio, ali to što nije vidio Lazara pred svojim vratima, što je bio ravnodušan prema tome siromahu, to ga je odvelo u propast. Nije milosrđa činio, nije drugoga pored sebe vidio. Bogatstvo nije razlog da čovjek završi u paklu. Materijalno dobro je neutralno. Ono može biti dobro, a može biti i zlo. Ja sam taj koji određuje kakvo će ono biti. Hrpa novca može mene odvesti u nebo i može me odvesti u pakao. Ako nemaš novaca ne možeš ni siromaha nahraniti. Novac nam je potreban, ali o meni ovisi hoće li to materijalno dobro meni otvoriti put vječnosti ili će mi otvoriti put propasti. Pitanje je što ću ja učiniti s tim što imam. Poput svetoga Franje svatko bi morao pronaći u evanđelju svoj put da živi po tome putu, da živi po tome evanđelju, primjereno svome karakteru, svojoj službi, svome načinu života, istaknuo je biskup Petanjak u homiliji.