Obrada ove teme ima svoju pretpovijest i nadovezuje se na sličnu konferenciju koja se prije dvije godine održala u Firenzi. Tada je bilo riječi o brizi i pažnji usmjerenoj na dobrobit maloljetnih i ranjivih odraslih osoba koje su pretrpjele spolno zlostavljanje od strane članova Katoličke Crkve.

Dr. Bošnjaković je sudjelovao na toj konferenciji u Firenci na kojoj je, prema njegovim riječima zaključeno da je potrebno u početnoj formaciji bogoslova, sjemeništaraca, redovnika i redovnica uključiti stručnjake koji do tada nisu bili u tolikoj mjeri prisutni kao što su psiholozi, pedagozi; zatim pružiti dodatnu podršku odgojiteljima u bogoslovijama, povezati jedne i druge struke; dati samim bogoslovima da govore koje su njihove potrebe; integrirati temu zlostavljanja ne samo na praktičnoj razini, nego i u teološka promišljanja; dati veću mogućnost sudjelovanju ženama u procesu odgoja; uvesti dodatne predmete psihologije i sličnih struka; progovoriti na otvoreniji način o seksualnosti, o važnosti intime, i ne bježati od odgovornosti, otvoreno govoriti o tome što se događa u Crkvi i tražiti pomoć gdje je to potrebno.

Govoreći o problemu seksualnog zlostavljanja u Crkvi, biskup Palić odlučno je poručio da je i jedan slučaj previše. Naveo je podatak da se prema nekim statistikama na razini Hrvatske biskupske konferencije koliko je dosad poznato radi o 10 do 15 počinitelja. Pojasnio je da je teško reći koliko je to žrtava jer u nekim situacijama postoji i više žrtava koje nemaju snage to prijaviti.

Govoreći o važnosti formacije, biskup Palić istaknuo je da je odgoj kompleksa stvarnost. „U odgoj je potrebno uključiti sve sastavnice koje će pridonijeti kvalitetnijem, boljem i odgovornijem odgoju onih koji se spremaju biti svećenici poslani služiti narodu. Mogli bismo djelomično reći da je nešto u odgoju negdje zatajilo, ali ne smijemo zaboraviti osobnu odgovornost svakoga. Jedan sustav može pružiti sve mogućnosti, može pružiti sve okvire, međutim uvijek se radi o pojedincu i taj pojedinac treba preuzeti odgovornost za sebe“, istaknuo je biskup.

Dr. Buljan Flander govorila je o zloupotrebi moći koja se događa na više razina. Iznijela je iznenađujuće statističke podatke prema kojima je u Hrvatskoj svako peto dijete seksualno zlostavljano. „Radila sam s više od 1500 seksualno zlostavljanje djece. Najčešće su djeca seksualno zlostavljana u obitelji. Trećina seksualnih zlostavljača su tata, mama, očuh, maćeha; ostatak do 50 – 60% čini bliska rodbina, a ostatak do 90% su bliski prijatelji obitelji. Znači sve su to osobe koje su bliske djetetu. Tek 10% su djeci nepoznate osobe“, navela je podatke dr. Buljan Flander.

Spomenula je slučajeve u kojima su nastavnici ili treneri koristili svoju moć da seksualno zlostavljaju djecu. U nekim situacijama su nastavnici koji su već osuđeni za bludne radnje ostajali raditi u toj istoj školi i nastavljali zlostavljati djecu i na temelju toga se može zaključiti da su institucije sustava zloupotrijebile svoju moć nad djecom jer ih nisu zaštitili, nego su institucije nastavljale zlostavljati djecu koja su već seksualno zlostavljana, upozorila je dr. Buljan Flander.

Rekla je da je kao stručnjakinja često vrlo frustrirana. Dijete se požali, povjeri, a na kraju ga zapravo nitko u sustavu ne zaštiti. Posvjedočila je da puno djece požali što je ikome išta reklo jer im bude gore nego prije nego što su progovorila. Takva djeca su obilježena u razredu, druga djeca se s njima ne žele družiti, sudski procesi traju godinama, djeca povlače iskaz pod pritiskom sredine i sustava i vrlo često ostanu sama na svijetu.

Dr. Buljan Flander navela je i podatak da je prosjek vremena od zlostavljanja do trenutka kada je žrtva progovorila 10 do 16 godina. Žrtva toliko dugo čeka jer je prestrašena da će ostati sama na svijetu, što joj se često i dogodi. Boji se za koheziju u obitelji jer ako kaže, pošto je zlostavljanje najčešće u obitelji, ona će se osjećati odgovornom za raspad obitelji. I na kraju se ipak dogodi da majke često kažu „Ti si kriva što se obitelj raspala“.

Kod zlostavljanja u institucijama, žrtve se također ne povjeravaju ni obitelji jer ne znaju hoće li obitelj stati na njihovu stranu. S druge strane, takva djeca će biti obilježena. Puno je razloga zašto žrtve šute, a jedan od najvećih je zato što, s pravom, ne vjeruju sustavu. Zna se događati da suđenje traje godinama, a za to vrijeme žrtva ima niz intervjua. Dr. Buljan Flander navela je primjer da je jedno zlostavljano dijete 11 puta moralo govoriti o tim groznim iskustvima, a počinitelj je o tome govorio samo jednom. Bitno je da svi u sustavu surađujemo, da svi zaštitimo žrtvu i pomognemo da proces traje što kraće. Vrijeme je djetetu neprijatelj. Dok traje suđenje dijete ima ideju da mora dokazivati da ne laže. Ako počinitelj bude oslobođen, onda je ponovno poslana poruka djetetu da je ono krivo, pojasnila je dr. Buljan Flander.

Upozorila je također da je zlostavljača nemoguće prepoznati, to su ljudi koji jako vole djecu, uživaju biti u njihovom društvu i ostavljaju dobar dojam.

U Americi je dr. Buljan Flander radila s počiniteljima. Proučavala je istraživanja kako djeluje tretman na njih. Pokazalo se da oni koji su u zatvoru i provode tretman, nakon što prođu tretman i nakon što izađu iz zatvora tek 7 posto ponovno počini djelo. A ako su bili samo u zatvoru, a nisu prolazili tretman do 70% njih je ponovilo djelo. Zato je važno ne samo odmaknuti počinitelja od djece jer njegov nagon i dalje ostaje. Oni se ne mogu izliječiti, jer je to poremećaj nagona, ali mogu nagon staviti pod kontrolu tretmanom. Zato je važno počiniteljima omogućiti tretman kako to ne bi nastavili raditi s drugom djecom, pojasnila je dr. Buljan Flander.

Konferenciju „Formacija i prevencija – Moć kao služenje“ zajednički organiziraju Hrvatska biskupska konferencija i Hrvatsko katoličko sveučilište, uz podršku Kongregacije za kler, Centra za zaštitu djece na Papinskom sveučilištu Gregoriana, Vijeća europskih biskupskih konferencija te znanstveno supokroviteljstvo Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, kao i uz materijalnu podršku zaklada „Renovabis“ i „Kirche in Not“.

Cilj konferencije je promišljanje o razumijevanju moći kao služenja u Katoličkoj Crkvi, načinima suočavanja sa zloupotrebom moći u Crkvi kao i o načinima njegovanja duha autoriteta življenog u radosnom služenju. Važna zadaća Konferencije je i istaknuti važnost početne i trajne ljudske formacije klerika, redovnika i redovnica kako bi bili sposobniji u svojemu radu slijediti primjer Isusa Krista te poruku Radosne vijesti.