HKR: S. Marta Meško o trenutačnoj situaciji u Ukrajini

S. Marta je sada u Kijevu s jednom kandidaticom koja je 27. studenoga primljena u postulat Družbe Marijinih sestara od čudotvorne medaljice. Sestre su bile tri mjeseca u izbjeglištvu na zapadu Ukrajine, u Tury Remtama, a kada su se ruski vojnici povukli iz okolice Kijeva, vratile su se u glavni grad.

„Kada sam se vlakom vraćala u Kijev, u srcu sam pitala Isusa: što ćemo sada raditi u Kijevu, od čega početi, kako ćemo živjeti? U mislima mi je došla riječ: evangelizirati! I ta mi je riječ dala smisao i veselje povratka, da ću živjeti evanđelje u Kijevu! Jednoga dana volonteri iz organizacije Depaul Ukrajina su me pozvali u obilazak oslobođenih sela koja su bila pod ruskom okupacijom. Tamo sam vidjela stvarno mnogo uništenih kuća, vidjela kako ljudi tamo žive ovisni o humanitarnoj pomoći. Jedna gospođa, Olga, pozvala me u svoje dvorište i pokazala što je ostalo od njezine kuće – ostale su samo ruševine. U razgovoru mi je ispričala kako su bježali, kako su se po oslobođenju vratili u svoj dom, i kako je Boga molila za snagu da preživi to trpljenje koje ih je pogodilo, da ne bi samu sebe sažalijevala. Među ostalim, rekla je da bi krenula obnavljati svoju porušenu kuću kada bi imala građevni materijal. Gospođa Olga mi je dala razmišljati: ako žele pomagat ćemo im, možemo ostvariti njihovu želju! I tako smo počele obilaziti i druge obitelji i pitati ih koji bi im materijal trebao da počnu obnovu. Uz pomoć u građevinskom materijalu, ljudima smo donijele nadu, nadu ljudima koji su doživjeli nepravdu i kojima je sve porušeno. Nadu da ipak postoji dobrota, da je moguće i da su pozvani i dalje živjeti! Nada se doista pojavila u njihovim očima, i najveće mi je čudo u susretu s njima da su zahvalni i otvoreni za dobrotu! Jer stvarno im je teško gledati srušene domove, ali su istovremeno radosni jer su Rusi otišli iz njihovih sela. Radosni jer su opet slobodni na svojoj zemlji, radosni jer im je sloboda ostala“, ispričala je s. Marta.

Rekla je da je u Kijevu trenutačno mnogo izbjeglica. Organizacija Depaul svaki mjesec, ali i češće, doveze mnogo humanitarne pomoći. Izbjeglice i prognanici primaju pomoć tri puta tjedno, radi se o 100 osoba. Osigurali su i smještaj za sve prognane kojima su domovi porušeni. Podsjetila je da su u Kijevu Rusi bombardirali elektrane i toplane. Jedna toplana je udaljena od njihove kuće oko 500 m. I nju su pokušali dva puta uništiti, ali ju nisu pogodili. „Osjetile smo jake zračne udare eksplozija. Struje povremeno imamo, nekoliko sati na dan. Neko vrijeme nismo imali ni vode. Sakupljale smo snijeg i otapale ga da bismo imali barem sanitarnu vodu. Ljudima je draže da nema električne energije i da se smrzavaju nego da dođu Rusi, draže nego da Rusi vladaju u našoj državi! Svi su protiv toga da im oduzmu slobodu živjeti u svojoj zemlji!“, kazala je s. Marta.

„Ljudima koje susrećemo teško je u ovakvoj situaciji, svi žele da pravednost dođe u našu zemlju, da zlo odstupi! Svi mnogo mole i poste. Svaki petak u listopadu smo postili o kruhu i vodi za mir u Ukrajini. Ukrajinski narod je trpeći narod, prokušan. Ovo sada nije za njega nešto potpuno novo, ukrajinski narod je pripremljen i spreman na trpljenje. Oni koji žive s Bogom trpljenje podnose dostojanstveno. Znaju da mir treba graditi i za njega moliti“, posvjedočila je s. Marta.

Kazala je kako su Marijine sestre do ljeta sudjelovale u obnovi razrušenih kuća, a sada ljudima nabavljaju materijal za unutarnje uređenje. „Sada radimo s beskućnicima. Tri puta tjedno im pripremamo sendviče i topli čaj. Tražimo beskućnike jer živimo u blizini željezničke stanice. Imamo skupinu ljudi s kojima posjećujemo centar za beskućnike gdje s njima razgovaramo, kao čovjek s čovjekom. Do kraja prosinca po župama Kijeva u kojima je prisutna Vinkovska obitelj, bit ćemo ujedinjeni u akciji Vinkov kolačić. To su medenjaci. Nudimo ih ljudima po župama koji mogu ostaviti dobrovoljan prilog. Tako prikupljena sredstva namijenjena su kupnji građevinskog materijala za one kojima su porušene kuće. Sada provodimo akciju za beskućnike, za sv. Nikolu ispekle smo im kolače i kupile osnovne potrepštine. Od aktivnosti, vrijedi spomenuti da smo se za blagdan Čudotvorne medaljice 27. studenoga pripremali devetnicom, molili smo s beskućnicima svaku večer za mir u Ukrajini. Sada se pripravljamo za Božić, koji uskoro dolazi“, izvijestila je s. Marta.

Prema riječima slovenske misionarke, došašće u Kijevu protječe kao i uvijek, dakako, u skladu s ratnom situacijom. „Svakog dana su mise, često uz svijeće i lučice jer električne energije često nema. Kao i svake godine, i ove ćemo pokušati organizirati Božićni sajam u glavnim crkvama Kijeva. Uz redovite aktivnosti, kada pristigne humanitarna pomoć, treba ju razdijeliti ljudima. Prošli tjedan smo tri puta autobusom išli po pomoć koja je stigla iz Slovačke. Za razdijeliti pomoć treba nam puno vremena jer Kijev je velik, potrebno je dosta vremena da se stigne do ljudi“, ispripovijedala je s. Marta.

S. Marta najavila je i kako će proslaviti Božić. „Misa bdjenja će biti, ali ne u ponoć zbog policijskog sata. Tako da ćemo vrijeme mise prilagoditi da se ljudi stignu vratiti kući. Nakon mise običavamo pjevati božićne pjesme. Nadam se da ćemo Božić slaviti kao i svake godine do sada, da ćemo se veseliti Isusovom rođenju. Jer propovijedamo spasenje, oslobođenje i od ovakve situacije u kojoj se nalazimo, a nalazimo se u ratu. Propovijedamo spasenje, da Bog dolazi, da trpi i da Bog pobjeđuje, i da Bog ima zadnju riječ! I naša molitva pomaže da ovo zlo odstupi od nas, da se povuče!“

Emisiju „Moguća misija“ uređuje Trpimir Alajbeg.