Budi dio naše mreže
Izbornik

Hodočašće članova splitskih podružnica HKLD-a i HKDMST-a u Zakučac

Zakučac (IKA/TU)

Članovi Hrvatskoga katoličkog liječničkog društva i Hrvatsko katoličko društvo medicinskih sestara i tehničara podružnica Split, trećeg dana trodnevnice, 11. svibnja, uoči blagdana sv. Leopolda Bogdana Mandića hodočastili su u njegovo nadbiskupijsko svetište u Zakučcu.

Program je počeo molitvom krunice i mogućnost za ispovijed. Misu je predslavio duhovnik HKLD-a prof. dr. don Ivan Bodrožić, a suslavio je župnik Župe sv. Petra u Omišu i upraviteljem Svetišta svetog Leopolda Bogdana Mandića u Zakučcu don Emanuel Petrov.

Na početku slavlja don Emanuel je pozdravio don Ivana i sve hodočasnike ovog tradicionalnog hodočašća zdravstvenih djelatnika, bolesnika i ostalih vjernika uoči blagdana sv. Leopolda.

U homiliji, polazeći od svetopisamskoga teksta u kojem sv. Jakov poziva na molitvu za bolesnike, don Ivan je naglasio važnost osobne molitve i ispovijedi za očuvanje čiste savjesti. Podsjetio je da je sveti Leopold zaštitnik od bolesti osobito tumora. Grijeh je opasan tumor koji se prenosi i na druge. a sakrament ispovijedi najbolji put izlječenja od tumora grijeha. U prvoj Crkvi učenici su se brinuli za bolesnike i nisu ih ostavljali same. Osjetili su da je Očinski zahvat taj koji dušu ozdravlja i oslobađa. Sveti apostol Jakov upozorava da se prvo mi trebamo moliti i osloboditi se grijeha a potom moliti za druge, jer mnogo može žarka molitva pravednika. Sveti Leopold bio je veliki svetac i pravednik u borbi protiv grijeha za vlastitu dušu i svakodnevno čišćenje svoje savjesti sakramentima da bi mogao stati pred lice Božje. Takvim je životom mnogim dušama mogao donosio živog Boga, liječiti ih od grijeha i dati snagu da oni jedni drugima postanu ljekoviti. Evanđeoski prizor izlječenja Petrove punice i drugih bolesnika, o čemu smo slušali u Evanđelju, primjer je cjelovitog Kristovog zahvata kojim on liječi i dušu i tijelo. Takav nam je cjeloviti zahvat potreban kada popuštamo pred slabostima te kaljamo dušu grijehom. Don Ivan je pozvao moliti prvo Božansku pomoć za sebe da bi snagom Božje prisutnosti postali poslanje drugima i svjedoci što je nama učinio Gospodin. Cjeloviti Božji zahvat liječi duše napunjene zemaljskim natruhama koje prekidaju komunikaciju s Gospodinom i ometaju dobar vid i jasan uvid u stvarnost ljudskog života. Gospodin nam, čisteći nam dušu i savjest, donosi more ljubavi i milosrđa. Sveti Leopold koji je to iskusio rekao je da je Bog istinski lijek i liječnik. Dopustio je Gospodinu da ga zahvati kako bi on sam mogao liječiti druge kao suradnik Božjeg djela spasenja. Ključ zdravog života koji je danas potreban narodu je upravo u Božjem zahvatu i izlječenju duše i savjesti.

Ovih dana dobro vidimo što se događa kada mrtva i tupa savjest ne vidi, već tone povlačeći i druge za sobom u ponor. Pritisak na savjest društvenih sila kojima smeta priziv savjesti liječnika i ljekarnika ne dopušta nam biti narod čiste savjesti. Sveti Leopold, međutim, daje nam svoj primjer čiste savjesti, jer on je živio kao svetac čiste savjesti koji je potom služio kao ponizni sluga Gospodnji čisteći savjesti vjernika koji su mu dolazili na ispovijed. Zlo danas vrši velike pritiske želeći se proglasiti dobrim, te hoće da ga drugi prihvati kao pravilo ponašanja uz lišenje osobne odgovornosti. Što bi se dogodilo kada bi građani tražili pravo na slobodnu krađu? Ili pak pravo da to netko drugi krade za njih? Svi bismo se zgražali nad takvim društvom, ali s druge pak strane izgleda normalno da se na liječnike vrši pritisak i hoće im se ukinuti pravo na priziv savjesti kada se ne žele kaljati zlom koje je netko naumio napraviti. Prisiljavanje liječnika na prekid života pravo je nasilje nad nerođenim, kao i nad savjesti liječnika, što se proglašava pravom naprednoga društva. Pri tone se očekuje da liječnici budu dužni činiti takvo zlo i grijeh, te bi im se u ime navodnog prava žene htjelo onemogućiti pravo na priziv savjesti. Međutim, ne samo da pravo na abortus nije pravo već je dno dna društva koje to omogućuje i dno dna savjesti koja to čini. A još veće dno je kada nečiste savjesti traži i prisiljavaju oni koji bi htjeli živjeti čiste savjesti da je okaljaju zlom i grijehom zbog nečijih lažnih prava.

Danas je stoga mnogo razloga za molitvu, naglasio je propovjednik, jer rješenje nije u sili i jalovim raspravama. Sveti Leopold nam daje primjer čiste savjesti i čovjeka koji je volio i bolesne i nemoćne i grješnike. Takvu čistu savjest imali su sveci, te su dobro znali da u ovoj borbi rješenje ne možemo pronaći sam u zakonima ili nekoj izvanjskoj sili. Rješenje je u obraćenju srca i čistoj izgrađenoj savjesti na kojoj se može graditi budućnost naroda. A ona se ostvaruje na koljenima kada u molitvi pročišćavamo sebe i svoj život. Zato mi vjernici trebamo biti prvi na koljenima, te čistog srca ljubiti život i moliti za sebe i za druge, za sve grešnike, da osjetimo kako nas je Bog stvorio sa svetištem savjesti. Doista, savjest je u našim dušama svetište Božje koje vapi da od njega primi ljubav i ispuni se pravim životom, jer samo tako možemo istinski služiti svome narodu. Umjesto javnih svađi i rasprava hraniti nam se živim Bogom i njegovim životom, te u skrovitosti svoje sobice moliti za obraćenje i činiti pokoru za grijehe. Tako postajemo ponizni i skromni, te čuvamo ova mala svetišta svoga života – naše savjesti čistima i nedužnima da može Gospodin u njih ući. Tako postajemo narod čiste savjesti, u čemu nam prednjače naši sveci, ne samo sveti Leopold, već i blaženi Alojzije Stepinac. Ne bojmo se, stoga, moliti i činiti pokoru, ne ustručavajmo se davati život čineći i da drugi progledaju kako bismo poput svetog Leopolda jamčili svetu budućnost svom narodu i pomogli inima izići iz muteži duha i močvarne savjesti. Neka nam čisto srce i čista savjest budu pokretačka snaga kako bismo i mi zajedno svi slavili Gospodina, te se jednom našli u društvu svetog Leopolda i svih svetih po sve vijeke vjekova.

Na kraju misnog slavlja don Emanuel je zahvalio don Ivanu na nadahnutim i poticajnim riječima i najavio predstavljanje dviju knjiga Danijele De Micheli Vitturi dr. med., spec. obiteljske medicine. Obje knjige su objavljene u Zakladi Biskup Josip Lang. Strah od rađanja zbirka je 47 članaka obiteljske tematike objavljenih u listu Marija. Mjesto u srcu je zbirka pjesama napisanih kroz 50 godina. Autorica je za ovu priliku krasnoslovila prigodne pjesme Mjesto u srcu, Moja savjest i Molitva za nerođene.