Hodočašće je počelo okupljanjem sudionika u župnoj crkvi nakon čega je uslijedila procesija prema Svetištu gdje je vojni ordinarij predvodio pobožnost Križnog puta, a hodočasnici su imali priliku za sakrament pomirenja.

Svečano misno slavlje predvodio je biskup Bogdan, a koncelebrirali su varaždinski biskup Bože Radoš, vojni i policijski kapelani te desetak svećenika iz Varaždinske i drugih biskupija.

Na početku misnog slavlja okupljene je pozdravio domaćin biskup Radoš izrazivši radost zbog hodočašća hrvatske vojske, policije, branitelja, invalida i veterana Domovinskog rata te njihovih obitelji. Obrativši se voditelju hodočašća i predsjedatelju slavlja mons. Bogdanu biskup Radoš je rekao: „Dragi biskupe Jure, kao pastir doveo si ovaj narod Božji na sveto mjesto na kojem se časti relikvija Krvi Kristove, krvi koja se za sve nas prolijeva. Dati krv iz ljubavi jedino ima smisla, sve drugo je tragedija, to znate vi hrvatski branitelji. Žarko ćemo moliti za one koji su dali svoju krv iz ljubavi prema Domovini. Molimo i za vas dragi invalidi čija je krv potekla iz ljubavi prema vašim obiteljima i našoj Domovini. Molimo svi zajedno: neka Krv ljubavi koja s križa teče, proteče kroz nas, ozdravi sve naše udove kako bismo bili potpuno sjedinjeni s Bogom“.

Na početku homilije biskup Bogdan prisjetio se velikih izazova i kušnji za Crkvu i društvo posljednje dvije godine. Dok još nosimo posljedice izoliranosti i straha pred epidemijom i potresima koji su zadesili našu Domovinu, snašla su nas nova zla rata u Ukrajini, razaranje i stradanja, gospodarska nesigurnost što produbljuje osjećaj tjeskobe pred budućnošću. Baš zbog toga posebno smo radosni i zahvalni dobrome Bogu na ovome hodočašću, rekao je mons. Bogdan.

U nastavku homilije razmatrao je nad naviještenim evanđeoskim odlomkom iz Lukina evanđelja o ustanovljenju Euharistije. „U svakoj misi, mi svećenici zajedno s vama vjernicima oživljujemo otajstvenu atmosferu Posljednje večere na Sionu u Jeruzalemu, ali i našeg svećeničkog ređenja. U ovoj i svakoj misi, braćo svećenici, mi se sjećamo svečanog trenutka kad smo sa strahopoštovanjem prvi put uzeli u svoje ruke kalež – čašu spasenja. To je čaša, kalež Posljednje večere. Naslijedili smo ga od samoga Krista, jedinog i Vječnog svećenika, posredstvom jednog od apostola“, kazao je biskup Bogdan te protumačio kako u svećeničkom ređenju, u obredu polaganju ruku, predaje kaleža i pomazanja svetim uljem, od novozaređenog svećenika, preko biskupa zareditelja „ide neprekinuti niz do jednoga od apostola u Dvorani posljednje večere, do samoga Krista Otkupitelja“.

Protumačio je predslavitelj kako isto vrijedi i za sakramente krštenja, pričesti i potvrde koje su vjernici primili preko Kristova svećenika i po tom Božjem službeniku ide neprekinuti niz do jednog od apostola u Dvorani posljednje večere, do samog Krista Otkupitelja.

Pozvao je potom mons. Bogdan okupljene svećenike i hodočasnike da upoznaju i prouče rodoslovlje svojeg svećeništva i svoje vjere, da budu svjesni neprekinutog niza Kristovih svećenika i biskupa koji od našeg sadašnjeg trenutka vjerničkog i svećeničkog života vode do Krista.

Nadalje je polazeći od Lukina izvještaja o Isusovoj posljednjoj večeri razmatrao o Isusovoj želji da se po euharistijskoj žrtvi do kraja vremena trajno uprisutnjuje njegova otkupiteljska žrtva koja se samo jednom u povijesti dogodila prolijevanjem njegove krvi. „Apostoli iz Isusovih ruku primaju Njegovo tijelo pod prilikama kruha i Njegovu krv pod prilikama vina. Događa se prvo i izvorno euharistijsko posvećenje“, kazao je biskup Bogdan pojasnivši kako su i apostoli postupno rasli u shvaćanju i prihvaćanju dara Euharistije te su tek nakon silaska Duha Svetoga, od Njega prosvijetljeni i osnaženi „razumijevali i doživjeli otajstvo otkupljenja koje se dogodilo na Veliki četvrtak: misterij Euharistije. Duh Sveti ih je konačno ‘učinio sposobnima’ da slave euharistijsku žrtvu“.

Po posvećenim rukama svećenika svaki put kad slavimo misu ponovno proživljujemo događaj i iskustvo Posljednje večere. Na otajstven, ali istinski način svećenik postaje instrument u rukama Krista te nad kruhom i vinom izgovara „iste riječi koje je izrekao i Krist na Posljednjoj večeri, posvetivši ih i pretvorivši ih u Njegovo Tijelo i Krv. Tim posvećenim rukama svaki će svećenik u zajednici Kristovih vjernika dijeliti sakramente: krštenje, ispovijed, svetu pričest, bolesničko pomazanje, sakrament ženidbe. Tako, po djelovanju svećenika, Božjom providnošću i milosnim i nezasluženim darom, u slavlju ovog velikog otajstva vjere, vjernik prima pod prilikama kruha i vina Sakrament otkupljenja svijeta“, pojasnio je biskup Bogdan.

U nastavku je istaknuo kako je svećenička služba, služba služenja u poniznosti po uzoru na Kristovo pranje nogu učenicima na Posljednjoj večeri, što su i apostoli postupno u vjeri razumijevali te poput Petra pozivali na poniznost u služenju braći.

Na kraju homilije biskup Bogdan pozvao je okupljene da obnove vjeru u sakrament Euharistije po kojem Krist izlijeva milost spasenja na Crkvu te zaključio homiliju molitvom himna sv. Tome Akvinskog: „Klanjam ti se smjerno, tajni Bože naš, što pod prilikama tim se sakrivaš. Srce ti se moje cijelo predaje jer dok promatra Te, svijest mu prestaje. Vid i opip, okus varaju se tu, al’ za čvrstu vjeru dosta je što čuh. Vjerujem u svemu Kristu Bogu svom, Istine nad ovom nema Istinom“.

Pobožnost Križnog puta i misu animirali su pjevači Policijske klape sv. Mihovila iz Splita.

Na kraju mise okupljenima se, a posebno organizatoru vlč. Ivici Horvatu, policijskom kapelanu, riječima zahvale obratio i domaći župnik Kristijan Stojko pozvavši ujedno hodočasnike na izložbu Karla Acutisa „Euharistijska čuda diljem svijeta“ postavljena u kapelici dvorca Batthyany.

Prije završnog blagoslova mons. Jure Bogdan čestitao je srebrni jubilej Varaždinskoj biskupiji te podsjetio kako istu obljetnicu ove godine slavi i Vojna biskupija u Republici Hrvatskoj te da će svečana proslava biti prve nedjelje u listopadu u Nacionalnom svetištu Majke Božje Bistričke.