Relikviju je službeni pratitelj fra Vladimir Vidović u ponedjeljak 7. listopada izložio u Župi Bezgrešnog Srca Marijina u Vinkovačkom Novom Selu. Tijekom popodneva vjernici su imali priliku moliti pred relikvijom i utjecati se zagovoru sv. Franje. Osim župljana i Vinkovčana, u spomenutu crkvu, prema riječima franjevaca, došli su brojni vjernici iz Iloka, Šarengrada, Jankovaca, Osijeka, Vođinaca, Čepina, Dalja i drugih slavonskih mjesta.

Uslijedila je večernja misa koju je predvodio fra Matija Antun Mandić u zajedništvu fra Vladimirom te brojnim župljanima i hodočasnicima.

Fra Matija Antun je na početku propovijedi pročitao kako su Franjina subraća opisala događaj dobivanja stigmi. „Večeras ovdje razmišljamo kako je Franjo zaslužio da bude nagrađen tim ranama“, rekao je te dodao da ih sigurno nije dobio zbog svoje fizičke ljepote, inteligencije, snage, poduzetnosti ili nekog drugog razloga, nego zahvaljujući srcu poslušnom Božjem glasu i otvorenom Božjoj volji.

Naglasio je da sv. Franjo želi posjetiti najprije na smisao ljudskoga života. „Svatko od nas je stvoren da bude slika i prilika Krista Raspetoga, samoga Boga u ovome svijetu. Smisao života svakoga od nas je da bude svet“, istaknuo je dodavši da je najveća Sotonina laž ta da čovjek ne može biti svet.

Propovjednik je na kraju potaknuo nazočne da se svakoga dana odreknu grijeha i zla, a predaju Bogu da bi se mogao proslaviti kroz njih.

U utorak 8. listopada relikvija je izložena u crkvi sv. Antuna u Vinkovcima, gdje su tijekom dana također dolazili brojni hodočasnici. Svečanu večernju misu predslavio je fra Vladimir Vidović u zajedništvu s domaćim gvardijanom fra Josipom Blaževićem i vlč. Leonom N. Sagbohanom iz Benina, na službi u Kuševcu te s brojnim vjernicima.

Fra Vladimir je na početku propovijedi rekao okupljenima da će zajedno promišljati o tome zašto su uopće došli potaknuvši ih da se zagledaju u život sv. Franje očima vjere. „Izvucimo poruku za naš život, onu stvarnost koju živimo u različitosti naših životnih poziva, naših životnih zvanja, opredjeljenja života kao takvoga, jer sveti Franjo Asiški, taj veliki svetac, veliki Božji ugodnik i danas je itekako aktualan“, poručio je.

Kazao je da vjernici vole svece, ali je upitno koliko ih nasljeduju. „Ako ćemo biti iskreni prema samima sebi, mi volimo svece, ali zaziremo od svetosti. Mi volimo ono što oni predstavljaju, ali kao da zanemarujemo ili zaboravljamo put koji su oni prošli kako bi tu istu svetost ostvarili. Tako ćemo se diviti herojskim krepostima različitih Božjih ugodnika, osoba koje su stavljene na čast oltara, između ostalih, svetoga Franje, a hoćemo li nasljedovati ono što su oni proklamirali svojim životom? Imamo li hrabrosti, draga braćo i sestre, pogledati u tu istinu i suočiti se u svome životu s tom istinom?“, upitao je propovjednik.

Rekao je da postoje dva događaja koja su iznimno bitna u životu sv. Franje dodavši da je to ključ za razumijevanje života i djela svetoga Franje. Radi se o njegovom obraćenju i dobivanju stigmi, za koje je značajan Kristov križ. Tako je podsjetio na križ sv. Damjana pred kojim je Franjo čuo da ga Gospodin zove da popravi Crkvu i na križ na La Verni, kada mu se ukazao Raspeti Krist u liku Serafa i utisnuo svoje rane u njegovo tijelo.

Istaknuo je da je sv. Franjo molio da za života osjeti bol koju je Krist iskusio te da osjeti onu neizmjernu ljubav kojom je Isus gorio za čovjeka. Dodao je da time poručuje: „Čovječe, izađi iz tih svojih okvira, prihvati tu bol, patnju, žrtvu, taj križ koji ti je darovan jer taj križ te vodi u nebo. Taj križ je sredstvo tvoga spasenja kao što je sredstvo spasenja križ Kristov.“

„I u našim životima neprestano se u prožimaju bol i ljubav, samo jesmo li kadri prepoznati upravo te trenutke kao trenutke osobite milosti ili pohađanja samoga našega Spasitelja?“, upitao je propovjednik.

Naglasio je da su svi vjernici pozvani svjedočiti i donositi Isusa Krista svijetu. „Koliko si ti, dragi brate i draga sestro, spreman ići do tih granica? Koliko si spreman u svome životu žrtvovati sve kako bi donio Isusa i svjedočio tamo gdje jesi? Ne toliko riječima, nego svojim konkretnim životom. Jesmo li spremni ugledati se u taj veliki primjer Franje iz Asiza?“, zapitao se.

Potom je rekao da sv. Franjo govori o ljubavi koja nadilazi granice i ljudska poimanja. „Danas nemoj ostati samo na onoj plitkoj, primitivnoj razini puke znatiželje ili ne daj, Bože, nekog magijskog čina dolaska pred ovu relikviju, nego s vjerom i pouzdanjem pristupi da ono što je on živio ti primijeniš u svome životu“, upozorio je fra Vladimir u homiliji.

Liturgijsko pjevanje predvodili su domaći župni zborovi.

Relikviji sv. Franje čast su iskazale i milosrdne sestre Svetoga Križa u srijedu 9. listopada u svom samostanu u Đakovu.