Hodočašće je počelo je u petak 21. travnja odlaskom s Pila u ranim jutarnjim satima. Pun autobus hodočasnika predvođenih župnikom katedralne župe don Marinom Lučićem i župnim vikarom don Davidom Marjanovićem radosno i u molitvi zaputio se u susjednu Bosnu i Hercegovinu. Prva stanica bilo je Međugorje. Ogrijani suncem, penjući se na Podbrdo i moleći krunicu, dubrovački su se hodočasnici preporučili „svojoj” rajskoj Djevi.

Sjetili su se i dugogodišnjeg župnika katedrale Gospe Velike dr. don Stanka Lasića čije je vječno počivalište u obližnjim Jarama. Posjetili su njegov grob te uz molitve i cvijeće zapjevali „Kraljice neba, raduj se“.

Put je dalje vodio u Mostar, grad na Neretvi, gdje je hodočasnike dočekao mostarsko-duvanjski biskup Petar Palić. U kripti mostarske katedrale biskup je predvodio misu uz koncelebraciju župnika Lučića i župnog vikara Marjanovića. Nakon obilaska katedrale Marije Majke Crkve uslijedilo je druženje i razgovor u Biskupskom ordinarijatu. Dan je završio posjetom novoizgrađenoj Umjetničkoj galeriji Biskupijskoga centra Mostar čiji stalni postav „Biskupijsko umjetničko blago“ svojim fundusom čini ovu galeriju jednom od najznačajnijih u Bosni i Hercegovini.

Slijedio je povratak u hotel u Međugorju. Nakon noćenja novi dan započeo je ranom misom u međugorskoj crkvi sv. Jakova koju su animirali pjevači dubrovačke katedrale i Župe sv. Andrije.

Iduće odredište bio je Franjevački samostan Rama – Šćit. Nakon razgovora i ručka s domaćinima hodočasnici su krenuli u obilazak mjesta. Bajkovit krajolik s pogledom na Ramsko jezero krasi crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije. Ispred crkve nalazi se impozantni Ramski križ, suvremeno djelo kipara Mile Blaževića, koje novom ikonografijom teži povezivanju povijesnih ishodišta i višestoljetne tradicije sa sadašnjom tragedijom i junaštvom Domovinskog rata. Pogled putnika zastao je i na netipično kružno postavljenoj Posljednjoj večeri kipara Kuzme Kovačića, koji je ostavio i jedno prazno mjesto „za nas”, podsjećajući da je svaki čovjek važna spona u krugu vječnosti. Isti kipar napravio je i skulpturu Dive Grabovčeve, junakinje ovoga kraja, čiji je grob u neposrednoj blizini. U etnografskom muzeju koji se nalazi uz crkvu i samostan prikazan je život ljudi ramskoga kraja uz ostale zanimljivosti.

Hodočasnici su nastavili put do novog cilja, Banje Luke, rodnog mjesta blaženog Ivana Merza.

Prvi susret s domaćinom don Ilijom Kelićem, koji je upoznao hodočasnike s gradom i pratio ih cijelo vrijeme tamošnjeg boravka, bio je u predvečerje u katedrali sv. Bonaventure. To je stolna crkva Banjalučke biskupije te jedna od četiri katoličke katedrale u Bosni i Hercegovini, uz one u Sarajevu, Mostaru i Trebinju. Večer je bila provedena u znaku šetnje kroz prepuni i životni centar grada do crkve u kojoj je kršten blaženi Ivan Merz.

Treći dan započeo je misom koju je predvodio svećenik Kelić u crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije koja se nalazi u okviru trapističkog samostana Marija Zvijezda. Uslijedio je obilazak nekoć najvećeg samostana strogoga reda reformiranih cistercita, među narodom poznatijih kao trapista. Oni imaju neprocjenjivo duhovno i materijalno značenje za banjolučki kraj. Od dolaska 1869. godine, preko nevjerojatnog napredovanja pa sve do teškoga stradanja kako u Drugome svjetskom ratu, tako i 90-ih godina 20. stoljeća, trapisti su duhovno, moralno, obrazovno i materijalno preporodili ovaj kraj.

Iz razgovora s tamošnjim svećenicima i župljanima zaključuje se da je glavni problem iseljavanje, odnosno smanjenje broja Hrvata katolika u Bosni i Hercegovini. Ostaje vjera i nada da će se ova slika promijeniti.