Homilija biskupa Palića na Pepelnicu

Draga braćo svećenici i redovnici!

1. Čistom srijedom ili Pepelnicom započinjemo liturgijsko vrijeme korizme. Pepelnica nas podsjeća da je prava religija, iskrena vjera stvar srca. Želim naglasiti da ovdje govorim o kršćanstvu kao religiji, iako je ono više od religije. Međutim, kršćanstvo, kao i sve druge religije, ima svoje odrednice po kojima se mogu upoznati njegove posebnosti. I kršćanstvo ima svoju povijest, svoga utemeljitelja, svoje svete spise, svoj nauk, svoje obrede i svoj moral.

Prorok Joel pozvao je ljude da se vrate Bogu svim srcem svojim (Joel 2,12); Apostol Pavao apelirao je na srca Korinćana da se pomire s Bogom (2. Korinćanima 5,20). Isus je istaknuo ulogu srca u odnosu s Bogom. Naš nam Učitelj Isus Krist uvijek iznova, iz godine u godinu, beskrajnom strpljivošću otvara oči za važnost obavljanja dobrih djela i pobožnih čina bez pokazivanja, bez prevelike reklame. Naglašava da treba davati milostinju, moliti se i postiti u skrovitosti naših srca kako bi nas Bog koji vidi naša srca u skladu s tim i nagradio (Matej 6,1-6. 16-18).

Prava religija zahtijeva iskreno srce i promjenu srca. To je bila središnja poruka proroka kroz mnoga stoljeća. Ljudi su u različitim trenucima pogrešno shvaćali religiju kao pokazivanje simbola i obreda i postupno su zaboravljali na značenje tih simbola i obreda. Postalo je uobičajeno da se religiozni ljudi pojavljuju na najvidljivijim mjestima, vršeći javno popularna djela pobožnosti koja će ih učiniti duboko religioznima. Opasnost glume je sklonost da se vjera odvoji od iskrenog srca i postane vanjski izgled koji izostavlja srce.

2. Jedan od načina na koji su ljudi Starog zavjeta izražavali žalost, očaj, tugu kao i kajanje i skrušenost bilo je trganje svoje haljine. Ovaj simbolički čin znak je pokore i kajanja. Jakov je izrazio tugu i očaj tako što je razderao svoju odjeću i obukao kostrijet kako bi oplakivao svog ljubljenog sina Josipa (Post 37,34). Kada se Ahab pokajao jer je išao za idolima, izrazio je kajanje razdirući svoju odjeću i obukao kostrijet preko svog golog tijela (1 Kr 21,7). Simboličko deranje odjeće u znak kajanja ubrzo se počelo zlorabiti u narodu. Narod je počeo dramatizirati ovaj čin bez trunke unutarnjeg kajanja. To je bio razlog zašto ih je Joel izazvao rekavši: „Razderite srca, a ne haljine svoje” (Joel 2,13). Prorok je shvatio da je ljudima lakše razderati svoje haljine nego svoja srca. Davno je David spomenuo da je Gospodin blizu skršenom, slomljenom srcu (Psalam 34,18) i da je žrtva koja je prihvatljiva Bogu raskajan duh i skrušeno srce (Psalam 51,7).

3. Deranje haljine bez kajanja slično je ispovijedi Bogu bez čina skrušenosti koji dolazi iz dubine srca. Zašto prorok Joel traži od izraelskog naroda da razdere svoja srca? Mnoge ljubavne priče o slomljenim srcima i suzama obično su uzrokovane nekim drugim ili nekom neugodnom situacijom i teško da su uzrokovane same od sebe. Prava ljubav dolazi sa suzama i ranama. Svatko tko se upusti u istinsku i iskrenu ljubav mora biti spreman razderati svoje srce i doživjeti nelagodu i bol.

4. I mi, draga braćo svećenici, danas stajemo u iskrenosti svoga srca pred Boga. Preispitujemo svoje ponašanje i svoja djela u odnosu prema Bogu, u odnosu prema Crkvi, otajstvenom Tijelu Kristovu i zajednici Božjega naroda, u odnosu prema braći svećenicima, pa i u odnosu prema biskupu, odnosno prema svojem redovničkom poglavaru. I mi smo po proroku Joelu pozvani preispitati svoje čine: svoje molitve časoslova, svoje osobne molitve, svoje pobožnosti, svoje ispovijedi, slavlja sakramenata, sakramentala, raspoloživosti srca za one koji su trebali našu toplu ljudsku riječ i blagi pogled, a bili su uskraćeni. Što to trebam razderati u svom svećeničkom životu da bi se vidjela vrijednost mojega svećeništva, a ne onaj ukrasni dio, koji nudim drugima i kojim se pokrivam pred drugima, kako bih se sakrio. Vrijeme korizme je vrijeme iskrenosti, vrijeme otkrivanja srca, vrijeme razotkrivanja, vrijeme prestanka igre skrivača s Bogom, sa sobom i s drugima.

5. Danas, na Pepelnicu izražavamo svoju ljubav prema Bogu kroz pobožna djela molitve, milostinje i posta. To je vrijeme kada se žrtvujemo kako bismo pokorili tjelesne užitke i kako bismo pročistili dušu. Korizma je stvar srca jer nam pruža priliku da obnovimo svoja srca.

Iako se u srcu, uslijed naše ljudske slabosti, može javiti osjećaj obeshrabrenosti, jer nam srca iz godine u godinu ostaju ista, a promjena teška i daleka, papa Franjo nam u svojoj ovogodišnjoj poruci za korizmu riječima sv. Pavla Galaćanima poručuje: „Neka nam ne dozlogrdi činiti dobro: ako ne sustanemo, u svoje ćemo vrijeme žeti! Dakle, dok imamo vremena, činimo dobro svima“ (Gal 6,9-10a).

Papa naglašava da je korizma prikladno vrijeme za osobnu obnovu i obnovu zajednice koja nas vodi do Pashe Isusa Krista umrloga i uskrsloga. Upravo slikom sjetve i žetve poziva nas da budemo strpljivi, da ustrajemo u svome obraćenju, da se ne predamo, odnosno da ostanemo ustrajni u molitvi, u borbi protiv zla i da ostanemo ustrajni, odnosno da nam ne dozlogrdi činiti dobro u djelatnoj ljubavi prema bližnjemu. Ustrajnost u sijanju garancija je žetve. Svi ovi pobožni čini, molitve, posta i milostinje sjedinjuju nas s Kristom, koji je dao svoj život za nas (usp. 2 Kor 5,14-15), i uživamo predokus radosti Kraljevstva nebeskoga, kada će Bog biti »sve u svemu« (1 Kor 15,28).

Neka nam ovo vrijeme korizmenoga hoda koji danas započinjemo bude blagoslovljeno i neka nam pomogne da naše svećeništvo u Crkvi zasja novim sjajem, koji će biti vidljiv u služenju, poniznosti, iskrenosti i milosrdnom praštanju. Amen.