Draga braćo i sestre,

1. Danas s cijelom Crkvom slavimo Mariju na nebo uznesenu, putokaz cijeloj Crkvi, sliku onoga što se ima ostvariti u svakome od nas. Predslovlje današnje svetkovine kaže: Jer danas si na nebo uznio Djevicu Bogorodicu, početak i sliku konačnog savršenstva tvoje Crkve i putokaz nade i utjehe tvome putničkom narodu. Upravo nam ta liturgijska molitva otkriva tko je Marija: putokaz nade i znak utjehe.

2. Marija je dakle putokaz koji budi nadu i ohrabruje ljudsko srce da ne malakše dok hoda ovom zemljom jer nas čeka vječnost i vječno zajedništvo s Bogom. I naše hodočašće danas u ovo prekrasno marijansko svetište otkriva pravu narav i srž ljudskoga života: hod prema Bogu, prema vječnosti. To je naš život na zemlji – hodočašće. Hodati, i dok hodamo, častiti, svojim životom poput Marije proslaviti Boga. Mi nismo lutalice u ovome životu; znamo odakle smo došli i kamo idemo. Velika je razlika između lutalice i hodočasnika. Lutalica je danas ovdje, sutra ondje; ne zna tko je ni čiji je, koje mu je porijeklo, niti mu je to bitno. Lutalica hoda bez cilja. Vrti se u krug, gleda gdje će pojesti i gdje će leći – i ništa više. To je čovjek bez Boga, bez pogleda u Mariju koja nam se otkriva kao putokaz prema slavi koju oko nije vidjelo, srce nije osjetilo i uho nije čulo, a koju je Bog pripremio onima koji ga ljube (usp. 1 Kor 2,9).

Mnoge su ideologije i svjetonazori nametali a mnogi još nameću ideju čovjeka vezanog isključivo uz ovu zemlju i uvjeravaju ga da je samo lutalica. Traže ostvarenje čovjeka i čovječanstva samo u granicama onoga što možemo vidjeti i opipati, zanemarujući da imamo dušu. Takve ideologije i svjetonazori završavaju samouništenjem. Isključivo materijalistički pogledi na svijet i čovjeka, koji nam govore da je apsurdno držati se Božjih zapovjedi, ne mogu opstati jer su utemeljene na laži o čovjeku. Psalmist na jednom mjestu veli: lažna je misao onih koji odstupaju od pravila Božjih (usp. Ps 119). Lažna je svaka misao, ideja o čovjeku koja zanemaruje Boga.

Znamo li mi danas prepoznati lažnu od ispravne misli u idejama koje nam se nameću u medijskom i političkom prostoru? Jednako tako, znamo li u religijskom prostoru razlikovati lažne misli prorokâ koji propovijedaju sami sebe od ispravnih misli onih koji slijede put Gospodnji? Znamo li prepoznati lažnu od ispravne misli u svojoj savjesti? Jesmo li mudri ili tek inteligentni s pogledom koji može sezati daleko ali ne dalje od granica ovog prolaznoga svijeta. Odgovori nam se na ta pitanja nude sami u rastućoj tjeskobi modernoga čovjeka, u grčevitu strahu pred bolesti, smrti i prolaznosti, u bespoštednoj težnji za uspjehom i blagostanjem u kojoj se ne čuje plač siromaha, najmanjih, nezaštićenih.

Časteći danas Mariju u njezinim brojnim svetištima proživljavamo čitavim svojim bićem – razumom, osjećajima i voljom – čitavim svojim srcem, da je moguć cjelovit, otkupljen život kojemu vjera i poštivanje Božjih zapovijedi otvaraju perspektivu vječne ali i vremenite sreće.

3. Konzumerizam, bjesomučni potrošački mentalitet, nameće nam da kupujemo i prodajemo sve. Bogataši kupuju sve nagomilavajući nepotrebno, a sirotinja prodaje i daje sve, žrtvuje sve: svoje tijelo, zdravlje, živote, obitelji, ne bi li stekla osnovno. Ove podjele imaju korijen u neravnoteži konzumerizma. Sebičnost i egoizam pretvorili su nas u ljude ekstrema, ljude bez nutarnje ravnoteže. Ta neravnoteža širi se među nas, u naše obitelji, društvo, stvara suparništva, sukobe i ratove; zahvaća cijeli ljudski rod, a posljedica je gubitka Boga. Jakovljeva poslanica nas upozorava: Odakle ratovi, odakle borbe među vama? Zar ne odavde: od pohota što vojuju u udovima vašim? Žudite, a nemate; ubijate i hlepite, a ne možete postići; borite se i ratujete. Nemate jer ne ištete. Ištete, a ne primate jer rđavo ištete: da u pohotama svojim potratite (Jak 4,1-3). Ne tražimo Boga, pa smo robovi strasti i beremo plodove naših neravnoteža. Imamo vremena za sve osim za Boga. Rđavo ištemo, pa rđavo imamo.

Tražite stoga najprije Kraljevstvo nebesko i pravednost njegovu, a sve će vam se ostalo nadodati, kaže Isus (Mt 6,33). Život se ne iscrpljuje i nije ti darovan samo kako bi se brinuo za jelo i odijelo. Naš život ima cilj i taj se cilj zove Bog, vječna slava i sreća s Marijom i svima svetima u nebu. Uzdigni često tijekom dana svoj pogled prema nebu. Sjeti se što češće kroz život da si od neba i za nebo stvoren. Sjeti se toga, pa ćeš sve drukčije gledati, bolje razumjeti znakove vremena i čuti Božji poziv na put osobnog obraćenja i kajanja. Sjetiti se tko si, i podignuti svoj pogled prema Nebu već je molitva.

4. Danas gledamo u Mariju, „ženu zaogrnutu suncem“ (Otk 12,1), znak pobjede ljubavi nad mržnjom, pobjede dobra nad nepravdom, znak pobjede Boga, znak velike utjehe svakom čovjeku. U svome djelu „O državi Božjoj“ (De civitate Dei), sveti Augustin kazuje kako je sva ljudska povijest, povijest svijeta, borba između dviju ljubavi: ljubavi prema Bogu do gubitka sebe, do točke potpunog darivanja sebe Bogu i bližnjemu; i ljubavi prema sebi do prezira Boga, iz koje nastaje mržnja i odbacivanje bližnjega. Papa Benedikt u jednom od svojih tumačenja knjige Otkrivenja sv. Ivana apostola borbu između žene i zmaja vidi upravo kao sukob ovih dviju ljubavi; sukoba između ljubavi prema Bogu i ljubavi prema sebi.

U vrijeme kada je sveti Ivan pisao Otkrivenje, slika zmaja predstavljala je nadmoćnu vojnu, političku i propagandnu moć Rimskog Carstva, manifestaciju moći bez milosti, bez ljubavi, apsolutnu sebičnost, teror i nasilje. Riječi Svetoga Pisma nadilaze povijesni trenutak u kojemu su nastale, pa u zmaju koji se bori sa ženom vidimo sve ideje i diktature svih razdoblja koje su se borile protiv vjere u Boga. Vidimo i ljudsku sebičnost koja često pobijedi ljubav. Danas nam se čini da je mentalitet ovoga svijeta sa svom svojom medijskom i drugom propagandom jači od vjere i da egoizam pojedinaca nema granica; da nema smisla biti uz Boga jer smo osuđeni na poraz. Ali nije tako, svako zlo ima svoj kraj jer je ljubav uvijek bila, i jest, i bit će jača od mržnje.

5. U „ženi zaogrnutoj suncem“ bez ikakve sumnje na prvome mjestu vidimo Mariju koja je okružena i prožeta Bogom. Pod nogama joj je mjesec (usp. Otk 12,1), simbol smrti i smrtnosti, ali svojim životom „ponizne službenice“, potpunog darivanja Bogu i bližnjemu, Marija je zadobila život pa je tijelom i dušom uzeta u nebesku slavu. Ova nas slika potiče na suradnju s Bogom, predanje u Božji plan s nama. Ne bojmo se kada Bog ulazi u naš život sa svojim zahtjevima, kada dopušta kušnje i križeve. Radosno ih poput Marije prihvatimo. Marijin je pristanak kod Navještenja pridonio Životu i time je popravljeno sve u čemu je Evin pristanak pridonio smrti. Ali Marija nije zbog toga pošteđena patnje ni križeva. Stoga draga braćo i sestre, ne bojte se reći „DA“ životu i kada to uključuje križeve i muku. Ne bojte se reći „Da“ početku života u majčinoj utrobi, „Da“ njegovoj zaštiti u okrilju pravedna društva i obitelji, „Da“ u starosti kad malakšu snage. Čineći tako dopuštamo Gospodinu da nam do kraja otkrije tajnu svoga bića, da nam otkrije snagu koju nosimo po njegovoj milosti a koja nadilazi sva naša predviđanja i strahove.

6. Žena koja pati i viče u porođajnim bolima (usp. Otk 12,2) također je slika Crkve, Crkve koja neprestano čovječanstvu donosi Krista. Slika Crkve koja se mora skrivati i bježati, Crkve koja u različitim povijesnim trenutcima i na različitim mjestima svijeta mora trpjeti i podnositi progonstvo. Krista se na svijet donosi uz velike protivštine. Nije lako biti Božji, ali je blagoslovljeno. Slušati Crkvu, ljubiti Crkvu, dati se za nju i biti u njoj. Marija nam ponavlja: „Blizu je Gospodin onima koji su skršena srca, a klonule duše spašava“ (Ps 34,19). Sve svoje pouzdanje stavite u Boga vi koji ste ožalošćeni, ugnjetavani, jadni, nesretni, slabi, prognani, slomljena srca; vi koji osjećate da vam nema oslonca i pomoći na zemlji; vi koji često osjećate prezir bogataša i moćnika ovog svijeta jer On „silne zbaci s prijestolja, a uzvisi neznatne“ (Lk 1,52).

7. Knjiga Otkrivenja nastavlja kako je kušnja žene trajala određeno vrijeme (usp. Otk 12,14). Svaka kušnja i progonstvo, i kušnja Crkve i svakoga pojedinca, ima svoje trajanje. Bog ima odgovor, ima rješenje, ali ne na način na koji ga mi tražimo i u vrijeme koje mi Bogu namećemo. Treba proći kroz bolno razdoblje u kojem Bog čini da naše srce poraste u čežnji za Njim, u pouzdanju da naučimo gledati život Njegovim očima. Učimo se čekati: Božje vrijeme će doći. Kažu da je strpljivost vrlina posljednjih vremena. A to je vrijeme Crkve između Isusova zemaljskog života i ponovnog dolaska u slavi, to je ovo naše vrijeme. Učimo se živjeti ga poput Marije. Ona nije Bogu nametala svoja rješenja životnih problema. Ona nas uči: što je iščekivanje bolnije i duže, to je bogatije milošću. Njezino je srce obilježilo proroštvo starca Šimuna da će joj mač boli probosti dušu (usp. Lk 2,22-35). Marijina je strepnja trajala trideset godina skrovitog Isusovog života, tri godine javnog Isusova djelovanja i ona najbolnija tri dana Isusova boravka u grobu. Nikada nije gubila nadu i tako je postala Majkom nade. Dok donosite Bogu po Mariji uzdahe svoga bića, ne gubite nadu. Vaša obitelj, vaš brak, sudbina vaša i vaše djece, vaši poslovi, vaše zdravlje, vaše želje imaju budućnost ako uključite Boga koji „sve izvodi na dobro onima koji ga ljube“ (Rim 8,29).

8. Kao što je Marija predviđena i milostima obdarena za visoko i sveto poslanje koje joj je Bog pripravio, tako je i Crkva. Bog ju je utemeljio da bude polog i čuvar njegove božanske istine, da se drži čvrsto i da od te istine crpi snagu, život i slavu ne samo kršćanstvo, nego i cijelo čovječanstvo. Isus je rekao Petru: „Ti si Petar-Stijena i na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju i vrata paklena neće je nadvladati“ (Mt 16,18). Draga braćo i sestre, riječi koje je Isus izgovorio Petru odnose se na otajstveno tijelo Crkve kao Božje tvorevine i neprevarljive su, ali one se ne ostvaruju u svakoj mjesnoj Crkvi bez truda i odgovornosti njezinih vjernika. Gospodin nije rekao za Crkvu u Hrvata da je vrata paklena neće nadvladati, već je nama povjerio zadaću da slavu i pobjedu koju je svojoj Crkvi pripravio utjelovljujemo u ovom našem kraju i vremenu i prenosimo u baštinu naraštajima iza nas.

Kroz povijest Crkve mnoge su mjesne Crkve nestale i iščeznule s lica zemlje. Odgovor na pitanje zašto se to dogodilo redovito nalazimo u odstupanju od Božjih zapovijedi što onda rađa duhovnom sljepoćom i na koncu gubitkom zdravog razuma.  Nakon što se napusti Božji zakon čovjek želi opravdati vlastite pogrešne postupke i tako započinje iskrivljivati istinu dok ne dođe do laži koja mu postane normalno stanje. Ako čovjek nešto ne želi vidjeti, pravilo je da to neće ni vidjeti; ako ne želimo učiniti ono što je ispravno kad znamo da je ispravno, tada će nam ispravno postati pogrešno, i pogrešno će nam se činiti ispravnim. Duhovno slijepa osoba nije u stanju vidjeti istinu, jer ne prihvaća Boga. Napuštanjem istine napušta se i težnja za Bogom.

Znademo li prepoznati svoje sljepoće? One mogu biti različite: sljepoća ljudi koji ne znaju da su zahtjevi ovog vremena drugačiji od onih koji su bili prije; sljepoća ljudi koji govore o samo intelektualnom prosvjetljenju, o razumu bez vjere; sljepoća onih koji svoj pogled zaustavljaju na ljudskim dostignućima, bez nade u vječnost. Istina je da imamo više udobnosti, ali manje kulture i poštenja. Više imamo diploma a manje znanja. Imamo veće i ljepše kuće a sve malobrojnije obitelji, dugovječniji smo ali ne i kreposniji. Imamo viši stupanj medicine a manje zdravlja. Znamo doći do Mjeseca ali ne znamo posjeti bolesnog susjeda.

9. I mi smo danas ovdje kao plod vjere onih koji su bili prije nas i kao plod ljubavi Marije prema našem narodu. S jednakim pouzdanjem, koje su imali naši očevi i majke, djedovi i bake, donesimo Mariji naše radosti i žalosti, nade i tjeskobe, jer Ona sluša i čuje. Mi koji smo danas došli ovamo, otvorimo srca i uprimo oči duše prema predivnom svjetlu u kojem blista naša nebeska Majka, putokaz nade i znak utjehe, jer smo njezina djeca, sinovi i kćeri. Budimo vjerni Bogu i bit ćemo s Njom i gledat ćemo Boga licem u lice sa svima onima koji su bili na ovoj zemlji, koje volimo i koji će doći nakon nas. Amen.