Program je započeo okupljanjem na „Prebendi“ iznad voćinskog svetišta, jednom od mjesta teškog stradanja. Ondje je požeški biskup Ivo Martinović, pozdravljajući nazočne istaknuo da su došli kao hodočasnici sjediniti se s Marijom, Gospom Voćinskom i moliti za nedužne žrtve, iskazati im počast i zahvalnost. Uputio je pozdrav obiteljima voćinskih žrtava i poginulih branitelja, članovima HVIDR-e, predstavnicima hrvatskih branitelja s područja Požeške biskupije i drugih dijelova domovine kao i predstavnicima hrvatske vojske i policije. „U vama je na osobit način trajno živ spomen na najteža hrvatska stradanja u Domovinskom ratu, među kojima je – nakon Vukovara i Škabrnje – Voćin sa svojih 47 ljudi, ubijenih najvećim dijelom na današnji dan prije 33 godine, kada je do temelja razorena i crkva iz 15. stoljeća, svetište Gospe Voćinske“, poručio je.

Podsjetio je potom nazočne kako je i u nedalekom Četekovcu, Balincima i Čojlugu ubijeno više od dvadeset nedužnih civila. Također se spomenuo i Kusonja, Gornje Obriježi, Papuka i logora Bučje u kojem su bili zatočeni brojni civili, od kojih je dio ubijen, a dio nestao te je zaključio da te činjenice svjedoče kako je na prostoru zapadne Slavonije zlo ostavilo teške tragove. Pozdravio je nadalje nazočne svećenike, redovnike i redovnice, bogoslove, učenike Osnovne škole u Voćinu i drugih škola te sve druge vjernike, kao i nazočne predstavnike javnog života te državnih i lokalnih vlasti.

Naglasio je kako Požeška biskupija od svog osnutka nastoji na taj dan iskazivati žrtvama poštovanje i zahvalnost. „U tom pobožnom činu šesnaestu godinu za redom pridružujete se i vi, dragi hrvatski branitelji, vojnici i policajci. Svojim hodočašćem i velikim zavjetnim svijećama, koje ste i danas ponijeli, želite Gospi Voćinskoj povjeriti sve ono što nosite u svojim srcima: radost i ponos zbog obranjene hrvatske slobode, ali i terete što ih je u vama ostavio rat, moliti za pobjedu mira i dobra u svojoj hrvatskoj domovini i u svijetu.

Okupljeni smo oko ovog prostrijeljenog križa na Prebendi, jednom od mjesta ubojstava nedužnih voćinskih ljudi, da bismo zajedno s vjernom Isusovom i našom Majkom u molitvu sabrali sve suze i boli, patnje i jauke, nedužnu smrt voćinskih stanovnika i drugih ubijenih, povjerili ih Isusovoj ljubavi jačoj od smrti i u njoj prepoznali smisao njihove žrtve, praštanjem ostvarili nutarnju slobodu te im u čistoći pamćenja iskazali poštovanje i zahvalnost. Želimo moliti i za sve one koji su nanosili zlo, da se i njima Bog smiluje u svom milosrđu“, rekao je mons. Martinović.

Nakon molitve krenula je pokornička procesija prema svetištu na čelu s križem, zavjetnim svijećama koje su nosili hrvatski branitelji te brojnim zastavama njihovih udruga. Procesija se zaustavila kod spomenika „U Majčinu naručju“ nedaleko ulaza u crkvu. Biskup je podsjetio nazočne kako Memorijal stavlja pred oči potresnu sliku Isusa, skinuta s križa, čije tijelo prima njegova Presveta Majka Marija. „Ona je svojim suosjećajnim srcem ovdje u voćinskom svetištu tijekom više stoljeća primala i majčinskom ljubavlju liječila mnoge naše hrvatske rane. Duboko vjerujem da je u svoje naručje primila i nedužne voćinske žrtve, sve poginule i nestale u Domovinskom ratu, združila ih s patnjama svoga Sina, povjerila ih pobjedničkoj snazi njegove ljubavi, moćne darovati im puninu života i mir u Božjoj vječnosti. Memorijal je izraz naše vjere, očitovanje naše nade i svjedočenje ljubavi prema onima koji su položili svoje živote za našu slobodu“, istaknuo je.

Pročitana su potom imena svih voćinskih žrtava za koje je biskup uputio Bogu molitvu odrješenja i položio veliki vijenac od cvijeća podno spomenika, a 47-ero voćinske djece odjevenih u bijelo položilo je jednako toliko lampiona. Zazvonila su sva zvona voćinskog svetišta u počast žrtvama, a nazočni su se uputili u svetišnu baziliku gdje je slijedilo euharistijsko slavlje za duše ubijenih, koje je predvodio biskup Martinović.

Na početku homilije biskup je podsjetio na tragediju koja se dogodila u Voćinu, ali i u drugim mjestima te je kazao kako takvi događaji pokazuju koliko zlo može zahvatiti i zaslijepiti ljudsko srce. Naglasio je da u tom slavlju žele svim žrtvama izraziti zahvalnost, poštovanje i ljubav. „Želimo svojom vjerom, ljubavlju i nadom posvjedočiti da njihovi životi nisu nestali. Zahvaljujući njima mi danas možemo živjeti u miru i slobodi. Dok se sjećamo njih, promatramo njihove živote utemeljene na vjeri uskrsloga Krista. Ta vjera bila je snaga njihove patnje i umiranja. Vjerujem da su poput nas svoje poglede upirali u Krista i njegov križ. Umirali su s vjerom u Krista patnika. Oni nam danas svjedoče o istini koja se ne može i ne smije izbrisati.

Oni su naši mučenici, a njihovi su životi poput života sv. Lucije koje se danas spominjemo, obasjani Božjim svjetlom. Tama u srcu i savjesti krvnika koji je pogubio sv. Luciju nije umanjila njezino svjedočanstvo i ljubav prema Isusu Kristu. Gotovo na isti način toliki su mučenici kroz povijest Crkve i našeg naroda, počevši od Ivana Krstitelja do našeg vremena, govorili su i govore o vjeri u Krista Isusa. Vjera je snaga Božje ljubavi prema obitelji i narodu, prema Crkvi i domovini te prema svim ljudima“, poručio je požeški biskup.

Razmišljajući nadalje o žrtvama brojnih mučenika Crkve, kazao je da su svi oni oblikovali svoj život i pronalazili snagu vjere u sakramentu svete euharistije. „Krist ih je vodio, obnavljao i činio da budu jedno s njim u životu i smrti, da budu s njim jedno u tajni njegove božanske ljubavi, u srcu Isusa Krista koje nikada ne prestaje ljubiti. Oni su poput nas danas okupljenih na ovoj misi, svoju ljubav prema Bogu, Crkvi, domovini, obitelji, neprijateljima i svim ljudima oblikovali u svakoj misi gdje ih je Krist snagom Duha Svetoga i Presvetoga Tijela i Krvi svoje jačao da budu jedno s Njim u otajstvu božanskog i ljudskog srca, srca koje nikad ne prestaje ljubiti. U toj ljubavi Isusovog srca bila su oblikovana srca i životi blaženoga Alojzija Stepinca, blaženog Miroslava Bulešića, blažene Jule Ivanišević i Drinskih mučenica te žrtve Voćina, Vukovara, Škabrnje i svih ostalih mučenika našeg naroda i naših obitelji“, ustvrdio je.

Naglašavajući kako i među nazočnim vjernicima ima onih koji trpe, biskup je rekao da nisu mučenici samo oni koji su prolili svoju krv. „Postoje mučenici koji nisu i neće proliti svoju krv, ali svakodnevno proživljavaju patnje i zlostavljanja na različite načine“, dodao je te istaknuo da oni i svi kršćanski mučenici snagu pronalaze u Isusovoj ljubavi očitovanoj na križu koja je izvor trajne nade u Boga.

Spominjući kako je zlo i danas u cijelom svijetu prisutno, a osobito u mjestima ratova i pogibli, biskup je naglasio da su oni kao vjernici i djeca Božja pozvani u takvom svijetu biti svjedoci svjetla, ljubavi i nade.

Nadalje je poručio da u voćinskim žrtvama prepoznaju snagu ljubavi i zajedništva te da su i oni kao kršćani pozvani biti graditelji zajedništava i nositelji Božjeg svjetla, ljubavi i nade. Kazao je da i papa Franjo u pripravi za jubilarnu godinu potiče da budu nositelji nade. „U srcu svakoga čovjeka prebiva nada kao želja i očekivanje dobra, iako ne zna što nam sutra nosi. Međutim, nepredvidljivost budućnosti ponekad izaziva proturječne osjećaje: od povjerenja do straha, od smirenosti do očaja, od sigurnosti do sumnje. Često susrećemo obeshrabrene ljude koji u budućnost gledaju sa skepsom i pesimizmom, kao da im ništa ne može donijeti sreću. Riječ Božja nam pomaže pronaći razlog nade u činjenici da je Krist Isus raspeti i uskrsli otkupitelj. Nada se rađa iz ljubavi koja izvire iz srca Isusova probodena na križu“, ustvrdio je biskup.

Govoreći o djelovanju Duha Svetoga u čovjekovom životu od krštenja, naglasio je da je Duh Sveti onaj koji „daje snagu da se u nama i po nama širi svjetlo Božje nade. Tu nadu i mi danas ovdje u svetištu Gospe Voćinske polažemo u Marijino majčinsko srce“, rekao je. U tom smislu je citirao riječi pape Franje za najavu Jubileja: „Nada u Majci Božjoj nalazi svoje najuzvišenije svjedočanstvo. U njoj vidimo kako nada nije lakovjeran optimizam, nego dar milosti u zbilji života. Kao i svaka majka, svaki put kad bi pogledala svoga Sina, pomislila je na njegovu budućnost, a sigurno su joj se u srcu usjekle riječi koje joj je Šimun uputio u hramu: ‘Ovaj je evo postavljen na propast i uzdignuće mnogima u Izraelu i za znak osporavan − a i tebi će samoj mač probosti dušu − da se razotkriju namisli mnogih srdaca.’ (Lk 2,34-35) A podno križa, gledajući nevinog Isusa kako pati i umire, iako je trpjela strašnu bol, ponavljala je svoj ‘da’, ne gubeći nadu i pouzdanje u Gospodina. Na taj način surađivala je u ispunjenju onoga što je njezin Sin navijestio, naime da ima ‘da mnogo pretrpi, da ga starješine, glavari svećenički i pismoznanci odbace, da bude ubijen i treći dan da ustane’ (usp. Mk 8,29). I u tjeskobi te boli, prinesene iz ljubavi, postala je Marija naša Majka, Majka Nade.“

Potom je rekao da se u Voćinu Blaženu Djevicu Mariju stoljećima kao takvu časti i moli njezin zagovor i zaštitu. „A i mi je danas molimo da bude ona koja će u naša srca uvijek donosi nadu s kojom ćemo gledati u budućnost i sadašnjost“, kazao je biskup Martinović.

Podsjetivši na riječi iz naviještenog evanđelja u kojem Isus govori o naraštaju svoga vremena, istaknuo je da su voćinske žrtve prije trideset i tri godine pripadale naraštaju koji je ljubio Boga i svoju domovinu. „To je naraštaj koji je vjerovao u Boga i bio nositelj nade te gledao u budućnost. Naraštaj koji s Bogom gleda u budućnost koja stvara civilizaciju ljubavi i dobrote. Neka nam spomen na voćinske žrtve i sve žrtve Domovinskog rata budu nadahnuće, uzori i poticaji, ali još više obveza da s njima gledamo u budućnost koja se stvara snagom nade, snagom mučeništva i žrtve, snagom zajedništva i ljubavi koja se predaje Bogu i čovjeku kako bi nam bilo bolje i da bi živjeli sretno i slobodno s Gospodinom i međusobno u našoj domovini“, zaključio je.

Na kraju misnog slavlja biskup je u ime nazočnih hodočasnika pred likom Gospe Voćinske predvodio čin povjere Isusovoj Majci. Zahvalio je potom svim nazočnima što su sudjelovali na hodočašću i tako iskazali zahvalnost, poštovanje i ljubav voćinskim žrtvama i poginulim braniteljima. „Ujedinili smo svoje molitve i misli s onima koji su položili živote radi velikosrpske agresije koja je zahvatila našu domovinu. Zlo ulazi u ljudsko srce samo onda kada to čovjek dopusti i kada je otvoren zlu. Ova euharistija i zajedništvo, kao i naša ljubav prema svim žrtvama pozivaju nas da budemo oni koji će se boriti da nas zlo nikada ne pobijedi, da mržnja nikada ne osvoji naše srce, nego da trajno bude utkano u srce Isusovo koje ljubi, donosi nadu i svjetlo, da pomaže graditi bolji i ljepši svijet. Taj bolji i ljepši svijet počnimo graditi najprije u svojim obiteljima, a onda ga širimo na radnim mjestima za stvaranje bolje budućnosti nas samih i cijele Hrvatske. Neka nam naše voćinske žrtve i branitelji budu nadahnuće i izvor snage u Gospodinu jer su oni s vjerom u Krista položili svoje živote i podnijeli mučeništvo. Oni i nas pozivaju da kao predstavnici ovog naraštaja budemo svjedoci vjere, nade i ljubavi u Kristu Isusu prema svim ljudima i svojoj domovini“, zaključio je biskup Martinović.