Na našem sinodalnom putu naglašena je slika Crkve kao zajednice svih Kristovih vjernika. Vjernika koji su s Kristom, koji je „hodos“. Krist je o sebi rekao: Ja sam „hodos“ = put (također: istina i život). Stoga su „syn-hodos“ oni koji su „s Kristom“. Kršćani su zato nazvaani također „sinodoi“ (Ignacije Antiohijski). Dakle, sinodalnost je prije svega „s-Krist-ovstvo“. A „sinodoi“ su svi „su-Kristi“. To jest, kršćani su sinodalni pravo zato što su s Kristom, i samo na toj kristološkoj osnovi, svi kršteni su „sinodoi“ u vremenu spasenja, u nasljedovanju Krista i služenju svojoj braći i sestrama, na hodočašću prema Uskrslom Kristu. Međutim, u stvarnosti nije uvijek tako visoka svijest svih članova Crkve da su i oni Crkva i da su svi po krštenju, osim časti i dostojanstva, primili i Kristovo poslanje.

Tijekom sinodalnog procesa često se ponavljalo: Prije svega, potrebno je naučiti slušati Duha. To je moguće u ozračju tišine kao uvjeta za unutarnje stanje bez kojega nije moguće jasno razabrati poziv Duha. Tišina otvara srce kršćanina Božjoj riječi.

Iz izvješća, osobnih kontakata i iskustava sudionika živi se radost slušanja Duha i sluša govor drugih, dijalog o zajedništvu i zajedničkom putu Božje djece te radost što mogu izreći ono što je u njihovim srcima. Na temelju iskustva i molitve moguće je dati mudar savjet i uroditi dobrim plodom koji pridonosi međusobnom razlučivanju i slušanju Duha Svetoga. Cijeli proces savjetovanja shvaća se kao neka vrsta formacije članova Crkve pozvanih snagom krštenja na suodgovornost i veću predanost propovijedanju, poslanju i služenju narodu Božjemu i svim ljudima našega vremena.

Vitalnost i duhovnost župnih zajednica očituje vitalnost cijele Crkve. Iskustva župljana da sudjeluju u aktivnostima vrlo su pozitivna. Na taj se način vjernicima nudi prilika za osobni duhovni rast, poznavanje njihove vjere, smisao života, ljepotu služenja, prepoznavanje njihovih sposobnosti, dijeljenje i ljepotu zajedništva.

Krštenjem su svi postali članovi Crkve, „sinodoi“, „s Kristom“ na hodočašću posvećenja i spasenja, ali Kristovi učenici su i poslani biti njegovi svjedoci sve do kraja zemlje, svaki prema svojoj službi. Svatko bi trebao dati sve od sebe i pokušati živjeti svoje dostojanstvo i svoj poziv „syn-Hodos-a“. Na taj način se hodi putem obraćenja, sazrijeva i priprema se za razlučivanje i zajedničke odluke u skladu s poticajima Duha Svetoga i Kristovim pozivom učenicima da budu u svijetu.

Mons. Tomo Vukšić
sarajevski nadbiskup metropolit,
predsjednik biskupske konferencije BiH