Intervju s generalnim tajnikom CCEE-a vlč. Martinom Michalíčekom
Foto: Branimir Gubić // vlč. Martin Michaliček
Zagreb (IKA)
Generalni tajnik Vijeća europskih biskupskih konferencija (CCEE) vlč. Martin Michalíček je povodom 49. susreta generalnih tajnika CCEE-a u četvrtak 30. lipnja, dao intervju za Informativnu katoličku agenciju.
1. Vlč. Michalíček, prošle godine navršilo se 50 godina od osnutka CCEE-a. Koja je uloga i zadaća tog Vijeća u Crkvi?
Vijeće europskih biskupskih konferencija je osnovano u vrijeme Hladnog rata, točnije 1971. sa svrhom da se doprinese ideji jedinstva Europe. Dakle, jedna vrlo aktualna stvarnost. Bio je period Hladnog rata između Zapada i Istoka. Ovo ratno vrijeme, kada je rat u Ukrajini, podsjeća nas na aktualnost zadaće rada na jedinstvu Europe.
Glede zadaće jedinstva unutar Crkve, očigledno se ne radi o uniformiranosti nego o jedinstvu u različitosti jer su eklezijalne i kulturalne stvarnosti brojne. Također, u Europi postoje i razni obredi. Dakle, naša zadaća je stvoriti jednu platformu dijaloga, međusobne razmjene između biskupskih konferencija na cijelom kontinentu, uključujući sve zemlje, također one koje nisu dio Europske unije.
2. Generalni tajnici europskih biskupskih konferencija redovno se sastaju. O čemu će biti govora, odnosno kojih tema ćete se dotaknuti na ovom susretu?
Glavna tema ovogodišnjeg susreta generalnih tajnika bit će aktualni sinodski hod kojeg smo započeli u listopadu prošle godine, a koji će završiti Biskupskom sinodom u listopadu 2023. godine. Zadatak će biti razmijeniti prva iskustva koja su stvorena na biskupijskim i nacionalnim razinama. Upravo smo na kraju biskupijske i nacionalne etape. Znamo da je do 15. kolovoza potrebno dostaviti nacionalna izvješća Tajništvu sinode u Rimu. Dakle, veći dio posla je već odrađen. Nedostaje samo zaključiti posljednje detalje. To je, također, važna priprema za kontinentalnu skupštinu koja će se održati sljedeće godine.
3. Koja su Vaša očekivanja od ovoga susreta?
Očekujem prije svega ulazak u tu atmosferu sinodskog rada u različitim zemljama. Crkve u pojedinim zemljama imaju vrlo različite priče. Radi se o obogaćivanju međusobnim slušanjem o onome što je napravljeno do sada te o međusobnoj inspiraciji. Očekuje se da ćemo napraviti prvi zajednički uvid na razini Europe u to kako su se razvili sinodski poslovi na dijecezanskoj i nacionalnoj razini. Također, očekujemo da će se napraviti prvi koraci pripreme za kontinentalnu skupštinu Sinode.
4. Kao generalni tajnik podržavate aktivnosti CCEE-a u 45 europskih zemalja. Kako vidite trenutnu situaciju Katoličke Crkve na Starom kontinentu?
Eklezijalni život u tih 45, odnosno 46 zemalja u Europi, iz kojih je 39 članica CCEE-a jer imamo neke internacionalne biskupske konferencije, je vrlo različit. U ovom vremenu imamo tri nacionalna sinodska projekta koji su formirani više-manje autonomno. Radi se o Njemačkoj, Irskoj i Italiji gdje su kreirali vlastiti sinodalni hod. To također odražava tu različitost. Generalno, Europa stari, kako kaže papa Franjo. Postoji ogromna demografska kriza. Ako postoji demografska kriza, postoji i kriza obitelji. To se odražava također na krizu zvanja, ne samo obiteljskih nego i svećeničkih. Crkva u Europi prolazi kroz jedan poprilično ozbiljan period s mnogim izazovima, ali uvjereni smo da uvijek kada postoje krize, postoje također velike prilike. Upravo Sinoda koju prolazimo pruža vrlo veliku priliku za obnovu i preporod duhovnog života.
5. Kako komentirate u utorak objavljene podatke Njemačke biskupske konferencije o smanjenju broja katolika u toj zemlji, u kojoj je prvi put manje od 50 % kršćana?
Naravno, ne očekuje se od mene da sudim, ali iz raznih zemalja dolaze pitanja kako mi u CCEE-u vidimo taj njemački sinodalni projekt. Glavna referentna točka za nas je pismo pape Franje hodočasničkom narodu Božjem u Njemačkoj koje je napisano i potpisano u lipnju 2019., još prije pandemije. Papa je u pismu pozvao da se svi napori usmjere prema evangelizacijskoj i pastoralnoj dimenziji Crkve. Dakle, želim da se sav ovaj proces, koji kao svrhu ima obnovu Crkve i povratak vjerodostojnosti, koncentrira ne toliko na promjenu strukture i pravila, jer stvarna obnova se ne sastoji od izvanjske promjene, nego da koncentracija ide više u unutrašnjost Crkve i duhovnog života Crkve i vjernika. To je moja želja i moj komentar glede njemačkog sinodskog procesa.