Brojni su vjernici od ranih popodnevnih sati pohodili župnu crkvu Imena Marijina u kojoj je bio izložen lijes s tijelom njihovoga župnika koji je u utorak 26. rujna u noćnim satima, nakon iznenadne bolesti, okrijepljen sakramentima preminuo u Kliničkom bolničkom centru u Splitu.

Misu zadušnicu predslavio je plehanski gvardijan fra Anto Tomas, a suslavilo je 40-ak svećenika.

U homiliji je fra Anto zahvalio domaćim i župljanima susjedne župe u Potočanima, u kojima je fra Mladen služio kao župnik po 7 godina, što su ga prihvatili te se među njima osjećao, kako je ustvrdio, kao brat, otac, sin… Istaknuvši vrednote pokojnog fra Mladena, naglasio je njegovu brižnost, blagost i posebice njegov zavjet poslušnosti koja je bila prepoznatljiva u njegovim susretima s poglavarima.

„Bio je blag franjevac, snažan, u njemu se krilo nježno franjevačko srce uvijek spremno praštati, srce koje je trčalo svugdje i svakomu pomagalo. Nije živio za sebe, nego uvijek drugima na pomoć. Puna je srca pristupao i svojim župljanima i nama braći franjevcima. Pazio je na sve nas više nego na sebe. Hvala vam dragi župljani, što ste pripomogli da mu srce uvijek bude radosno. A, doista je i bilo radosno. Posebno se to dalo prepoznati na nedavnoj dijamantnoj misi našeg slavljenika fra Zlatka Matanovića koju mu je organizirao, pa patron župe, 150. obljetnica župe i posveta crkve…“, rekao je uz ostalo gvardijan fra Anto.

Dodao je da fra Mladen treba biti primjer svim katoličkim svećenicima da znaju svoju službu živjeti ne samo za sebe nego i drugima biti na pomoć, na mir i dobro.

Koliko je bio cijenjen i omiljen među svojim župljanima kako među djecom tako i odraslim i starijim posvjedočio je u svom oproštajnom govoru u ime župne zajednice Mijo Matanović. Zahvalio je pokojnom župniku za mnogo toga što je za njih učinio u materijalnom pogledu oko uređenja crkve, župne kuće i okoliša, i još više za duhovnu brigu, a napose što se svemu učinjenom toliko radovao i tu radost znao s njima podijeliti.

U ime svećenika Doborskog dekanata oproštajni govor održali su dekan Ilija Orkić te arhiđakon Darko Tomašević.

U misi su sudjelovali i fra Mladenova braća; Petar, Juro i Josip te sestre Eva i Mirjana s obitelji. Pjevanje je predvodio župni zbor predvođen s. Anjom Alberti.

Fra Mladenovi zemni ostatci bit će sahranjeni u petak 29. rujna na groblju na Plehanu. Misu zadušnicu, koja će u plehanskoj crkvi sv. Marka Evanđeliste početi u 12 sati predslavit će vrhbosanski nadbiskup Tomo Vukšić.

Fra Mladen Jozić rođen je 1. lipnja 1962. godine u Koraću u Bosanskoj Posavini od oca Pavla i majke Anđe r. Pavlović. Osnovu školu pohađao je u rodnom mjestu od 1969. do 1977, a srednju školu u Franjevačkoj klasičnoj gimnaziji u Visokom od 1977. do 1981. godine. Teološki studij započeo je 1981. te dovršio 1988. na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu.

Redovnički habit odjenuo je 15. srpnja 1981. u Donjoj Tramošnici, a prve zavjete položio je 3. srpnja 1982. u Visokom. Svečane zavjete položio je 31. listopada 1987. u Sarajevu. Sveti red đakonata primio je 29. studenog 1987. u Sarajevu, a sveti red prezbiterata 29. lipnja 1987. po rukama vrhbosanskog nadbiskupa Marka Jozinovića.

Obnašao je brojne službe u Franjevačkoj provinciji Svetoga Križa – Bosne Srebrene i Vrhbosanskoj nadbiskupiji. Od 1988. do 1991. bio je u službi župnog vikara u župi Breške pokraj Tuzle. Od 1991. do 1997. bio je župni i samostanski vikar u župi i samostanu Tuzla. Tijekom svoga boravka u Tuzli od 1995. do 1997. obnašao je i službu ravnatelja Katoličkog školskog centra Sv. Franjo u Tuzli. Od 1997. do 2003. bio je župnik u Sivši, istovremeno obnašajući i službu definitora Bosne Srebrene od 1997. do 2003. Nakon toga obnašao je službu župnika u Breškama od 2003. do 2006., a zatim službu župnika u susjednoj župi Šikara od 2006. do 2009. Od 2009. do 2016. bio je župnik u Potočanima, a od 2016. do smrti bio je župnik u Svilaju.

Uz redovne pastoralne aktivnosti fra Mladen se napose angažirao u prikladnom uređenju crkvenih građevina u svim župama u kojima je djelovao. Tako je u župi Sivša od 1997. do 2003. sa župljanima obnovio župnu i tri filijalne crkve. Tijekom boravka u Tuzli u vremenu od 1995. do 1997. bio je uključen u pripremne radove za izgradnju Katoličkog školskog centra. Za župnikovanja u Breškama uredio je filijalu u Doknju, a u župi Šikara dovršio je uređenje svetišta Gospe Lipničke. U župi Potočani uredio je župnu crkvu i kuću, a u Svilaju, svojoj posljednjoj župi, također je uspješno izvodio radove uređenja crkve i župne kuće.

Bio je skroman i samozatajan fratar koji je potrošio svoj život radeći ponajprije na dobrobit povjerenih mu duša, svoje provincije i mjesne Crkve. Bio je fratar koji je ozbiljno shvatio te tako i živio redovničke zavjete koje je obećao pred Bogom, a ljudi koji su ga svakodnevno susretali u fratru krupnijega stasa lako su mogli prepoznati jednostavnu franjevačku dušu sa srcem djeteta.