Istinska pobožnost je najdublja potreba čovjekovog srca

Župnik župe Presvetog Srca Isusova u Palmotićevoj u Zagrebu isusovac p. Ivan Matić podsjetio je na početke širenja pobožnosti Presvetom Srcu Isusovu, povezavši to s objavom Srca Isusova sv. Mariji Margareti Alacoque 27. prosinca 1673. “Naravno, pobožnost ima biblijsko utemeljenje te se prvi primjeri te pobožnosti mogu vidjeti već kod crkvenih otaca, a posebno kod franjevaca i dominikanaca. Međutim, ponajviše su u promicanju te pobožnosti učinili članovi Družbe Isusove”, spomenuo je p. Matić.

Govoreći o plodovima pobožnosti Presvetom Srcu Isusovu u životima vjernika, isusovac i psiholog p. Mijo Nikić spomenuo je da vjernici imaju i duhovnu i psihološku korist od različitih pobožnosti te ponovio Dvanaest obećanja Srca Isusova svima koji sudjeluju u pobožnosti devet prvih petaka.

Dodao je da pobožnosti imaju i određeni psihološki utjecaj, ali su i puno više od toga. “Vjera u Krista osigurava život vječni i donosi mir duši. A pobožnost je izraz cjelokupne osobnosti, odnosno izraz čovjekovog i srca i uma i tijela te je plodonosna za dušu i tijelo”, naglasio je p. Nikić. Na pitanje treba li Bogu naših devet petaka ili trideset uzastopnih dana molitva, pojasnio je Bogu treba samo naše čisto i ponizno srce, ali molitvena praksa treba nama. “Dokazano je da devet mjeseci redovite duhovne prakse ostavlja traga i u mozgu i u duši. Međutim, moramo se čuvati i ne gledati na te molitve magijski, nego biti svjesni da svaka pobožnost treba promijeniti nas i naše srce.”

Voditeljica službe za potrebite Molitvene zajednice “Srce Isusovo” Jelena Grbešić dodala je da pobožnost Srcu Isusovu nipošto nije pobožnost samo za stare, nego se u nju uključuje sve više mladih: “Na kraju, i naša Zajednica je uzela to ime, a posveta Srcu Isusovu je uključena u naša obećanja i naš apostolat.” Zato je spomenula da je molitva promijenila članove Zajednice, ali i potaknula ih na konkretno djelovanje. Tako je navela djelovanje Službe za potrebite koja obilazi petnaestak obitelji širom grada, donoseći im hranu i potrepštine, ali i nudeći im duhovnu okrjepu. Služba za starije i nemoćne obilazi domova za starije, a Molitvena služba već godinama predvodi molitvu krunice na Kamenitim vratima, što je u pandemiji prebačeno na društvene mreže, pa mogu moliti i ljudi iz cijeloga svijeta.

Na pitanje zašto postoji dojam da su drevne pobožnosti zastarjele, p. Nikić je upozorio da čovjek uvijek ima potrebu opravdati svoj, makar i grješan, način života i lakše je kritizirati one koji se trude oko rasta u vjeri. “Istinska pobožnost je najdublja potreba čovjekovog srca. Temeljna je potreba i najnormalnije je biti pobožan i biti vjernik, jer to je izražaj onog najdubljeg u nama, one potrebe koju jedino Bog može ispuniti. Ova pobožnost Srcu Isusovu upravo djeluje na te dubine našega bića, da ih ispuni i da osmisli naš život”, poručio je p. Nikić.

P. Matić je na pitanje može li se bazilika Srca Isusova smatrati nacionalnim svetištem Srca Isusova, odgovorio da može, ali neformalno. “Međutim, u papinskom proglasu kojim je 31. srpnja 1941. crkva Srca Isusova proglašena manjom bazilikom, papa Pio XII spominje da se crkva s pravom naziva nacionalnom svetištem Srca Isusova.” Dodao je da je nakon hitne sanacije posljedica potresa, u tijeku prava konstrukcijska obnova koju podupiru i molitelji i dobročinitelji. “S obzirom da su ostale velike zagrebačke crkve za ispovijedanje stradale u potresu, morali smo što brže nastaviti s apostolatom i osigurati nastavak sakramentalnog života za vjernike, odnosno osigurati im priliku za ispovijed i sudjelovanje u misnim slavljima”, zaključio je p. Matić.

Jelena Grbešić dodala je da prava pobožnost uvijek izvire iz i vodi k sakramentalnom životu te pozvala sve da svoj život i svoje najdraže povjere Presvetom Srcu Isusovu.