Svečano misno slavlje predvodio je đakovačko-osječki nadbiskup Đuro Hranić, koji je u službu uveo novoga župnika p. Ivana Matića, a p. Luku Ilića predstavio kao župnoga vikara, izvijestio je Tiskovni ured Đakovačko-osječke nadbiskupije.

Povratak isusovaca u Župu sv. Mihaela ima posebno povijesno značenje: Družba Isusova sudjelovala je u njezinu osnivanju nakon oslobođenja Slavonije od osmanske vlasti, izgradila velebnu baroknu župnu crkvu te vodila župu sve do ukinuća Družbe Isusove 1773. godine.

„Župnička služba ima po svojoj naravi, za razliku od kapelanske, karakter trajnosti. U skladu s crkvenim propisima novoga župnika uvodimo u njegovu župničku službu. U nasljeđu i trajanju službe izražava se pastirska narav Crkve, u kojoj Krist živi i djeluje po onima kojima biskup povjerava dio svoga stada“, rekao je đakovačko-osječki nadbiskup predstavljajući župljanima novoga župnika p. Matića, kojega poznaju po njegovu djelovanju u Isusovačkoj klasičnoj gimnaziji s pravom javnosti. Predstavljen je i župni vikar p. Ilić.

Župnik Matić pred vjernicima je obnovio svoja svećenička obećanja, nakon čega je uslijedila blagoslovna molitva. Dekan Osječkoga istočnog dekanata preč. Ante Šiško pročitao je dekret o imenovanju novoga župnika, a p. Matić potom je primio ključeve župne crkve, koje mu je predao župljanin Petar Tumir. Zajedno sa župnim vikarom p. Ilićem zatim je poškropio vjernike blagoslovljenom vodom.

S nadbiskupom su suslavili izaslanik provincijala Družbe Isusove p. Ivan Šestak, bivši gvardijan franjevačkoga samostana i crkve sv. Križa u Tvrđi fra Venancije Mihaljević te tajnik Nadbiskupskoga ordinarijata vlč. Nikola Klemen. Liturgijsko pjevanje animirao je Mješoviti župni zbor pod vodstvom Anđele Ćaćić.

Polazeći od Isusova pitanja učenicima naviještenoga u evanđeoskom ulomku: „A vi, što vi kažete, tko sam ja?“, nadbiskup Hranić u homiliji je istaknuo da to pitanje nije ostalo samo dijelom evanđeoskoga izvještaja, nego se tijekom povijesti uvijek iznova postavlja svakom kršćaninu i svakoj crkvenoj zajednici. Posebno ga je povezao s povijesnim trenutkom povratka otaca isusovaca u Župu sv. Mihaela u osječkoj Tvrđi, koju ponovno preuzimaju nakon 253 godine.

Podsjetio je pritom na dugu i bogatu povezanost Družbe Isusove s Osijekom i tim dijelom Slavonije. Isusovci su tijekom svoje povijesti u gradu osnovali dvije župe, ovu i župu u Višnjevcu, skrbili za gornjogradsku i donjogradsku župu dok su još bile filijale Tvrđe, osnovali i podigli svetište u Aljmašu te skrbili za više sela oko grada koja su poslije postala samostalne župe. Tijekom povijesti u Osijeku su razvijali bogato duhovno, znanstveno i kulturno djelovanje, a dva su puta osnivali Isusovačku klasičnu gimnaziju: prvi put 1729. godine, prije ukinuća Družbe Isusove, a ponovno 1998. godine.

Đakovačko-osječki nadbiskup podsjetio je i na teško razdoblje nakon ukinuća Družbe Isusove, kada su joj oduzete ustanove, kao i na kasnije progone te rušenje velikoga svetišta Srca Isusova koje su gradili na području današnje osječke tržnice. Nakon povratka u Osijek isusovci su ponovno razvijali svoje djelovanje, osnovali isusovačku rezidenciju s kapelom Srca Isusova, preuzeli pastoralnu skrb u Župi Mučeništva sv. Ivana Krstitelja na Brijestu te službu bolničkoga kapelana i dušobrižnika u socijalnim ustanovama.

Upravo je u tom povijesnom svjetlu nadbiskup promatrao i sadašnji povratak isusovaca u Župu sv. Mihaela. Istaknuo je da je odluka o povjeravanju župe Družbi Isusovoj bila prilika da se cijela crkvena zajednica ponovno suoči s Isusovim pitanjem: „Tko sam ja za vas?“, promišljajući o identitetu Crkve, svećeničkom i redovničkom poslanju te budućnosti pastoralnoga života u nadbiskupiji.

Novomu župniku i župnom vikaru nadbiskup Hranić poručio je da je njihova prva služba moliti za zajednicu koja im je povjerena te rekao: „Dragi novi župniče i župni vikaru, nije li to izazov i zadaća za vas? Na svećeničkom ste ređenju obećali moliti za one kojima ćete biti poslani. Evo konkretnih ljudi za koje ste pozvani moliti! Ovi bi župljani također trebali gledati vas kako s njima, pred njima i za njih, zajednički i pojedinačno, molite kako bi i oni u izazovima svakodnevnoga života, bračnim i obiteljskim, financijskim i drugim krizama i problemima, svojim postupcima, riječima i djelima mogli odgovoriti poput Petra: ‘Ti si Krist – Pomazanik, Sin Boga živoga!’“

Nadbiskup je zatim podsjetio da je Isus svoju Crkvu gradio i preko slaboga čovjeka kakav je bio Petar. „Uza sve Petrove slabosti i ljudske nesavršenosti, Isus zna da će u Petru i po Petru djelovati Božja snaga“, rekao je, naglasivši da je temelj na kojemu je Isus mogao graditi bila Petrova ljubav prema njemu. Stoga je župniku i župnom vikaru poručio: „I ljubav vas dvojice prema Isusu svojevrsni je temelj ove župne zajednice.“

Istaknuo je i da svećenički i redovnički poziv nije poziv na izoliranost. „Naš svećenički i redovnički celibat nije poziv na samotnjaštvo, nego na zajedništvo u zajednici vjernika“, rekao je i naglasio da svećenik ne može biti „privatni religiozni poduzetnik“, nego je pozvan biti „glasnik vjere Crkve“, povezan s biskupom, prezbiterijem i konkretnom zajednicom kojoj je poslan.

Na kraju homilije nadbiskup Hranić zahvalio je dosadašnjem župniku mons. Vidakoviću za 35 godina župničke službe u toj župi te naglasio važnost uzajamnosti između pastira i vjernika. Podsjetio je da izgled i život župne zajednice ne ovise samo o župniku nego i o zauzetosti njezinih članova te je župljane pozvao da prihvate nove pastire i aktivno sudjeluju u životu zajednice.

Župnik Matić zatim je pred župnom zajednicom ispovjedio vjeru, a na kraju misnoga slavlja istaknuo je da preuzimanje službe u Župi sv. Mihaela ne znači započinjanje nečega novoga od početka, nego nastavak duge i bogate povijesti župne zajednice. „Ono što je najljepše kod ovakvih događaja jest da u našoj Crkvi ništa ne počinje od nule“, rekao je, podsjetivši da župa postoji više od 300 godina te da su joj tijekom povijesti služili brojni župnici i drugi pastoralni djelatnici. Govoreći o budućem pastoralnom djelovanju, novi je župnik istaknuo da se život župe ne odnosi samo na njezine formalne članove nego i na brojne ljude koji svakodnevno borave i djeluju na području osječke Tvrđe.

Među njima je spomenuo gradske službe, Sveučilište i fakultete, škole, među kojima su i tri gimnazije, Muzej Slavonije, Državni arhiv u Osijeku, Agenciju za obnovu osječke Tvrđe, franjevački samostan i crkvu sv. Križa te Konzervatorski odjel Ministarstva kulture i medija. Istaknuo je želju za suradnjom sa svim ljudima koji djeluju u tim ustanovama, posebno zahvalivši Konzervatorskom odjelu i prisutnoj pročelnici Odjela Ivani Sudić, dipl. ing. arh., na doprinosu obnovi unutrašnjosti crkve i orgulja.

Naglasivši da se „vremena, prilike i tehnologije mijenjaju, ali čežnja čovjekove naravi za Bogom ostaje uvijek ista“, zamolio je župljane za molitvu i suradnju. „Molim Gospodina, a molite i vi svi, da se posluži mojim skromnim sposobnostima, kao i sposobnostima župnoga vikara pa i ostale naše subraće koja će u tome sudjelovati, da toj ljudskoj čežnji i gladi za Bogom na najbolji način odgovorimo“, poručio je.

Na kraju misnoga slavlja župljani su zajednički izmolili Molitvu župljana za vlastitoga župnika, a nadbiskup je novomu župniku povjerio predsjedanje zajednicom, pozvavši ga da zauzme mjesto predsjedatelja.

P. Ivan Matić (1962.) rođen je u Sopju, u Požeškoj biskupiji. Već je tijekom osnovnoškolskoga obrazovanja odlučio postati svećenik i član Družbe Isusove. Sjemenišnu gimnaziju završio je na Šalati u Zagrebu, a potom je studirao teologiju na Filozofsko-teološkom institutu Družbe Isusove u Zagrebu. Prošao je isusovačku formaciju u odgojnim ustanovama Družbe Isusove, a za svećenika je zaređen u lipnju 1991. godine u zagrebačkoj katedrali. Od 1997. do 2000. godine djelovao je kao kateheta u Isusovačkoj klasičnoj gimnaziji u Osijeku. Nakon toga otišao je u Rim na poslijediplomski studij, koji je završio nakon dvije godine. Po povratku u Osijek ponovno je djelovao u Isusovačkoj klasičnoj gimnaziji, ovaj put kao njezin ravnatelj, a tu je službu obnašao osam godina. Potom je jedanaest godina bio župnik u zagrebačkoj isusovačkoj Župi Presvetoga Srca Isusova, sa sjedištem u Bazilici Srca Isusova u Palmotićevoj ulici. Posljednje četiri godine ponovno djeluje u Osijeku, gdje je obnašao službu superiora isusovačke zajednice te upravitelja Župe Mučeništva sv. Ivana Krstitelja na Brijestu. Uz to je bio uključen u pastoralnu skrb u nekoliko socijalnih ustanova u gradu, među kojima su domovi za starije osobe u Drinskoj i Divaltovoj ulici te ustanove za odgoj djece i mladih.

P. Luka Ilić (1989.) rođen je u Šibeniku, a odrastao je u Sitnom Donjem nedaleko od Šibenika. Ondje je završio osnovnu školu, a gimnaziju u Šibeniku. Nakon završetka srednje škole otišao je u Zagreb, gdje je na Filozofskom fakultetu studirao njemački jezik i povijest umjetnosti. Tijekom studija jedno se vrijeme udaljio od Katoličke Crkve, no ozbiljno traženje odgovora na pitanja vjere postupno ga je ponovno približilo Crkvi te usmjerilo prema redovništvu i svećeništvu. Godine 2012. stupio je u Družbu Isusovu i započeo novicijat u Splitu. Nakon novicijata u Zagrebu je studirao filozofiju i religijske znanosti, a potom je dvije godine proveo u Rimu radeći na hrvatskom programu Radio Vatikana. Teološki studij nastavio je na Papinskom sveučilištu Gregoriana u Rimu. Za svećenika je zaređen 2021. godine u Zagrebu, na svetkovinu sv. Ignacija Loyolskoga. Nakon svećeničkoga ređenja poslan je u Innsbruck, gdje je nastavio poslijediplomski studij teologije, a potom i doktorski studij, izvijestila je Đakovačko-osječka nadbiskupija.