U programu otvorenja uz autora su sudjelovali povjesničarka umjetnosti Sanda Stanaćev Bajzek i rektor svetišta mons. Antun Sente. Izložbu je otvorio predsjednik karlovačkog Gradskog vijeća Marin Svetić.

Prisutne ljubitelji umjetnosti pozdravio je domaćin mons. Sente. Izrazio je radost zbog velikog odaziva posjetitelja među kojima i mnogih umjetnika koji su svojim djelima već obogatili Josipovo svetište. Promičući pobožnost prema svetom Josipu, zaštitniku hrvatske, svetište se trudi promicati i hrvatsku duhovnost, hrvatsku kulturu i sva dobra djela nastala u hrvatskom narodu. Galerija „Martin Borković“, koja godišnje organizira dvadesetak izložba, što u svom prostoru u Karlovcu, što diljem Hrvatske, dobro to potvrđuje. Ovogodišnje ukrašavanje zvonika Josipova svetišta Jakubinovim vitražima bilo je svojevrsni povod izložbi – kazao je mons. Sente.

Prezentirajući postavljenu izložbu, povjesničarka umjetnosti Stanaćev Bajzek je, među ostalim, kazala da Marijan Jakubin novim izložbenim predstavljanjima uvijek iznova potvrđuje svoju polivalentnu umjetničku prirodu. Prirodu teoretičara i praktičara čije stvaralaštvo resi istraživački nerv i potreba da se premoste okviri tradicionalnog u domeni slike, da se bogatstvom materijala i oblikovnih realizacija, bilo apstraktnim bilo figurativnim izričajem, prenesu univerzalne estetske i vječne duhovne vrednote.

Dokaz tomu je i nova izložba, inicirana nedavnim izradom vitraža za zvonik te retrospektivnom izložbom u Muzeju grada Đurđevca kojom je ovog proljeća obilježio 50. godina svog likovnog stvaralaštva.

„Tako uz vitraže zvonika kao umjetničko djelo in situ, imamo prilike vidjeti dio djela izloženih na jubilarnoj izložbi, odabranih kako bi koncepcijski i tematski zaokružila likovnu priču Josipova zvonika. Ona, u Jakubinovoj interpretaciji temeljena na značenju i odlikama svetog Josipa, odnosno na njegovom utjecaju i djelovanju u hrvatskom narodu, počinje Isusovim rodoslovnim stablom. Od Davidova oca Jišaja sve do svetog Josipa, predstavljajući Isusa, kao u knjizi proroka Izaije, izdankom korijena panja Jišajeva. Izdankom koji, reinterpretiran u Jakubinovom ciklusu „Život izdanka“, čini bazu izložbe.

Gestualnost i dramatika poteza, ikonografska vrijednost realizirane forme i imanentna snaga asocijacije emaniraju iz ovih redefinicija stare grafike Izdanak. U tišini i kontemplativnoj koncentraciji, u druženju s prozorskim oknima kada se uživljava u čari izrade vitraža, kreirajući najljepše primjerke ove umjetnosti u nas. Pijetetom velike povijesne i metaforičke snage u biblijskim prikazima, kao što čini na zvoniku Josipova svetišta, pred nas iznosi najuzvišeniju univerzalnost egzistencije, pohranjujući u njihovom koloritu i ljepoti crteža oživljenih svjetlošću, svijest o našoj kozmogonijskoj određenosti. U sveprisutnost svjetla, u oblicima geometrijske i onima organičke prirode, u spoznaji naše prolaznosti, a Božje bezvremenosti. U apstrahiranom simboličnom prikazu Jišajeva stabla ili u najnovijoj slici – figurativnom prikazu svetog Josipa inspiriranog crtežom s prikazom svetog Josipa iz stotrideset godina starog molitvenika. Svejedno. U Jakubina je sve u neprestanim mutacijama, transformacijama i redefinicijama slike koju nam ovaj svestran likovni stvaralac donosi kao osobnu umjetničku katehezu“, kazala je Stanaćev Bajzek.

Zahvalivši organizatorima, prof. Marijan Jakubin je zaželio da Duh Božji bude prisutan na svima jer je Duh Božji onaj koji ga nosi cijelog života. „Toga Duha Božjega nisam se sramio zazvati i priznati ga cijelog svoga života i prije i poslije devedesetih godine prošlog stoljeća. On je onaj koji me inspirira i nadahnjuje. Danas ovdje možete vidjeti moju apstrakciju i figuraciju. Namjerno sam išao u ritmički slijed figuracije i apstrakcije, to je novi slijed koji želi dokazati da apstraktni slikari poznaju i znaju naslikati i figurativno slikarstvo. Apstraktno mišljenje nadilazi konkretno mišljenje. Zapravo apstrakcija je zahtjevnija od figurativnosti. Apstraktna slika nadilazi figurativni prikaz. Tu je moje poigravanje i sa apstrakcijom i figuracijom. Zadnja moja slika je slika svetog Josipa, nadahnuta iz starog molitvenika. Osobno me zanimalo kako bi izgledalo kad bih sliku iz molitvenika povećao i izveo u plitkom reljefu. Okvir iz 19. stoljeća, koji je u smislu dekoracije i ritma sličan s koricama molitvenika, mi je pomogao da u njega ugradim svetog Josipa. Spomenuti okvir sam također restaurirao. Obzirom da je lijepi običaj da slikar organizatoru izložbe dariva neko djelo, upravo ovu sliku, koju sada prvi put vide i neki članovi moje obitelji darivam Galeriji „Martin Borković“ Hrvatskoga nacionalnog svetišta sv. Josipa u Karlovcu, kao moju osobnu zavalu i preporuku svetom Josipu, zaštitniku naše domovine Hrvatske“, kazao je tom prigodom Marijan Jakubin.

Izložbu je otvorio predsjednik karlovačkog Gradskog vijeća Marin Svetić, prenijevši pozdrave karlovačkog gradonačelnika i članova gradskog vijeća.

U glazbenom dijelu nastupili su župljani iz Lanišća predvođeni buzetskim župnikom preč. Marijom Žmakom, koji su hodočastili sv. Josipu. Otpjevali su pjesme koje se pjevaju u Lanišću: O, Marijo majko mila i O, pruži mile ruke.

Marijan Jakubin rođen je u Zagrebu 1946. godine. Osnovnu školu završio je u Virju, a Školu primijenjene umjetnosti, Grafički odjel u Zagrebu. Diplomirao je na studiju likovne umjetnosti Pedagoške akademije u Zagrebu kod prof. Mladena Veže, te na studiju povijesti umjetnosti Filozofskog fakulteta u Zagrebu.

Od 1971. do odlaska u mirovinu 2016. godine, radio je kao nastavnik na Pedagoškoj akademiji u Zagrebu i svim njezinim budućim transformacijama sve do Učiteljskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, gdje je prošao kroz sva zvanja od stručnog suradnika do redovitog profesora umjetnosti u trajnom zvanju. Osim na svom matičnom Fakultetu 30 je godina predavao i na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu, 2 godine na Teologiji u Đakovu, 10 godina na Muzičkoj akademiji u Zagrebu te na poslijediplomskom studiju Učiteljske akademije u Zagrebu i Pedagoške akademije u Sarajevu.

Autor je jednog sveučilišnog udžbenika, tri priručnika, 14 TV emisija školskog programa te sedamdesetak stručnih radova u području likovne kulture.

U svojoj umjetničkoj djelatnosti bavi se slikarstvom, grafikom, kiparstvom i primijenjenom umjetnošću. Svoja djela izlagao je na 33 samostalne i oko 100 skupnih izložbi u domovini i inozemstvu. U području sakralnog slikarstva naslikao je 38 oltarnih fresaka i ulja velikog formata, oko 350 vitraja i oko 40 djela manjeg formata u crkvama diljem Hrvatske.

Uz 25. obljetnicu umjetničkog rada objavljena mu je monografija o likovnom stvaralaštvu autorice Marine Baričević u izdanju centra za kulturu Đurđevac – Galerija Stari Grad (1994.), a uz 40. obljetnicu umjetničkog rada monografija autora Stanka Špoljarića u izdanju Art magazina Kontura, Zagreb (2010.).

O njegovom umjetničkom i pedagoškom radu, objavljeno je oko 150 kritika, osvrta i intervjua.

Za svoj umjetnički rad primio je šest nagrada od kojih 1974. prvu nagradu za plakat 9. zagrebačkog salona, a 2010. dobiva nagradu za najbolje djelo na međunarodnoj izložbi likovnih umjetnika – sveučilišnih nastavnika €CNSI ( Europski centar za napredna i sustavna istraživanja) u Zagrebu, iz ciklusa „Mistika življenja“.

Godine 2013. otvorena je Galerija „Marijan Jakubin“ u Novom Virju u kojoj je smješten stalni postav njegovih likovnih i pedagoških djela koje je darovao svom rodnom mjestu.

Od 1977. član je HDLU-a i LIKUM-a, a od 2020. HULULK-a ZG (Hrvatske udruge likovnih umjetnika i likovnih kritičara, Zagreb).