Budi dio naše mreže
Izbornik

Jedanaesti utorak sv. Antunu na Svetom Duhu

Zagreb (IKA)

Euharistijsko slavlje jedanaestog od 13 utoraka sv. Antunu, 28. svibnja, u Župi sv. Antuna Padovanskoga na zagrebačkom Svetom Duhu predvodio je mons. Juraj Batelja.

Sve nazočne pozdravio je domaći župnik i rektor bazilike sv. Antuna Padovanskog fra Ivan Marija Lotar.

Uvodeći u misno slavlje, postulator kauze bl. Alojzija Stepinca mons. Batelja podsjetio je da je prije točno 90 godina Stepinac imenovan zagrebačkim nadbiskupom koadjutorom s pravom nasljedstva. Osvrnuo se i na suradnju nadbiskupa Stepinca s franjevcima konventualcima. „Ovamo je češće dolazio i klanjao se Isusu u Presvetom sakramentu Euharistije. U ovoj bi crkvi u svibnju i listopadu obavljao pobožnosti i predmolio krunicu. Iz ove crkve je na dan proglašenja sv. Antuna Padovanskoga evanđeoskim naučiteljem, 13. lipnja 1946., pozvao ondašnje slušatelje, a danas i nas, i sve gledatelje Laudato televizije i sve slušatelje Hrvatskoga katoličkog radija i Radio Marije, poziva da u svom životu ‘po primjeru sv. Antuna budemo primjerom i riječju poticaj drugima za sveti život’“, istaknuo je.

U homiliji je podsjetio nazočne na Božji poziv koji je prenio sv. Petar: „Budite sveti jer sam ja svet.“ Naglasio je da svetost nije žalost nego radost. „Sv. Antun je glasnik, prorok, svjedok radosti koju je kroz riječi britke i slatke pretočio u razmišljanje o vječnosti! Tko se hrani nadom u vječna dobra, pun je osjećaja pobožnosti. Naprotiv, nada stavljena u zemaljska dobra ne proizvodi plodove ljubavi; mala je i bijedna jer ne raste u Bogu; bljutava je jer nije začinjena božanskim začinom. Najveća je laž, zabluda i ludost kad bi čovjek pomislio da može što učiniti bez milosti Božje“, poručio je mons. Batelja.

Govoreći o nekim dijelovima života sv. Antuna, ustvrdio je da su mu se rugali i ismijavali njegove propovijedi, ali on je učenošću i poniznošću, postom, molitvom i odricanjima, milošću Duha Svetoga, nadvladao sve pogibli i protivnosti. Citirajući Antunove riječi o raspetom Kristu, poručio je da je, zagledan u Kristov križ, Antun postao vjerodostojan Kristov poslužitelj.

Podsjetio je da se u krunici sv. Antuna moli: „Brani nas od pogibli – mnoge nam pogibli prijete na putu zemaljskoga života. Sv. Antune, čuvaj nas od svih pogibli i izmoli nam milost da radosno služimo Bogu i bližnjemu i sretno prispijemo u vječnu domovinu“ te je upitao koje su to pogibli danas.

„Sv. Antun bi, s pravom pretpostavljam, nakon čitanja Isusovih riječi u današnjem Evanđelju: ‘Mnogi prvi bit će posljednji’, sa sv. Pavlom ovako odgovorio: ‘Bog je, čini mi se, nas apostole prikazao posljednje, kao na smrt osuđene, jer postali smo prizor svijetu, i anđelima, i ljudima – mi ludi poradi Krista, vi mudri u Kristu; mi slabi, vi jaki; vi čašćeni, mi prezreni; sve do ovoga časa i gladujemo, i žeđamo, i goli smo, i pljuskaju nas, i beskućnici smo, i patimo se radeći svojim rukama. Proklinjani blagoslivljamo, proganjani ustrajavamo, pogrđivani tješimo. Kao smeće svijeta postasmo, svačiji izmet sve do sada’“, rekao je propovjednik te se ponovno osvrnuo na riječi sv. Pavla koje su našle odjeka i u propovijedanju sv. Antuna.

„I baš zbog takvoga govora, papa Grgur IX. proglasio je Antuna svetim i pozdravio ga kao ‘Kovčeg Svetoga pisma’, tj. izvrsnim poznavaocem Staroga i Novoga zavjeta“, kazao je te u ime svih obećao sv. Antunu da će se truditi, čitajući Sveto pismo, postati kršćani.

Podsjećajući na riječi iz propovijedi bl. Stepinca, koje je izgovorio u crkvi sv. Antuna Padovanskog na Svetom Duhu, rekao je da je „po primjeru sv. Antuna, kao franjevački trećoredac, te na njegov zagovor, bl. Stepinac postao kompas, smjerokaz kako kršćanin, unatoč pogibli, može unići u slavu neba, sačuvati obraz i vjerodostojnost“.

Mons. Batelja je spomenuo povijesne činjenice vezane uz nadbiskupa Stepinca i tadašnju vlast, te ustvrdio da je Stepinac, zagledan u Krista na križu, molio za svoje progonitelje, da uvide svoju zabludu i vrate se na put istine i pravde, na put spasenja. „Tako nam sveti Antun i blaženi Alojzije utiru životnu stazu sa stranputica na pravi put. Kako je to utješno za nas u doba kad sve žešće osjećamo da nas okolnosti javnoga života žele zarobiti čarima materijalizma govoreći da se život sastoji u neobuzdanom natjecanju koje rađa sebičnost i sukobe“, istaknuo je.

Govoreći o trenutnoj situaciji u Hrvatskoj, od javnih dužnosnika, poslodavaca, preko bračnih rastava i obiteljskih nasilja do oblika života koji se nude, a protivni su Božjem i naravnom zakonu, upitao je što je čovjek ako nema oslonca na Boga. „Ako nema vječnosti, što su ovi dani zemaljskih kušnji, kojiput nesnosni do prokletstva? Kad nema Boga, ljudi si dopuštaju nerođeno i starije čeljade ubiti bez krivnje i posljedica. Ne dajmo, stoga, glas ubojicama nego braniteljima života“, naglasio je propovjednik.

Prisjećajući se žene koja je od sv. Antuna izmolila dijete, potaknuo je nazočne da i oni izmole „milost koja će oplemeniti naše srce, razvedriti sve ljude koje susrećemo u životu, s kojima dijelimo spasenje po Isusu Kristu, kojima je Evanđelje, kao sv. Antunu i bl. Alojziju, uporište za usavršavanje u svetosti. Ta će milost omogućiti da niti nas nikakve pogibli neće moći rastaviti od ljubavi Kristove niti nauditi spasenju naše duše“, zaključio je homiliju mons. Batelja.

Na kraju euharistijskoga slavlja, svima je zahvalio župnik Lotar. Predslavitelj Batelja istaknuo je da u svetištima čovjek na poseban način osjeća Božju blizinu te poželio da se ta radost prenese u svakodnevicu.