Johannesburg – početak novog razvoja ili još jedna propuštena prilika?

Johannesburg, (IKA) – Johannesburg – ime grada koji bi sljedećih nekoliko godina mogao podsjećati na razvoj zdravlja zemljine kugle ili kao jedna od brojnih propuštenih prilika da se osigura bolja budućnost budućim naraštajima.

U glavnom gradu Južnoafričke Republike okupila su se 104 predstavnika država koji će sudjelovati na konferenciji na vrhu koja je započela 26. kolovoza, a održava se u napetosti između straha i nade. Ipak se može reći da je taj skup, na kojemu je nazočno oko 60.000 sudionika iz 189 zemalja, i više od 2.000 novinara, susret koji budi velike izazove i koji će, ako ništa drugo, pobuditi kod sudionika svijest da je cijeli svijet jedna obitelj čiji članovi ovise jedni o drugima te da se nevolje koje pogađaju dijelove svijeta, poput gladi i siromaštva, pomanjkanja vode i raznih bolesti, tiču i onih koji su manje pogođeni istim nevoljama. Kada se pogleda deset godina unatrag otkako je održan posljednji takav skup u Rio de Janeiru, “kliničko stanje” zemaljske kugle nije previše optimistično, kako se to na dramatičan način zapaža ne temelju dva podatka: milijardu i pol ljudi živi u krajnjem siromaštvu. Milijardu i pol ljudi nema pristup pitkoj vodi.

Ta konferencija na vrhu, dakle, mora donijeti novu strategiju u borbi za smanjenje zagađenosti okoliša, zatim, spriječiti da se sve više okoliša koji je prikladan za život pretvara u pustinju zbog velikih suša i požara koji unište velike količine šuma koje su dragocjene upravo u tu svrhu i konačno u očuvanju biološke različitosti. Prigodom otvaranja konferencije južnoafrički predsjednik Thabo Mbeki upozorio je sudionike da se zauzmu oko sanacije “rana koje su nastale kao posljedica između bogatih i siromašnih” te da treba konačno dokinuti primitivno pravilo prema kojemu samo najsnažniji imaju pravo na preživljavanje. Apel predsjednika Mbekija, koji je, čini se, odjek Papinih riječi koje je izrekao u nedjelju prije molitve Anđelova pozdravljenja, u prilog “cjelovitom ljudskom razvitku”, koji ovisi o ekonomskoj i socijalnoj dimenziji no ništa manje i o okolišu. Kad je riječ o konačnim rezultatima koji bi trebali proizići s toga sastanka, sigurno je da ima određenih sumnji i nejasnoća. Otac Michael Czerny, tajnik za socijalni apostolat pri Generalnoj kuriji Družbe Isusove, smatra da su češće pesimisti oni koji se ne osjećaju ugroženima u vlastitom životu. Siromasi nisu pesimisti, jer su prisiljeni na borbu za poboljšanje svojih životnih uvjeta, te očekuju bar neke pozitivne rezultate s tog skupa. U tom smislu ne možemo prihvatiti krajnji pesimizam obzirom na rezultate toga skupa, jer, čini se, ističe o. Czerny, to i jest cilj pojedinih sudionika. To bi im moglo poslužiti kao jeftina isprika i opravdanje da se baš ništa ne učini za poboljšanje temeljnih životnih uvjeta tolikih ljudi.

Na kraju tog sastanka, koji bi trebao završiti 4. rujna, očekuje se dokument s čijim bi se sadržajem svi sudionici trebali usuglasiti. Početkom vikenda bilo je još 156 paragrafa koje nisu svi prihvatili. Očekuje se da bi se do početka sljedećeg tjedna trebali usuglasiti oko još 147 paragrafa.

Papine riječi s podnevnog nagovora 25. kolovoza, koje se odnose na cjeloviti ljudski razvoj, imale su veliki odjek na sudionike skupa, jer se problemi ljudskog društva ne mogu riješiti na odgovarajući način ako se zaboravi ono najbitnije, a to je da svi naši napori trebaju biti usmjereni prema jednom cilju – promicanju boljitka i dostojanstva ljudi cijeloga svijeta, zaključio je o. Czernik.